01

subota

listopad

2011

Blank


Silim se da čitam knjigu koja me jako zanima. Paradoksalno kako je, ponekad se zalomi „jedan od onih dana“ kada bih sve i ništa, svakako i nikako, besciljno, beživotno, nevitalno; blank. Vrištala bih iznutra, a ne znam što i voljela bih da anksioznost iz prsnog koša ispari na produktivan način, no u udaljavanju kazaljke od uobičajenog vremena za izbore samo bih voljela da ispari, na bilo koji način. Vrištala bih da ispoljim gomilu svega nakupljenu unutra. Svjesna sam kolanja stvari, emocija i misli, ali i gustog rasporeda. Trudim se ubacivati dokoličarenje u svaki gap i uistinu ovih dana radim sve da se istrošim u posljednjim toplim danima ljeta 2011, prije nego počnu predavanja. Zaboravim se u tom periodu iživljavanja. Zaboravim da ne mogu postojati ofrlje. Da sam nesretna bez obaveza i smisaonog djelovanja. Ne moraju to nužno biti obaveze edukativnog karaktera, već bilo što konkretno. Obožavam besciljna lutanja i maštanja, danju noću, kraj vode, niz vjetar, ali i u vjetar. Sama i s nekim. Na poznatom i nepoznatom teritoriju. Obožavam trčati kroz raspored i redati uspjehe stavljajući kvačice kraj obavljenih zadataka. Ljeto je bilo predugačko i dala sam si oduška opustiti se od toga svega. Osjećam se pomalo pogubljeno sada. Nedostaje mi red. Ne znam vratiti red nazad. Razmišljam o redu već danima i plaši me. Red je sada prvi na rasporedu. Uvest ću ga i vratiti se nazad. No to nikako nije kolotečina niti rutina. Red je umjetnost kombiniranja ambicija i realnih obaveza. Red je kada stanem na loptu. Red je kada stignem gledati u vodu, slušati tišinu i mirisati zrak, a predati seminare i recenzije na vrijeme. Pripremiti i održati sastanak s klincima, organizirati putovanje, otputovati, izgubiti se i pronaći. To je moj red. Izgubio se u slobodi ljeta. Koliko god to ljutima bilo ugodno, meni je zastrašujuće. Večeras je bila večer blank. Večer šupljine koju sam trebala odšutjeti da bih si probudila svijest o potrebi reda. Nevjerojatno je koliko mi je ovih nekoliko redova teksta pomoglo u isparivanju anksioznosti. Pisanje je moj vrisak kojim ispoljavam gomilu svega nakupljenog unutra.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se