trag u pustinji

subota, 19.12.2009.

Image and video hosting by TinyPic

Luke su veceras
Prazne bez brodova
Razigrano more
Ostavilo je svoje igracke
I sad je obala razbacana
Osjeti se miris piljevine
Oci su napola otvorene
Ali bez brige
Potrebno je samo oci zatvoriti
da bih cuo zvukove tisine
šššš...cujes li tisinu
ona je tu oko nas
poput vjernog sluge
šššš... cujes li je
osluskuj je
ona sada pjeva najljepsu pjesmu
ja i ona plesemo u transu zagrljene
ona je tako radosna
a ja nosim svoju radost na leđima
kao breme
tisina
isplela je stit oko srca
i sad se vec negdje
odbija jeka
u nutrini
razbacanih uspomene
monotoni nikad kraja
obojeno je sve u fotografski negativ
dok sjedim
promatram usporeno gibanje molekula
gledam galeriju maski koja prolazi u kolonama
svaka unikatna na svoj nacin
a toliko slicnosti imaju te slikarije
tisina je pocela da pakuje svoje kofere
rekla mi je da ima napade panike
nisam ni zamjetila kad je otisla
pocele su odzvanjati stvari
vristiti telefoni
neartikulirani zvuci su sezali iz usta ljudi
koji su za sobom vukli sjene
prljave sjene istrosene umorne
ali ipak mlade sjene
a onda je prosao pored mene
iznenadni prolaznik bez svoje sjene
u rukama je drzao mrtvo tijelo
nasmijesio se nijemo
i nestao u odsjaju zvijezde...
- 17:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se