subota, 19.12.2009.
 Luke su veceras Prazne bez brodova Razigrano more Ostavilo je svoje igracke I sad je obala razbacana Osjeti se miris piljevine Oci su napola otvorene Ali bez brige Potrebno je samo oci zatvoriti da bih cuo zvukove tisine šššš...cujes li tisinu ona je tu oko nas poput vjernog sluge šššš... cujes li je osluskuj je ona sada pjeva najljepsu pjesmu ja i ona plesemo u transu zagrljene ona je tako radosna a ja nosim svoju radost na leđima kao breme tisina isplela je stit oko srca i sad se vec negdje odbija jeka u nutrini razbacanih uspomene monotoni nikad kraja obojeno je sve u fotografski negativ dok sjedim promatram usporeno gibanje molekula gledam galeriju maski koja prolazi u kolonama svaka unikatna na svoj nacin a toliko slicnosti imaju te slikarije tisina je pocela da pakuje svoje kofere rekla mi je da ima napade panike nisam ni zamjetila kad je otisla pocele su odzvanjati stvari vristiti telefoni neartikulirani zvuci su sezali iz usta ljudi koji su za sobom vukli sjene prljave sjene istrosene umorne ali ipak mlade sjene a onda je prosao pored mene iznenadni prolaznik bez svoje sjene u rukama je drzao mrtvo tijelo nasmijesio se nijemo i nestao u odsjaju zvijezde... |
srijeda, 16.12.2009.
 ima li te ili se skrivas kao dijete kada kradom bombon uzme slutis li da oci tvoje kriju ponor duboki gdje me omamis svaki put kad ispratiš pogledom moje zadnje korake na sto se svodi tvoja šutnja kao njeme pahulje po tijelu osuđen je nos na hladnocu, gdje vuces srce svoje po snjeznom danu , u kojem satu trazis snove da li zazelis ruke moje bar na tren kada prođes pored mene na sto pomislis? dali vratis film na moju izgovorenu rijec"ne" ozvanja li jos duboko u tvom zvoniku svaki put kad se kazaljke spoje to moje tragicno "ne" ali moje srce tako nije htjelo svom mojom ceznjom zelila sam te pored sebe da me kriju tvoje ruke od snjeznih pahulja dok setamo zagrljeni ispod prigusene gradske rasvjete dok me griju tvoji poljupci poput vruceg vina koji se pretvara u omamljivo sredstvo krvnih zila ali tebe je odvuklo na drugi svijet to moje ne odvelo te je u nepovrat kao prve snjezne pahulje, iako i danas nisi bio ravnodusan zar ne? |
četvrtak, 10.12.2009.
poslije kisnog dana
 jucer je nebo oplakalo svaki krivi potez čovjeka i zatražilo od sunca da svoje zrake istopi u munjevite biceve visokog napona. jucer je nebo bilo burno i jeka je lomila case od kristala dok je svijet zanijemo nebo je vikalo dok je svijet drhtao nebo je lezerno ostalo. jucer je nebo bilo umrljano oblacima crnim poput ognja plavet je izgubila onaj smiraj postala je prizor svacijeg uznemiravanja živci su visili o koncu jauci su skripili kroz zube izgrizeni su nokti do kosti bol pišti po svacim prsima prijelama se teška nutrina!! jutro je poslije kiše sunce lagano grije promrzla drhtava tjela dok nebo je cisto poput suze pomilovat te moze samo vjetar danas se osjeti odusak propaćenih dusa... sve se nekako bolje vidi poslije kisisnog dana |
ponedjeljak, 07.12.2009.
 Zakoracih u prosle dane Kad sam lijes otvorila Po punoj mjesecini lutala Obalama plavih odsjaja Moru sam šaputla Morsku pjenu skupljala U sarene boce.. Sve je bilo nekako drugacije Nego sto je dosad bilo mjesec se nakrivio Zvijezde su jace sjale Trazila sam nesto dosad nepoznato Onaj osjecaj iz bajke Trazila sam ga u uspavankama sirena U bijelim biserima skoljki I sve je vuklo na to da cu ga pronaci U lutanju te preljepe noci Korake sam ostavljala u pijesku Iscrtavala neko ime koje mi je vec mahinalno ruka pisala ali noc je bila kratka morala sam natrag u mracni lijes snova jer sunce je ubitacno sjajno i sve se cinilo kao uzaludno lutanje sa zarezom na kraju pa se upitah prije no sto usnuh hoce li netko naci svoje ime prije nego bude odneseno u zaborav poput ove noci pune iscekivanja ? |
|
Zakoracih u prosle dane Kad sam lijes otvorila Po punoj mjesecini lutala Obalama plavih odsjaja Moru sam šaputla Morsku pjenu skupljala U sarene boce.. Sve je bilo nekako drugacije Nego sto je dosad bilo mjesec se nakrivio Zvijezde su jace sjale Trazila sam nesto dosad nepoznato Onaj osjecaj iz bajke Trazila sam ga u uspavankama sirena U bijelim biserima skoljki I sve je vuklo na to da cu ga pronaci U lutanju te preljepe noci Korake sam ostavljala u pijesku Iscrtavala neko ime koje mi je vec mahinalno ruka pisala ali noc je bila kratka morala sam natrag u mracni lijes snova jer sunce je ubitacno sjajno i sve se cinilo kao uzaludno lutanje sa zarezom na kraju pa se upitah prije no sto usnuh hoce li netko naci svoje ime prije nego bude odneseno u zaborav poput ove noci pune iscekivanja ? |
