30.06.2007., subota
Put
Loš sam vozač. Katastrofalan. Ponekad, zbog posla, moram odvoziti dva, tri sata, odraditi svoje, pa natrag. Na povratku, strah i umor sliju se u paranoju. Iz kamiona što se vuče preda mnom domahuju ručice srasle s karoserijom. Zadnje kilometre kao da vozim kroz vodu, bistru i gustu tekućinu što izobličuje zvukove pa čujem samo OooouVooouVooou.
Upitam se jesam li već poginula.
|
- 09:18 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
25.06.2007., ponedjeljak
Suze na ćušpajz
Da sam imala vremena otići na Palunkovu radionicu od ovoga bi nastao scenarij za kratki film.
|
- 19:07 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
24.06.2007., nedjelja
Grožnjan
- 22:59 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
22.06.2007., petak
Sretna nova
Mobitel je ponovo zvonio. Ovaj put sam se javio. Bila je to Alenka, moja draga.
– Dobro jutro, ljubavi.
Ostatak vođe
|
- 18:39 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
15.06.2007., petak
braća
muškarci rastežu
posljednji pramen
od uha do uha
razumijem ih
i ja tako
skrivam usamljenost
|
- 22:28 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
09.06.2007., subota
priče o pričama
Ulična svjetiljka najbliža prozoru moje spavaće sobe jedne se večeri počne čudno ponašati. Pali se i gasi neko vrijeme, onda mirno svijetli, pa opet light-show.
Za potrebe neke buduće priče zamišljam da mi to Viša Svijest putem Elektre šalje poruke koje moram prenijeti svekolikom pučanstvu. Za Objavu vaseljenskih poruka isprva bih koristila blog, a kad stvar krene, velike bih istine dojavljivala samo najbližim suradnicima. Sljedba bi se dalje brinula za njihovo raspačavanje. Nije to loš scenarij, samo me jedna stvar muči.
Kakve sam šugave sreće meni bi Univerzum vjerojatno slao rečenice poput "Kelj, a ne kupus", "Dolje čajnici", "Peglajte pogureni" ili nešto podjednako neutrživo.
******
Imam kraj priče i lik koji se pojavljuje samo na kraju priče. Sve ostalo nemam i pišem po ne znam koji put. Imam već sasvim dovoljno početaka i sredina i ostalih likova i ništa mi se više ne uklapa. U svaku varijantu priče vjerujem otprilike po pola dana. A lik s kraja mi ne da mira. Sve češće ga sanjam.
Na kraju ću se predati i sve to skupusati u pedeset kartica nepodnošljive metafikcije. Ako me to ne lansira u sam vrh hrvatske književnosti, ništa neće.
|
- 21:43 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
02.06.2007., subota
****
Jednog dana potištenost nestaje. Crnozelena vodurina očaja izbije vrata i stušti se van. Silovito klokoće stubištem, a poslije još dugo osluškujem valove koji se razbijaju o fasadu. Vratit će se po mene.
Stan je pun govana. Neplaćeni računi, neodgovoreni pozivi, milijun pizdarija.
Bose noge na ogradi balkona, pijem slatku rakiju i čitam, spokojna.
-----
Gledam mlade, bucmaste djevojke. Titrave šlaufiće kvarcanog sala ispod ruba majice.
Mene su odgojile osamdesete. Jastučićima za ramena i osinjim strukom. Sise još nisu bile izmišljene. Opet sam ni tamo ni vamo.
-----
Kupujem cvijeće na Splavnici. Debeloj cvjećarici žuri se doma i za trideset kuna dobivam naramak teških, domaćih ruža. Imaju ozbiljne bodlje koje će mi poslije raskrvariti ruke. I lišće i cvjetovi djeluju divlje. Nazubljeni, vitičasti, iskrivljeni, zapleteni. Kroz bijelu boju latica provlače se ružičaste i zelenkaste mrljice. Tamni mašak pri vrhu. Kao da raspadanje počinje već u pupovima.
Sa svojim strasnomirisnim teretom grabim kroz grad. Ofelijin buket.
|
- 21:52 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
|
