Tragovima Istine
četvrtak, 26.08.2010.
Znakovi vremena
Živimo u vremenu u kojemu je zgusnuto silno mnoštvo događaja, pronalazaka, prekretnica, revolucija… Kao u navodnom prapočetku gdje nam konvencionalna znanost servira vjerovanje u kozmičko jaje u kojemu je cjelokupna materija današnjeg svemira bila zgusnuta u jednom jedincatom jajetu zvanom singularitet. (Takvo vjerovanje nije ništa novo, već je odavno poznato u poganskim kulturama i naravno u suprotnosti je sa onim čemu nas naučava Biblija.)
Na mikro nivou gledamo užurbani život običnog poslovnog čovjeka koji živi u jednom užurbanom gradu i kojemu ne bi bilo dovoljno ni kada bi dan trajao 48 sati. Rano ustaje, odlazi na posao, doručkuje s nogu, radi čitav dan i navečer se vraća kući. Ne stigne pitati djecu što su novoga naučili u školi, niti ženu kako joj je prošao dan, a ono malo vremena što ostaje potrati zurenjem u kutiju zvana televizor. I tako „živi“ moderna obitelj; pod istim krovom, a svatko u svom svijetu i svojim problemima.
Laganim podizanjem na višu razinu uočit ćemo oko te jedne obitelji, još puno takvih obitelji, zatim grad i na koncu čitavu zemlju. Sve kao da nekamo užurbano juri. Ako pogledamo našu kratku povijest, mogli bi ju opisati kao rijeku koja je dugo mirovala odnosno dugo je imala stacionaran tok. U samo posljednjih pedeset godina tok rijeke naglo povećava brzinu i još uvijek ubrzava. Možda neki od vas rijetki još uvijek među živima imaju djeda ili baku, koja je proživjela oba svjetska rata i domovinski rat. Može zvučati smiješno, ali moja djeca na spomen bake neće pred očima imati lik jedne stare žene sa neošminkanim licem i crnom maramom. Čak će se i priče za djecu morati izmijeniti. Na primjer priča o medu koji mora van iz dućana, jer nije reko dobar dan, danas više nema nikakvog smisla. Koga da pozdravi medo kada uđe u veliki supermarket kao što su Plodine, Lidl, Kaufland?
Nedavno je kod nas vladao komunizam, ideologija i režim za kojim i danas neki plaču i govore da je komunizam kao ideja bio dobro zamišljen, ali u praksi loše sproveden. Taj isti komunizam je već u svojoj zamisli rekao: Bog ne postoji! Logično da je to rekao, pošto ne mogu koegzistirati dva boga istovremeno. I tako je novi bog bio postavljen na tron, a narod mu je uzvikivao:“Mi ti se kunemo!“. Oni koji se nisu htjeli pokloniti novom bogu završavali bi kao Alojzije Stepinac, Miroslav Bulešić i mnogi drugi hrvatski mučenici.
Nažalost poznato je da rijeka naglo ubrzava u blizini ponora. Komunizam je propao, a na vlast se podmuklo već duže vrijeme uspinje novi i još opasniji sustav vladavine. Ta nova Zvijer je već duboko postavila svoje korijene u sve pore društvenoga života. Od vrtića pa do odrasle dobi Zvijer prati svaki naš pokret preko video kamera, educira nas preko Disneyevih, a zatim preko Hollywoodskih edukativnih programa. Brine se o našem zdravstvenom stanju, prevenciji raznih bolesti i osiguranju zdrave prehrane. Ovaj sustav se brine za sve pa i za one najugroženije u društvu te stoga i njima daje prava te dopušta gay parade, legalizira homoseksualne brakove, prostituciju i droge, abortuse,… No to nije dovoljno, jer ljudi još uvijek ima previše, nisu dovoljno poslušni i pružaju otpor. A i još uvijek nisu primili žiga na svoju desnicu ili čelo. Upravo zbog toga će biti potrebno inscenirati nekakav događaj, koji će mehanizmom straha takvu neposlušnost izokrenuti u totalnu poslušnost. Oni koji budu i nakon tih događanja odbili pokloniti se Zvijeri, biti će primjereno zbrinuti.
