19

nedjelja

veljača

2012

Ista scena, "nebitan redni broj" put

Uvijek jesam i hoću ponavljala i ću da su međuljudski odnosi toliko jednostavno kompleksni kao ovaj školski primjer paradoksa. Puno su više od riječi (dugouzlazni), a opet nimalo baš manje od njih.

Stvar je poprilično utoliko jednostavno kompleksna ukoliko umijemo balansirati stvarnost koju sanjamo i koju stvaramo javom, u oba slučaja otvorenih očiju..

Uzdahnula je i sklopila ručice kao da zatvara knjigu poezije,
znao sam da i ona zamišlja istu onu mahovinu na kaldrmi,
i guste šiške jasmina na naboranom čelu bedema Runjaninove kuće..
- Divna legenda.. Čudi me da je dosad nisam čula?
- Pa, mene, vidiš, i ne čudi.. Pošto sam je upravo izmislio..
Da te zadržim još malo..


Majstorski odrađeno, majstore zanata međuljudskih odnosa. (i ovaj put otvorenih očiju)

Ovoliko jednostavno kompleksno.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se