Tragovima Istine

petak, 15.09.2017.


Križ u pustinji



Od stvaranja novog Babilona odnosno europske unije pa do danas svjedoci smo vremena u kojemu se po školama i drugim javnim ustanovama skidaju križevi. Pa i nedavni slučaj kada je netko otkrio kako su na svim Lidlovim proizvodima „Eridanous“ na kojima su vidljive kupole crkve Anastasis u Grčkoj, ali na tim istim kupolama su fotošopom izbrisani križevi. Kome i zašto smeta križ? Koja je povijest križa i kada se on prvi put pojavljuje?

Vratimo se natrag 3 i pol tisuće godina u vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta:

"U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reče Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: “Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu. Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobilježite prema njihovim jedinicama." (Knjiga Brojeva 1,1-3)


I nakon prebrojavanja je popis Izraelaca prema svojim plemenima izgledao kako slijedi prikazano u tablici:



Plemena Izraelova su bila grupirana u četiri tabora, a svaki tabor je imao svojeg predvodnika i svoju prepoznatljivu zastavu pod kojom su taborovali i pod kojom su hodali kroz pustinju. Tako je na zastavi Rubenovog tabora (Ruben, Šimun, Gad) bio prikazan lik muškarca, zastava Judinog tabora (Juda, Jisakar, Zebulun) nosila je lik lava, Efrajimov tabor (Efrajim, Manaše, Benjamin) je bio predstavljen sa zastavom koja nosi lik vola, a Danov tabor (Dan, Ašer, Naftali) je imao zastavu sa likom zmije i konja, za koje kažu da je Ahiezer, vođa plemena Dan, kasnije promijenio u lik orla. Kroz Sveto Pismo nalazimo opise ovih četiriju bića na nekoliko mjesta, a jedno od tih mjesta se nalazi na samom kraju Svetoga Pisma u knjizi Otkrivenja:

"Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: Prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu." (Otkrivenje 4,5-7)

Stari zavjet je najava dolaska Spasitelja, a Novi zavjet je Radosna vijest koja obznanjuje da je Spasitelj došao, podnio muku i darovao svoj život radi našega spasenja. Novi zavjet je ispunjenje obećanja Staroga zavjeta. Radosnu vijest nam donose četiri evanđelista, kroz četiri evanđelja:

Evanđelje po Mateju odgovara opisu prvog od četiriju bića; Lav je kroz Sveto Pismo asocijacija na kralja i na Judino pleme iz kojega potječe Isus - kralj svih kraljeva. Čitanjem evanđelja po Mateju naići ćemo najviše puta (73 x) na riječ „kralj“ ili „kraljevstvo“. Jedino u ovom evanđelju postoji zapis o posjeti triju mudraca koji se raspituju: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." Na samom kraju evanđelja, kada je Isus davao poslanje svojim apostolima reče im: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" To su riječi kralja.

Evanđelje po Marku odgovara opisu drugog od četiriju bića; Vol - sluganjska životinja koja neumorno radi. Tako kroz evanđelje po Marku upoznajemo Isusa u liku sluge, što je upravo suprotno od oličenja kralja. U evanđelju po Marku nema spomena o rodoslovlju, niti o rođenju Isusa, već samo o djelovanju Isusa, koji sve što čini, čini u službi svome Ocu. U ovom evanđelju vidimo sliku Isusa kao onoga koji je došao da služi, a ne da bude služen.

Evanđelje po Luki odgovara opisu trećeg od četiriju bića - Čovjek. U ovom evanđelju se kao i u Matejevom prikazuje Isusovo rodoslovlje, ali na drukčiji način. Matej počinje sa Abrahamom i završava sa kraljem Davidom, a Luka počinje sa Marijom i završava sa Adamom - prvim čovjekom, i upravo na taj način daje poveznicu Isusa kao čovjeka. Preko Lukinog evanđelja dobivamo uvid u neke osobne detalje iz Isusovog života. Jedino se u ovom evanđelju prikazuje kako je Isus bio odbačen iz svog rodnog kraja i jedino se u ovom evanđelju opisuje kako se Isus krvlju znojio u Getsemanskom vrtu.

