Nisam zabavljač. Ne guram se na javna čitanja i ne odazivam se takvim pozivima. Ima nešto ljudožersko u publici koja dolazi gledati pisce. Koga zanima tekst, pročitat će ga. Ako im je do gledanja, neka uključe televizor.
Objavljujem na internetu, kod urednika koje sam vidjela jednom ili nijednom u životu. Ponekad šaljem priče na natječaje. Ponekad dobijem kakvu nagradu. Razveselim se kao malo dijete i obećam da ću doći na dodjelu. Par sati me drži to raspoloženje, a onda se zamislim u publici i ljudožderskim očima gledam kako izlazim na pozornicu. Sažalim se nad tom nezgrapnom pojavom pa odmahnem rukom i milostivo odlučim ne otići.
Za neke nagrade mi je žao što ih nisam primila.
Priča Djedovina osvojila je posebnu nagradu na prošlom Istrakonu - istarski pršut.
|
