srijeda, 16.12.2009.
 ima li te ili se skrivas kao dijete kada kradom bombon uzme slutis li da oci tvoje kriju ponor duboki gdje me omamis svaki put kad ispratiš pogledom moje zadnje korake na sto se svodi tvoja šutnja kao njeme pahulje po tijelu osuđen je nos na hladnocu, gdje vuces srce svoje po snjeznom danu , u kojem satu trazis snove da li zazelis ruke moje bar na tren kada prođes pored mene na sto pomislis? dali vratis film na moju izgovorenu rijec"ne" ozvanja li jos duboko u tvom zvoniku svaki put kad se kazaljke spoje to moje tragicno "ne" ali moje srce tako nije htjelo svom mojom ceznjom zelila sam te pored sebe da me kriju tvoje ruke od snjeznih pahulja dok setamo zagrljeni ispod prigusene gradske rasvjete dok me griju tvoji poljupci poput vruceg vina koji se pretvara u omamljivo sredstvo krvnih zila ali tebe je odvuklo na drugi svijet to moje ne odvelo te je u nepovrat kao prve snjezne pahulje, iako i danas nisi bio ravnodusan zar ne? |