Evanđelje po Ivanu odgovara opisu četvrtog od četiriju bića; Orao – simbol pripadnosti nebesima, odnosno Bogu. Kao što se prva tri zemaljska bića razlikuju od četvrtog nebeskog bića, tako se i prva tri evanđelja razlikuju od četvrtog evanđelja. Matej i Luka nam daju zemaljski pogled na Isusovo rođenje i rodoslovlje, dok nam Ivan daje nebeski pogled na isto: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga.", a zatim kaže: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine." Luka prikazuje ljudsko rođenje, a ovdje Ivan prikazuje Božansko rođenje.

Dakle, likovi četiriju bića na zastavama pod kojima su četrdeset godina kroz pustinju putovali Izraelci, kao i evanđelja - radosna vijest! odrazuju lik našega Spasitelja: Kralj svih kraljeva, a ujedno i sluga! Po svemu osim grijehu čovjek, a ujedno i Bog!

Pogledajmo sada na koji način su Izraelska plemena bila razmještena po taborima u odnosu na Šator sastanka. Bitno je imati na umu da su plemena bila razmještena po točno određenim uputama na četiri strane svijeta, a Šator sastanka je bio u središtu. Dakle, dozvoljene strane svijeta su bile samo istok, jug, zapad i sjever, što su Izraelci strogo poštivali, tako da širina niti jednog izraelskog plemena nije bila veća od širine središnje zone u kojoj se nalazio šator sastanka i Leviti. Uzimajući u obzir sve to kao i broj Izraelaca u svakom plemenu iz tablice na početku, može se izvući omjer i nacrtati izgled Izraelskog kampa u pravilnim omjerima koji je tlocrtno izgledao kao na slici ispod:



Tu na sredini križa je bio šator sastanka, tu se prinosilo životinjske žrtve za otkup grijeha Izraela. Pleme Ruben je bilo nositelj zastave sa likom čovjeka. Prevedeno sa hebrejskog ime "Ru-Ben!" znači "Pogledaj Sina!". Pogledaj dome Izraelov, tu gdje se kroz pustinju na putu prema obećanoj zemlji četrdeset godina prinosila žrtva, na takvom će istom križu, kada bude punina vremena, Sin Božji prinijeti samoga sebe za žrtvu naših grijeha i za grijehe cijeloga svijeta!

Kada su Izraelci na svojem putovanju stigli do Moapskih poljana, pobojao se moapski kralj Balak i potražio pomoć Bileama te zatražio od njega da prokune taj narod:

"Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaše vidjeti krajnji dio naroda." (Knjiga Brojeva 22,41)

No Bileam umjesto da proklinje, stade blagoslivljati Izraelski narod. Zato Balak uzme Bileama i odvede ga na drugo mjesto odakle će moći bolje vidjeti taj silni narod pa da ga odatle prokune:

"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti” zamoli ga Balak. “Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!”" (Knjiga Brojeva 23,13)

Prizor koji je Bileam tada vidio najvjerojatnije je podsjećao na ovaj prikazan na ilustraciji ispod:



"Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji i on poče svoju pjesmu te reče: “Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju. Kako su lijepi ti šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele! Kao dolovi što se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje što ih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda! Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj će njegov nadvisit` Agaga, uzdiže se kraljevstvo njegovo. Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k`o rozi bivola. On proždire narode dušmanske, on njihove kosti drobi. Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podići smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!”" (Knjiga Brojeva 24,2-9)

I kao što je nekoć Balak bio u strahu i htio zatrt narod koji je u znaku križa putovao kroz njegove krajeve, onaj isti neprijatelj je u strahu i danas i trudi se kao nikad prije zatrti spomen na križ i sve one istinske nositelje radosne vijesti, koji po tom križu žive.



