translator goes berserk

subota, 30.05.2009.

Vježbanje smisla

Prolog

Jedna od mojih omiljenih igara iz djetinjstva bila je skrivena u Politikinom zabavniku – stranica na kojoj je nacrtana naočita žena u donjem rublju, a svuda oko nje ultramoderna odjeća. Trebalo je izrezati curu, zalijepiti je na tvrdi papir ili karton i tako joj dati dodatnu dimenziju, a onda tako i odjeću, pažljivo, slijedeći rubove, skupa s onim kvačicama koje su stršale sa strana. I igra oblačenja i presvlačenja mogla je početi.

Kombinacija prva

Skandalozna Medeja hit je od ranih sedamdesetih: posebno na njemačkom govornom području, svaki autor koji drži do sebe ponudio je svoju verziju mitske priče, dok su je autorice uzdigle do feminističke ikone. Ima to veze i s kreativnim potencijalom mita, bliskog rođaka književnosti u estetskom smislu, ali više je vezano uz obilje motiva neodvojivih od priče o Medeji. Ona je, prvo i najskandaloznije, ubojica svoje djece. Nadalje, neovisna je u svome djelovanju i beskompromisna u svojoj ljubavi. Čarobnica je, vještica, ali i barbarka, strankinja, bez domovine. Čupali su je iz antičke tradicije i selili u Afriku da pokažu koliko je Druga i drukčija. Djecoubojstvo se ignoriralo, a naglašavala skandalozna seksualnost. U jednoj od suvremenih verzija pripovjedač je Jazon, koji se, bez oslanjanja na Euripida, prisjeća svoje mladosti i kako se zaljubio u kontradiktornu ženu s tisuću lica. Sudbina djece nije tema pa je time i drama puno manja, a psihologizacija izraženija. Medeja Christe Wolf je prosvijećena, moderna žena, supruga i majka, ženska identifikacijska figure par excellence – problem je tu u mizoginoj tradiciji od antike do naših dana koja funkcionalizira mitove u pedagoške svrhe i koju je potrebno dekonstruirati i osvijestiti njezine mehanizme da im više ne bismo pali u zamku. I tako se oko Medeje pletu teorije i poetike, a zbog kompleksa arhetipskih motiva kojima mitska priča obiluje gotovo da ne postoji teorijska prizma kroz koju se ona ne da iščitati. U novijoj literaturi o recepciji Medeje raspravlja se o multimedijalnoj karijeri mitske figure, a ja sve to danas čitam i vidim rasnu ženu bujne kose na kartonu (ili tvrdom papiru) koju tko god stigne oblači u isforsirani kontekst i kvači joj do izlizanosti teorijske haljine.

Kombinacija druga

Skandalozna Madonna osamdesetih je postala hit, u dijelu svijeta koji je pokriven signalom MTV-a. Spotovi nastali u razdoblju od 1984. do 1994. rudnik su interpretacija, zahvaljujući gustom tkanju od motiva, insceniranja i aktualnosti na kojoj nisu izgubili. Justify my love zabranjen je na MTV-u, što mu je predvidivo osiguralo još veću popularnost, a Madonni dalo priliku da progovori o američkoj homofobiji i problemu aidsa i tinejdžerskih trudnoća. Material Girl iz 1984. poigrava se američkim seks-simbolima pedesetih i šezdesetih godina, i čini to tako uvjerljivo da mediji, bez imalo smisla za humor i stilske figure, ozbiljno kritiziraju Madonninu opsjednutost materijalnim. Express yourself manipulira kadrovima i motivima iz njemačkih ekspresionističkih filmova u službi naizgled trivijalne ideje sažete već u naslovu. U spotovima Madonna poseže za mitovima veznima uz spol, seksualnost, ulogu žene, ulogu vlastitog ja u društvu te ih aktualizira, trivijalizirala i izvrće naopačke, vjerna gender b(l)ending strategiji. Erotica (1994) nastaje kao popratni spot uz Sex, knjigu bogato ilustriranu prizorima tabua i seksualnih fantazija. U Japanu i Irskoj ista je odmah zabranjena, dok je u Americi u prodaju puštena s X-rated naljepnicom. Spot nije zabranjen, ali na MTV-u se svejedno prikazuje poslije ponoći, jer seks šokira više od nasilja. Rovarim po youtubeu i tražim originalne spotove da ih pročitam, i razmišljam kako ne bi bilo zabavno igrati se s Madonnom na tvrdom papiru (ili kartonu). Jer ona sve svoje papirnate kvačice i popratne kontekste oblači i nosi sama.