O krajnjem planu Zvijeri svjedoči američki stonehenge u saveznoj državi Georgia, gdje je na kamenim blokovima visokim 6 metara i teškim 110 tona, na 8 svjetskih jezika zapisano "10 zapovijedi Novog svjetskog poretka":
1. Održavati svjetsku populaciju ispod 500 milijuna ljudi u skladu sa prirodom
2. Mudro voditi računa o razmnožavanju - unaprjeđivati zdravlje i raznovrsnost
3. Ujediniti čovječanstvo sa jednim živim jezikom
4. Upravljati strašću - vjerom - tradicijom i svim stvarima punim temperamenta
5. Zaštititi ljude i narode sa poštenim sudovima i zakonima
6. Dopustiti narodima rješavanje svojih unutarnjih sporova, a vanjske sporove rješavati na svjetskom sudu
7. Izbjegavati nepotrebne zakone i bespotrebne službenike
8. Uravnotežiti osobna prava sa dužnostima prema društvu
9. Cijeniti istinu - ljepotu - ljubav, tražiti harmoniju sa beskonačnim.
10. Nemoj biti rak Zemlji – ostavi mjesta za prirodu.
utorak, 17.08.2010.
Vječnost
Kako bijaše na početku, tako je i sada i vazda i u vijeke vijekova. Amen
Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti se ne mijenja i njegova istina je vječita, vrijedi i danas kao što je vrijedila nekad. Njegova je dosljednost očita . . .
Prvi Kristov dolazak najavljuje Ivan Krstitelj:
1 1Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. 8Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."
Drugi Kristov dolazak najavljuje Ivan Apostol:
20 1I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. 4I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 5Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. 7A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: 8izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga.
Neka budu ponosni svi koji nose ime Ivan, ili na hebrejskom jeziku bi to bio Johanan, a što bi u prijevodu značilo «Gospodin je milostiv». Jer vidimo da je Gospodin dodijelio Ivanu jednu posebnu ulogu. U prvom slučaju radi se o Ivanu zvanom Krstitelj, koji nagovješćuje i pripravlja stazu za prvi Kristov dolazak. O drugom Kristovu dolasku i o događajima koji se još nisu zbili otkrivamo kroz evanđelje koje se pripisuje Ivanu, ali ovaj put Ivanu Apostolu. Ako se pogleda i pobroji koliko puta se u 20. poglavlju od stiha 1 do stiha 7 pojavljuju riječi "tisuću godina", vidjet ćemo da je to, ni manje ni više, nego točno šest puta. Na taj način biva obilježeno vrijeme koje ima proteći od stvaranja do konca svijeta, odnosno drugog Kristova dolaska. Da li je moguće da brojevi poglavlja i stihova obilježavaju i točnu godinu kada se to ima zbiti?
Možda da, a možda ne. Nije toliko važno. Ono što je važno da za svakoga od nas postoji samo danas. Živjeti danas! Ja želim živjeti danas. A ne od ponedjeljka kao što često znamo odlagati naše spasenje. Često znamo reći: još danas ću se prežderavati i napijati se, a od ponedjeljka ću ići na dijetu. No pitanje je da li će postojati ponedjeljak za tebe? za mene? A na koncu kada i dođe ponedjeljak zaboravlja se na dano obećanje.
Što više odugovlačimo i što dulje odgađamo ispovijed i kajanje to nas grijeh sve više zarobljuje i sputava da živimo svoj život. I kao što sam negdje pročitao da je grijeh u čovjeku kao kad bi netko uzeo velik čavao i čekićem ga počeo zabijati u suho drvo. Ako ga udariš čekićem jedanput, dvaput ili tri puta, lako ga je opet izvaditi van. Ali ako ga ukuješ do polovice, teže ga je izvaditi, a ako ga, pak, sasvim ukuješ do kraja, tada treba rascijepiti drvo ako ga želiš izvaditi! Tako je i s grijehom! Ugrađuje se u ljudsku prirodu navikom. Ukoliko čovjek ne ostavi grijeh danas, dok je svjež, što više stari teže ga se je odviknuti.
Kada bi samo znali što nam je Gospodin pripravio, zaplakali bi nad našim grijesima i nad uzalud izgubljenim vremenom i jurnjavom za ovozemaljskim stvarima. Koliko vrijede sve naše loše navike, pušenje, opijanje, samozadovoljavanje i sva ostala ovozemaljska uživanja, koja traju samo jedan trenutak naspram vječnosti?! Da li vrijedi žrtvovati čitavu vječnost zbog jednog trena koji dođe i ode?!
Zar ne bi bilo ljepše kad bi i mi mogli na kraju reći: "Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao."