Da nije bilo križa, Krist ne bi bio razapet. Da nije bilo križa, život ne bi bio čavlima prikovan o drvo. A da on ne bje čavlima prikovan, ne bi bili iz boka potekli izvori besmrtnosti - krv i voda, izvori što svijet oslobađaju od grijeha; ne bi bila uništena zadužnica grijeha, ne bismo bili vraćeni u slobodu i ne bismo uživali stablo života, niti bi se otvorio raj.






15.09.2017. u 12:46 • 0 Ostavi svoj tragPrint#

petak, 22.07.2016.


Jezik ljubavi


Postoji jedan jezik kojega je čovjek stvorio kako bi mogao razumijeti, objasniti i opisati stvari i pojave koje ga okružuju, a to je jezik kemije. Tako na primjer, kada netko kaže H2O, svima je jasno da je u pitanju voda, a kemijska riječ za vodu daje nam na znanje da voda u svojem sastavu ima dvije molekule vodika i jednu molekulu kisika. Pomoću kemijskog jezika suvremena znanost objašnjava da je ljubav zapravo kemijska reakcija koja se dogodi u mozgu i ostatku tijela. Tu nam znanost imenuje najpoznatiji kemijski spoj koji pri tome nastaje – feniletilamin, zatim su tu dopamin, adrenalin i oksitocin i dr. No kemijski jezik objašnjava i opisuje koje se akcije i reakcije događaju u tijelu, ali nam ne daje odgovor na pitanje: Što je to ljubav?

Ako pogledamo naš suvremeni jezik: na pitanje - koja je tvoja omiljena hrana?, odgovaramo tako da kažemo: "Ja najviše volim ribu (pizzu, meso, povrće,...)." No da li zaista volimo tu ribu? Kada bi zaista voljeli tu ribu, bacili bi je čim prije natrag u njeno stanište, odakle je ulovljena. Prema tome mi tu ribu ne volimo. Istina je zapravo suprotna od onoga što suvremenim jezikom izgovaramo i tvrdimo. Mi ne volimo ribu, mi volimo sebe i u želji da sebe zadovoljimo, mi pojedemo ribu, jer nam stvara osjećaj zadovoljstva.

No osim kemijskog jezika i našeg suvremenog jezika koji je apstraktni, postoji jedan konkretni jezik koji u svojim korijenima krije odgovore o stvarnoj naravi svega što je ikad stvoreno, jezik koji se smatra jezikom svih jezika, dnk stvaranja. Kao što Sveto Pismo kaže: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa." (Evanđelje po Ivanu 1,1-3)

Da bi se upoznala stvarnost svake riječi na tom jeziku potrebno je ući dublje u samu riječ i sagledati korijen te riječi. Svaka riječ na hebrejskom jeziku ima korijen riječi koji se sastoji od tri slova. Upoznavanjem korijena riječi i upoznavanjem značenja svakog slova korijena te riječi i njihovog međusobnog odnosa dobiva se dublji uvid u stvarnost same riječi.

Na primjer, stvarnost svijeta ljubavi definirana je sa riječju "a-ha-v" (čita se sdesna nalijevo):

Korijen riječi „voljeti“ (ahav) su tri slova „alef“, „hej“ i „vet“. Svako slovo alefbeta ima svoju jedinstvenu brojčanu vrijednost. Pa tako slovo „alef“ ima brojčanu vrijednost 1, slovo „vet“ ima brojčanu vrijednost 2, itd.

Zanimljivo je isto da svako slovo hebrejskog alefbeta ima ne bilo kakvo, već određeno značenje. A koje značenje pripada kojem slovu otkriva se na sljedeći način:

Kada se slovo po prvi put pojavljuje u Svetom Pismu kao prvo slovo korijena riječi, ta riječ nas uči o značenju toga slova.

