10

petak

prosinac

2010

A kad zaboli stisnit ću zube i ne ću pustiti ka i tica krik .

Praznina.

Osjećam ju kad udahnem i ispuni mi prsni koš. I cijelu prostoriju. Kada izdahnem ostane samo osjećaj neke poluugodne boli kao podsjetnik da će se vratiti novim udahom. A udahnuti moram.
To nije ona praznina, ona prazna praznina kada ne osjećam ništa.
Možda je praznina onda kriva riječ, ali punina zvuči nekako bedasto. Jer osjećam sve.
Dugo mi je trebalo da ga odgonetnem i još uvijek nisam sigurna u odgovor je li to pozitivno ili negativno.

Prsti su mi uvijek hladni.
Volim nepravilnosti.
Volim pravilnosti.

Apstraktno ne može poteći ni iz čega.

Pravilnost postoji u nepravilnostima.


To ih čini igrom.


Igra.



.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se