Tragovima Istine
srijeda, 11.02.2009.
Mirjam je začinjala pjesmu ... (II. dio)
Fotografije iz posljednjeg posta su zaista snimljene na spomenutom lokalitetu. Osim tih neobičnih koraljnih formacija, na tom istom lokalitetu na dnu Crvenog mora pronađene su i fosilizirane konjske lubanje te fosilizirani dijelovi konjskih kostura:
Osim životinjskih nisu nedostajale ni ljudske kosti:
No zašto su se istraživači nadali da će pronaći išta zanimljivog i zašto baš na tom lokalitetu?
U Bibliji piše da su se Izraelci naselili u najplodnijem dijelu Egipta, zvanom Gošen, prije oko 4.000 godina. Tada su zbog velike gladi koja je vladala u Kanaanu (Knjiga Postanka 41,54), došli kod svog brata i sina Josipa u Egipat.
Goshen je i danas veoma plodan dio Egipta.
Njihov brat Josip je u to vrijeme bio na najvišoj poziciji u zemlji Egipat, odmah ispod faraona. Izraelci su tada bili pretežito stočarski narod, nastanili su se u plodnoj dolini Gošen uz dopuštenje tadašnjeg faraona, koji se prema Josipovoj braći odnosio kao i prema Josipu.
Više godina nakon Josipove smrti, došao je na vlast jedan novi faraon, koji kako piše u Bibliji nije poznavao Josipa. Kad je novi vladar Egipta vidio da se Izraelski narod namnožio, pobojao se da će postati brojniji i moćniji od njegovog naroda, te tako odluči baciti Izraelce u ropstvo. Pošto tlakom nije uspio smanjiti brojnost Hebrejskog naroda, faraon naredi babicama da ubiju svako novorođeno muško dijete. I u ovo naše vrijeme imamo mi svoje „faraone“, koji propisuju zakone kojima se legalizira abortus, što nije ništa drugo nego ubijanje nevine djece; najstrašniji zločin kojega je čovjek kadar izvesti.
I tako je Izraelski narod živio još mnogo godina u ropstvu, sve dok njihovi vapaju ne dopriješe do Boga. I čuvši njihove molitve, Bog se sjeti Saveza kojega je sklopio sa ocima njihovim; Abrahamom, Izakom i Jakovom, te se zauze za njih.
Egipatski vladar nije htio pustiti Izraelce da odu, te se ogluši na sva upozorenja, koja mu je Bog davao. Velike katastrofe, pogodile su njegovu zemlju. (I mi smo danas svjedoci velikih katastrofa, koje se dešavaju diljem svijeta; prirodne katastrofe koje intenzitetom bivaju sve jače i učestalije.) Ali ni te katastrofe nisu uspjele faraona prizvati k pameti. Tek nakon pomora svih prvorođenaca, kada je umoren i njegov sin koji je bio njegov jedini nasljednik carstva, odluči faraon dopustiti Izraelskom narodu da napusti Egipat.
I zapovijedi Bog da im ovaj mjesec u kojemu su bili izbavljeni iz kuće ropstva bude prvi mjesec u godini, neka to bude početak mjesecima.(Knjiga Izlaska 12,2) Taj mjesec obilježava novi početak za Izraelski narod, koji će slijedećih četrdeset godina putovati prema obećanoj zemlji. Može se to usporediti sa začetkom života svakoga od nas u utrobi majke. Dakle život ne započinje našim rođenjem u ovom svijetu, nego odbrojavanje počinje sa tjednom začeća.
Majka nerođenog djeteta broji tjedne od tjedna začeća. I tako dijete u majčinoj utrobi raste i sazrijeva, a kada se navrši četrdeset tjedana dijete je spremno da iziđe u zagrljaj svojim roditeljima.
U Bibliji piše: "Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje." (Knjiga Izlaska 13,20).
Pustinja preko koje su Izraelci išli nije pustinja u smislu velikih pješčanih prostranstava. U pitanju je kameniti predjel u kojem nema vode i koji je veoma oskudan vegetacijom.
Duž pravca kojim su išli Izraelci, danas postoji autocesta:
Bog je na poseban način išao ispred Izraelaca i vodio ih na ovom putu uz pomoć Mojsija. Mojsiju je rečeno: "Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more." (Knjiga Izlaska 14,2).
Dakle, u ovom trenutku njihovog putovanja, kada su Izraelci jednostavno mogli samo produžiti u smjeru dotadašnjeg kretanja i time ići najkraćim putem iz egipatske zemlje, naređeno im je neka naglo skrenu sa svoje putanje i neka se utabore uz obalu Crvenog mora. Crveno more se prostire ispod Sinajskog poluotoka, a dva zaljeva, Sueski i Arapski, također pripadaju Crvenom moru.
Izraelci su na sjeveru Arapskog zaljeva skrenuli svoju putanju, što je na prethodnoj slici označeno zelenom linijom. To skretanje i danas postoji, a nalazi se u blizini današnje zračne luke Taba, vidljiva na satelitskom snimku:
Izraelci su zatim krenuli putem kroz planine, koji i danas postoji:
Tako su stigli do poluotoka Nuweiba, na obali Crvenog mora u Arapskom zaljevu.
U Bibliji piše da je na ovo putovanje krenulo oko 600.000 Izraelaca, ne brojeći pritom žene i djecu, kao ni ostali neizraelski narod koji im se pridružio. Tako da je za pretpostaviti da je svekupno bilo preko 2 milijuna ljudi (Knjiga Izlaska 12,37).
Poluotok Nuweiba je dovoljno velik i mogao je s lakoćom primiti taj silni narod sa svom sitnom i krupnom stokom koju su ponijeli također sa sobom.
Na ovom poluotoku, također, postoje ostaci starih utvrda u kojima se nalazi bunar sa vodom, koji i danas koriste pastiri. Ovaj drevni bunar ukazuje da je ovo mjesto bilo pogodno za odmor i okrijepljenje Izraelaca.
nastavlja se...