Tako naprimjer slovo „alef“ se prvi put pojavljuje u Svetom Pismu u korijenu riječi „Elohim“, što je u prijevodu Bog, odnosno Bogovi. Tako da nas riječ „Bog“ uči o značenju slova „alef“, i pridodaje slovu „alef“ božansko značenje. Dakle, „alef“ ima značenje božanskog, uzvišenog, duhovnog. Slovo „hej“ se prvi put u Svetom Pismu pojavljuje kao prvo slovo u korijenu riječi „hav“, što u prijevodu znači davati. Tako da slovo „hej“ ima značenje davanja. Ako sada još slovima riječi „voljeti“ pridružimo brojčanu vrijednost dobiva se sljedeće:

I tako dobivamo odgovor na pitanje, što znači voljeti: Voljeti je kada jedan (1) daje drugom (2).

Dakle, voljeti znači davati. Ljubav je nuspojava davanja drugome. Što više daješ to više voliš.

Majka će puno više voljeti svoje dijete, nego dijete majku. Zašto? Jer majka provede puno dana i noći i godina pružajući djetetu svoju ljubav, dok se dijete za to vrijeme nalazi u stanju primanja majčine ljubavi. I zato će roditelj više voljeti dijete, nego dijete svojeg roditelja. Dakle, ljubav nije samo emocija, nego je ljubav proces odnosno kada se mi nalazimo u stanju davanja.

U tom stanju davanja ljubeći drugoga poistovjećujemo se sa tom osobom, sve do trenutka kada poistovjećujući se sa tom osobom postajemo jedno, što potvrđuje i brojčana vrijednost riječi „ahava“ (ljubav), koja je jednaka brojčanoj vrijednosti riječi „ehad“ (jedno).



„Dajem tebi sve do te mjere dok ti ne postaneš ja.“ – Kada se to obistini onda se može reći da taj koji je u stanju davanja zaista živi riječi koje su zapisane u Svetom Pismu: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ Jer ako je bližnji postao ja, odnosno dio mene, onda ja ljubim bližnjega kao sebe samoga.

No, ako je voljeti isto što i davati postavlja se pitanje što je potrebno da muž daje svojoj ženi odnosno žena svome mužu. Da li će kupovanje skupih poklona, automobila, nakita itd., učvrstiti vezu između muškarca i žene? Odgovor ćemo naći ako ponovno pogledamo riječ „voljeti“ – „ahav“. Jedan se daje drugome, „alef“ se daje „vetu“. Dakle, muž i žena će produbiti i osnažiti svoju vezu, samo ako budu jedan drugome davali i poklanjali „alef“, odnosno darivanjem božanskih, uzvišenih, duhovnih, a ne materijalnih poklona.

Pogledajmo sada kako se na hebrejskom kaže muškarac i žena:



Vidimo da su riječi koje opisuju muškarca i ženu veoma slične. Muškarac (i-j-š) se razlikuje od žene po slovu „jod“, a žena (i-š-ah) se od muškarca razlikuje po slovu „hej“. Ono što razlikuje muškarca i ženu je upravo i ono što ih povezuje. Muškarac u brak donosi „jod“, a žena donosi „hej“. Spajanjem tih dvaju plavom bojom obojanih slova dobivamo odgovor na pitanje što drži njihov brak zajedno. Riječ „Jah“(j-ah) je jedno od imena Božjih, kojim Ga ni ne znajući često oslovljavamo kada Ga slavimo uzvikujući i pjevajući „alelu-Jah“, što u prijevodu znači „Slavi Jah“ odnosno „Slavi Boga!“.

Prema tome da bi brak mogao živjeti i opstati, u braku moraju koegzistirati tri osobe: muž, žena i između njih i sa njima – Bog.

