subota, 28.11.2009.
|
Znas dragi,
kad zakoracis u mimohod svog zivota: zastani, ostani ne koracaj putevima mracnim gdje kamenje lomi kosti . Zivot je poljubac mora na otvorenu ranu. ono furizno more sto lomi stijenke tvoga srca. more je lijepo bez soli znamo i ja i ti , ali sve se nekako vrti oko iste stvari: zivota, groba ljubavi, bola ! svega se zasitmo u trecem zagrizu i ostanemo ispijeni poput rose na kaktusu danasnje brige, sutradasnje zelje , dusa je imucena obecanjima mi smo samo voštane figure blizu plamena istopljeni od tolikog zara postajemo tvrdi poput kamena, nemamo nigdje nikoga sami lutamo prostranstvima i gubimo se u vlastitim mislima. |
