trag u pustinji

ponedjeljak, 24.08.2009.

Rastanak

znas li dragi pjesniče
što mi je najteže
one suzne oči
koje zbogom moraju reci!

I otići u tisini
uzburkanih osjećaja
i te suzne oči sto zele ostati
ali i pak otići u nepoznata prostranstva...

zagrljaj je teško izbjeći
,a ostati nezagrljen jos je teze
ne osjetiti miris drage osobe
koji ce ostati duboko pohranjen u pamćenje

na železnickoj postaji
peronu 29
zaključava se još jedna etapa
i okreće novi list dozivljaja.

smiruje me priljubljeni facijalni
izraz na zamagljenom staklu vlaka .
I jos jednom rastanak koji prolazi poput ljeta
neprimjetno,
donoseci suznu jesen.
ali vratit cu se i docekat te
s visibabom u ruci kada dođe proljeće!!
- 20:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.