No, što se događa kada dvije osobe odluče živjeti u braku, ali ne žele Boga u svojoj blizini, ono što žele je samo uživati u onome materijalnome što im život i ovaj svijet pružaju. Ako pobrišemo Boga iz riječi koje opisuju muškarca i ženu ono što ostaje je slijedeće:



I za muškarca i za ženu dobiva se ista riječ, a to je riječ „eš“, što znači „vatra“. Dvije vatre, dva sebična bića koja misle samo na sebe i kako sebi ugoditi, ne mareći za svoga bližnjega. A ono što se događa kada se dvije vatre dotaknu jest - eksplozija. A to je upravo ono čemu smo svjedoci u ova zadnja vremena. Danas se smatra ludom, onu osobu koja je vjerna, požrtvovna, koja gleda ugoditi svom bračnom drugu i koja ostaje cijeli život u braku sa jednom osobom. Izbacili smo Boga iz naših obitelji, iz naših domova, iz naših srdaca. Svjedoci smo tolikih razvoda brakova, tolikih obiteljskih i društvenih tragedija, ali ne zato što nas je Bog ostavio, nego zato jer smo mi Njega izbacili.

Izbacili smo Onoga, koji nam je pokazao što je ljubav, koji nam je pokazao što znači ljubiti svoga neprijatelja. A taj neprijatelj smo mi, svaki put kada odbacujemo Ljubav Božju. Odbacili smo Onoga koji je jedini nevini i jedini bez grijeha dao svoj život poradi nas i poradi našega spasenja, kako bi se mi grešni i nezaslužni po toj Njegovoj žrtvi mogli ponovno vratiti u zagrljaj našemu Ocu.

On nas kroz Sveto Pismo uči kako prepoznati pravu ljubav u ovom varljivom svijetu laži i obmana:

"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav." (Prva poslanica Korinćanima 13, 1-13)

22.07.2016. u 12:33 • 34 Ostavi svoj tragPrint#

utorak, 03.05.2016.


Tri kratke priče




O VJERI
Stanovnici jednog mjesta odlučili su se zajedno moliti za kišu. U zakazano vrijeme svi su došli na trg, ali je samo jedan dječak donio kišobran. To se zove vjera.

O POVJERENJU
Kada se igrate sa svojim djetetom, bacajući ga u zrak, ono se veselo smije, jer zna da ćete ga uhvatiti. To se zove povjerenje.

O NADI
Svake večeri odlazimo u krevet, bez ikakve garancije da ćemo se ujutro probuditi, ali ipak navijemo budilicu. To se zove nada.

03.05.2016. u 19:53 • 5 Ostavi svoj tragPrint#

srijeda, 02.09.2015.


Čas proslave




Često puta se može čuti kada neki sportaš uspije ostvariti neki značajan sportski rezultat, njegova izjava za medije glasi: „Konačno je došao moj trenutak slave!“. Političari kada pobjede na izborima, tada slave, jer je nastupio njihov čas.

Vjenčanja, godišnjice, uspjesi, nagrade i razna druga značajna postignuća i događaji, kada to u sebi osjetimo, a mogli bismo i naglas uzviknuti, da je upravo nastupio trenutak naše slave!

Postoji tako jedno vjenčanje za koje malo tko nije čuo, unatoč tome što je od tada prošlo punih 2.000 godina. Na tom vjenčanju u Kani Galilejskoj, među uzvanicima bili su Isus, njegova majka Marija i Isusovi učenici. Kada je za vrijeme svadbe ponestalo vina, Marija, vjerujući da Isus može razrješiti ovu neugodnu situaciju, se obrati Isusu sa riječima: »Vina nemaju.« Na te Marijine riječi, dalje čitajući biblijski izvještaj, u času kada je Isus imao izvesti svoje prvo čudo, ono što Isus odgovara svojoj majci zvuči na prvi pogled zbunjujuće:

"Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!«" (Evanđelje po Ivanu, 2,4)

Zbunjujuće je zato jer, rekavši to majci, Isus svejedno izvodi svoje prvo čudo pretvarajući vodu u vino; nakon čega piše da su povjerovali u Njega njegovi učenici. Od toga dana Isus započinje svoje javno djelovanje, neprestano putujući od mjesta do mjesta, čineći mnoga znamenja.

