Čaj za dvoje


Sunce se upravo promaljalo i rumen je preplavila prozor. F . se opružio u mekanom sjedištu i čekao. Vrela para je lelujala iznad tek posluženog čaja, a on je posmatrao njenu siluetu u izmaglici svjetla i pare dok se približavala kao čudesni dragulj pun onih rijetkih plemenitih osjećanja koje je uspjela očuvati. Toplina je ispunjavala prostor. Mjesto gdje se osjećao sigurnim i gdje oči sijevaju onim plavičastim sjajem.
Malo mu je falilo da iznevjeri sreću kojom je odisala njihova veza. Uvijek pazi da ne previdiš ono očigledno, ponavljao je u sebi posmatrajući oštar korak gipkih i čvrstih nogu među kojima su sijevale ružičaste tajne.
Iverak moj sa drveta sreće, pomislio je dok ga je ljubila.

- ponedjeljak, 30.01.2017., 08:50 - Komentar: (4) | Isprintaj - #

Iz-govor riječi


Ako se u toku govora ili na kraju čovjek ne izmakne od svojih izrečenih misli i izrazom emocija radosti ili boli, ritmom, frekvencom, tonalitetom, bojom glasa, usklikom, otpjevom ili jaukom ne pokuša slušaocu rastumačiti svoje riječi, drugi će sami pronalaziti šifre za prodrijeti kroz misteriozni zastor što razdvaja ljude.
Romor nebeskih sfera pobuđuje posve novu dimenziju govora u kojoj se hukom istinske emocije prodire u slojeve zavodljive snage uma ...

- nedjelja, 29.01.2017., 09:04 - Komentar: (13) | Isprintaj - #

Narodne umotRovine


Kad se s nekim upetljaš, upetljaš se ko' boranija uz pritku.


Sudbina jarcu donese rogove, a čovjeku ženu.

- subota, 28.01.2017., 13:11 - Komentar: (19) | Isprintaj - #

Ritam života


Radoholičari uvijek zauzeti poslom. Posao može da čeka, vrijeme neće. Trebali bismo poštovati druge ljude u vremenu da bismo imali samopoštovanje.

- petak, 27.01.2017., 09:55 - Komentar: (8) | Isprintaj - #

Dva svijeta


Razumijevanje je prozračna izba uma, a mi, vječito gladni, vapimo za njim.

- srijeda, 25.01.2017., 20:37 - Komentar: (11) | Isprintaj - #

Traganje


Naš život je vječito traganje za istinom, kao „amajlijom“, nečim dragocjenim izgubljenim iz prošlosti što će nam omogućiti konačno spokojan kraj, ono je kao sidro koje nas drži zarobljene na ovom svijetu.

- ponedjeljak, 23.01.2017., 13:32 - Komentar: (7) | Isprintaj - #

On i Ona -Svađe

Dan je svodio račune, a snijeg nije prestajao padati, kao da je riješio zatrpati cijeli grad a sa njime i sve uspomene.
Njene hladnokrvne misli odskakutale su tom snježnom poljanom kao žaba u potrazi za utočištem, u pravcu njihovog zadnjeg susreta. On je toga dana bio na istoj neravnoj adresi kao i ona kategorija muškaraca koji se smatraju povrijeđenima uslijed neispunjenja svojih očekivanja od partnerke...
Samo se sjećala dana kada je otišao. Dosta nejasno i nevoljko. Bio je u stanju poricanja svega i svaka njena riječ provocirala je svađu. Stoga je samo šutila.
Zatvorila je oči.

* * *

Onoga dana kada si otišao osjetila sam kako i ja prelazim prag ponovljene konceptualizaciju. Ništa se nije dogodilo. Baš ništa, a ti si otišao. Zapravo je odlazak bio taj događaj!
Tlo nije propalo, a ni nebo se nije srušilo na zemlju. Dobro, samo pahulje zatrpavaju grad, ali i to će proći.
Samo se u meni stvorio jedan poseban mentalni entitet koji je ublažio promjenu i ja sam ušla u jedan uzvišeni prostor u kome mogu posmatrati kako se stvari događaju ...


Dodatak: 18.01.2017. u 11:05

- utorak, 17.01.2017., 19:26 - Komentar: (21) | Isprintaj - #

Blizina daljine

Možda pretjerujem, ali neizvjesnost tog konačnog događaja pojačavala je strah. Nisam htjela da mu pružim zadovoljstvo da sazna da me to muči. Strah od njega dao bi mu veliku moć.
Zato kao lijek protiv bolova djeluje ta razdaljina i visina između nas koja se svakog sekunda povećava.

- ponedjeljak, 16.01.2017., 20:05 - Komentar: (12) | Isprintaj - #

Povezanost


I misao je dodir
..... samo ako znaš ...

- četvrtak, 12.01.2017., 02:17 - Komentar: (11) | Isprintaj - #

Biti svoj


Mnogi su nestali, prestali pisati čim je nestao "objekat" njihove želje.
Zapravo Subjekat.
A trebe biti svoj!

- utorak, 10.01.2017., 11:28 - Komentar: (7) | Isprintaj - #

Ledenice


Dok su se prve nježne bijele pahulje igrale na nebu, pred našim očima, tanak prekrivač zabijelio je kraj. Zima je obukla drveće u bijele haljine, sa bogatom čipkom od ledenica i polako i nečujno se uvukla u naše živote.
Sad snijeg škripi pod nogama.


- ponedjeljak, 09.01.2017., 11:27 - Komentar: (9) | Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se