Tragovima Istine
utorak, 21.07.2009.
Kroz pustinju …
Nije više bilo povratka, a još dalek put do odredišta. More se već vratilo u svoje korito, a s druge strane obale mogle su se u daljini vidjeti planine posred kojih bježaše ispred Egipćana, koji sad ležahu duboko ispod površine mora. Više nisu imali progonitelja za leđima, ali ispred njih su se nalazila mnoga druga iskušenja kroz koja još moraju proći.
Izraelski narod je krenuo sa obala Crvenog mora i stigao do Elima, gdje se nalazilo dvanaest izvora i sedamdeset palmi (Knjiga Izlaska 15,27). Inače, palmino stablo se jako rijetko susreće na tom području. No točno dvanaest izvora i dandanas se tamo nalazi, a kraj njih danas raste nekoliko stotina palmi.
Iz Elima krenu dalje kroz pustinju Sin, koja se nalazi između Elima i Sinaja.
Narod je sve više mrmljao protiv Mojsija i Boga. Unatoč svim čudesima koje je Bog izveo naočigled sviju, Izraelski narod je i dalje sumnjao i nije polagao nadu u Boga:
"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje! " (Knjiga Izlaska 16,3).
Vjerujem da se i mi sami možemo često puta uloviti kako mrmljamo kada nas snađe neka situacija iz koje ne vidimo izlaza. Očajni i ljuti na sve oko sebe, a najviše na Boga što je dopustio da nas snađe nevolja.
No, Bog se svejedno smilovao nad Izraelskim narodom i poslao im manu. Bio je to nebeski kruh kojim su se hranili četrdeset godina, sve do dolaska u obećanu zemlju.
Biblija dalje kaže da su Izraelci stigli do sljedeće postaje zvana Refidim. Tu se narod opet pobunio protiv Mojsija, jer nisu imali vode za piti. U Bibliji dalje piše da je Bog rekao Mojsiju:
"Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije." (Knjiga Izlaska 17,5-6)
Zanimljivo je da riječ Horeb, koja ima više značenja, a među inima ju možemo prevesti sa riječi suhoća, suho mjesto, ili još jedan prijevod je razvalina.
Sjetimo se obećanja kojeg Bog daje Abrahamu. Dakle, jednom starcu kojemu su dani odbrojeni i koga doma čeka žena koja je već davno medicinski gledano nesposobna zanijeti, Bog daje obećanje da će postati otac. I ne samo to, nego da će umnožiti njegovo potomstvo poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine. Na sličan način, Bog ovdje daje jedno slično obećanje … Mojsije dobiva uputu da udari po suhom mjestu te će tako iz tog suhog mjesta, iz te obične stijene, poteći voda, koja će utažiti žeđ svom tom silnom narodu, koji je brojao dva do tri milijuna ljudi.
Židovski povjesničar iz prvog stoljeća, Josephus Flavius, zapisao je da je iz stijene u Refidimu "potekla voda kao rijeka". Arheolozi su zaista na tom lokalitetu pronašli jednu iz više razloga neobičnu stijenu, koja se smjestila na jednom omanjem brežuljku. Ta je stijena vidljiva već izdaleka pošto je visoka poput jedne peterokatne zgrade, uspravno položena, a po sredini duž cijele svoje visine stijena je kao rasporena na dva dijela.
I Mojsije štapom udari po stijeni iz koje tada poteče obilje vode, dovoljno da utaži žeđ svoj Izraelskoj zajednici (Knjiga Izlaska 17,1-7; Knjiga Brojeva 20, 12-13)
U podnožju stijene, izgleda kao da je voda izbijala iz te stijene u ogromnim količinama, tako da i danas, nakon 3.500 godina, ostaju tragovi erozije koji nedvosmisleno opisuju riječni tok vode.