Na drugom mjestu u Bibliji piše:

"Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Rekoše mu stoga njegova braća: »Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu. « Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. Reče im nato Isus: »Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo.«" (Evanđelje po Ivanu 7,2-8)

Rekavši to, Isus pusti da njegovi učenici sami uziđu u Jeruzalem, te krenu nakon njih potajno u Jeruzalem. Tada je usred blagdana uzišao u Hram i stao naučavati. Nakon što su ga neki Jeruzalemci prepoznali, On im reče:

"Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao. « Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas." (Evanđelje po Ivanu 7,28-30)

Nedugo nakon toga kada je Isus ponovno naučavao u Hramu, Sveto Pismo kaže:

"Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas." (Evanđelje po Ivanu 8,20)

Tri godine nakon vjenčanja u Kani i nekoliko dana prije razapeća, Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem, jašući na magarcu ispunjavajući tako Zaharijino proročanstvo, dok ga narod mašući sa palminim granama pozdravlja sa riječima: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.«

I konačno, kada ga je cijeli narod slavio i krunio za svoga kralja, činilo se kao da je taj veliki trenutak slave napokon nastupio! Međutim, ......nije.

Nekoliko dana nakon toga, na posljednjoj večeri sa svojim učenicima, večer prije Pashe, znajući što ga uskoro čeka Isus reče:

"To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. «" (Evanđelje po Ivanu 17,1-5)

Zaista, Isusov čas slave bio je čas njegove muke, razapeća i smrti na križu. Konačno je bio žrtvovan dugo očekivani Jaganjac Božji, četrnaestoga dana, prvoga mjeseca Nisana, točno na dan Pashe. Njegov čas patnje i agonije urodio je neizmjernim blagoslovom za cijeli ljudski rod. U tom slavnom i vječnom trenutku, On je pretvorio svu tugu u radost, svu bolest svijeta u zdravlje, mržnju u ljubav, tamu u svjetlost, smrt u život.



Jaganjac Božji koji odnosi Grijehe svijeta, svojim uskrsnućem obeskrijepljuje Smrt, kako bi mi koji uzvjerujemo, ponovno mogli baštiniti Život vječni!




02.09.2015. u 09:45 • 13 Ostavi svoj tragPrint#

utorak, 19.05.2015.


Vilica u ruci



Jednoj mladoj časnoj sestri dijagnosticirana je teška bolest i rečeno joj je da joj je ostalo još samo 3 mjeseca života. Budući da je odlučila ‘srediti’ svoje stvari prije smrti, pozvala je poglavaricu kako bi je upoznala s nekim detaljima vezanim za njenu posljednju želju.

Rekla joj je koje bi pjesme voljela da se pjevaju, koje bi biblijske citate željela da govornik naglasi, te u kojoj odjeći bi željela biti pokopana. Sve je bilo dogovoreno i poglavarica se spremala otići. Tada se mlada sestra sjetila nečeg što joj je bilo jako važno.

”Ima još jedna stvar”, rekla je uzbuđeno.

”Što je to”, upitala je poglavarica.

”Ovo je jako važno”, nastavila je mlada sestra. ”Želim biti pokopana s vilicom u svojoj desnoj ruci.”

Poglavarica je gledala u mladu sestru, ne znajući što da kaže.

”To vas je iznenadilo, zar ne”, upitala je mlada sestra.

”Pa, da budem iskrena, zbunjena sam ovim zahtjevom”, odgovorila je poglavarica.

Mlada sestra joj je objasnila:

”Moja baka ispričala mi je jednu priču i otada je ja uvijek pričam drugima. Pokušavala sam prenijeti tu istu poruku osobama koje volim i koje trebaju ohrabrenje. U svim ovim godinama otkako posjećujem vjerske susrete radujem se pozivu na obroke, sjećam se kako mi je nakon što bi se sa stola sklonilo glavno posuđe, uvijek neko znao šapnuti: ”ZADRŽI VILICU”. To mi je bio omiljeni dio druženja jer sam znala da dolazi nešto bolje, nešto poput slasne torte ili voćnog kolača. Nešto prekrasno i ukusno. Zato bih voljela da se ljudi, kad me u lijesu vide s vilicom u desnoj ruci, zapitaju: ”Što znači ova vilica?” Time ću im poručiti: zadržite svoje vilice –- najbolje tek slijedi!”

Oči poglavarice ispunile su se suzama radosnicama kad ju je zagrlila na odlasku. Znala je da je to možda posljednji put da je vidi živu. No ujedno je i znala da je njena slika novog svijeta jasnija od njene. Imala je jasniju i čvršću sliku novog svijeta nego mnogi stariji ili iskusnijji od nje. Ona je znala da slijedi nešto bolje.

Kad su ljudi prolazili pored lijesa te mlade sestre, vidjeli su je odjevenu u lijepu haljinu i s vilicom u desnoj ruci. I uvijek iznova poglavarica bi začula pitanje: ”Što znači ova vilica?”

I uvijek iznova, poglavarica bi se nasmiješila. Tokom pogrebnog govora ispričala je prisutnima o razgovoru koji je vodila sa sestrom neposredno prije njene smrti. Također im je objasnila što ta vilica znači. Poglavarica je prisutnima rekla kako ne može prestati razmišljati o vilici, a uvjerena je da neće moći prestati ni oni. I bila je u pravu.

Autor: D.B.

19.05.2015. u 15:21 • 9 Ostavi svoj tragPrint#

srijeda, 04.06.2014.


Sakriveno obećanje

Nekada davno, dok smo bili mladi, kada bi nam se svidjela koja lijepa djevojka onda joj ne bi odmah prišli, već bi joj najprije napisali kakvo ljubavno pismo, ili bi joj poslali jednu lijepu ružu sa porukom. Tako bi na indirektan način dali do znanja da bi ju rado upoznali ako je interes obostran. Naravno da to ljubavno pismo ne bi potpisali svojim imenom, već pod pseudonimom, ili na neki drugi tajnovit način dali bi naslutiti o autoru. Iz tog razloga je bilo bitno vidjeti kako će djevojka reagirati na pročitano pismo, ili poklonjenu ružu. Od nevjerojatne važnosti je bilo i samo ime te djevojke. Ako je imala neko lijepo ime onda bi se još i više zaljubio u nju.

No, postoji jedno ljubavno Pismo koje je napisano jako davno od nekoga tko te ljubio još od početka. To Pismo je napisano posebno za tebe i upućeno je baš tebi i čeka da ga otvoriš i da poslušaš Njegovu riječ, jer u tom ljubavnom pismu je SVE zapisano.

Neki dijelovi toga Pisma znaju biti dosadni i može se učiniti da su nepotrebni pa ih najradije preskačemo. Jedan takav dio se nalazi već na početku u Knjizi Postanka, a zove se patrijarsi prije Potopa, ili Adamovo potomstvo:

Adamovo potomstvo (Knjiga Postanka 5,1-30)



Kada je čovjeku nešto nerazumno i ne nalazi smisao u nečemu, tada je prirodna reakcija da mu to nešto biva dosadno. Da bi izbjegli da nam ovaj odlomak Pisma bude dosadan, moramo ga pokušati razumijeti, a da bi ga mogli razumijeti moramo shvatiti da je autor ovo Pismo u originalu pisao na hebrejskom jeziku Druga važna činjenica koju se mora imati na umu je ta da je u hebrejskom narodu od nevjerojatne važnosti bilo koje će se ime nadjenuti svojem djetetu, jer ime označava najistaknutiju osobinu, karakter, odnosno osobnost same osobe. Kao što piše u mudrim izrekama: "Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata." (Mudre izreke, 22,1)

Vratimo se sada na patrijarhe prije potopa i sa ovim novim saznanjem obratimo pozornost na imena:



Ime Adam doslovno znači čovjek;

Adamov se sin zvao Šet, što znači dodijeljeni. Eva reče:"Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."

Šetov sin se zvao Enoš, što znači smrtan, trošan, ili jadan. Dolazi od korijena hebrejske riječi "anaš", što znači neizlječiv, bolest, slabost.

Enošov sin se zvao Kenan, što znači tuga, bol, žalost. U Enošovo vrijeme se počelo zazivati ime Gospodnje.

Kenanov sin se zvao Mahalalel. Hebrejska riječ "mahalal" znači blagoslovljeni, a riječ "El" se često koristi u hebrejskim imenima i ona znači Bog. Tako da bi prijevod za Mahalalel bio blagoslovljen Bog.

Mahalalelov sin se zvao Jered, što znači silaziti, spustiti.

Jeredov sin se zvao Henok, što znači naučavati, posvetiti , osposobiti.

Ime Henokovog sina Metušalah dolazi od korijena hebrejske riječi "mut" što znači smrt i od "šalah" što znači donijeti. Tako da bi doslovni prijevod imena bio njegova smrt će donijeti. Metušalahovom ocu je bio navješten skori dolazak Velikog Potopa, i bilo mu je rečeno da će Potop biti odgađan sve dok njegov sin ne umre. I tako je i bilo. Potop je stigao one iste godine kada je umro Metušalah. Na određen način Metušalahov životni vijek odražava Božje milosrđe u obliku stalnog odgađanja nadolazećeg suda. Naime Metušalahov životni vijek od 969 godina je najdulji životni vijek, koji se spominje u Bibliji.

Metušalahov sin se zvao Lamek, što znači očajni.

Lamekov sin se zvao Noa, što znači donijeti utjehu ili odmor. Jer kao što u Pismu piše, Lamek za svoga sina reče: "Nadjene mu ime Noa, govoreći: »Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.«" (Knjiga Postanka 5,29)

Ako sada pročitamo potomstvo od Adama do Noe, prevedeno sa hebrejskog na hrvatski onda skrivena autorova poruka biva otkrivena pred našim očima:



Čovjeku je dodijeljena smrtna tuga, (ali) blagoslovljen Bog će sići naučavati i Njegova smrt će očajnima donijeti utjehu!



04.06.2014. u 14:21 • 16 Ostavi svoj tragPrint#

ponedjeljak, 12.08.2013.


Spasenje dolazi od Židova



Naša kršćanska vjera je mlada vjera, samo 2000 godina. Kada su apostoli primili Duha na dan pedesetnice, išli su navještati najprije svojoj braći, a kada ih oni nisu primili onda su prešli granicu koja je bila nešto nezamislivo za jednog Židova da se prijeđe i otišli su među tzv. pogane i njima navještali Radosnu vijest. Jer bijaše sazrijelo vrijeme da se objavi spasenje svim narodima svijeta. I tako je izraslo naše kršćanstvo. Međutim, kako kaže Pavao:

"Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, ne uznosi se nad grane." (Poslanica Rimljanima 11,11-18)

Dakle, kada Židovi nisu htjeli prihvatiti uskrsnuće Isusa Krista, Gospodin šalje navjesnike i mi pokršteni pogani primamo vjeru u uskrsloga Isusa. Prelaskom poganima Gospodin istodobno želi izazvati ljubomoru kod Židova kako bi i njih pridobio na spas njihovih duša. Ali ono što mi kršćani često zaboravljamo je da su Židovi naš stariji brat, odnosno oni su prvorođenac. A mi, kako kaže u Poslanici Rimljanima, mi smo divlja maslina, pricijepljena umjesto njih, postali smo suzajedničari korijena, ali često se znamo zanijeti pa se uznosimo nad grane, na što nas Pavao upozorava da ne smijemo činiti.

Židovi su izlaskom iz Egipta na Sinaju zaprimili Toru – Sveto Pismo, deset Božjih Zapovijedi i svetkovine koje su morali svetkovati u točno određene dane u godini. Taj veličanstveni Božji dar zaprimljen na gori Sinaju primili smo i mi kršćani kasnije, dolaskom Mesije, i to iz ruku Židova.

Svaka majka, svaki otac ljubi svu svoju djecu podjednako, ali kaže se da postoji neka posebna veza između roditelja i njegovog prvorođenca. Isto tako i naš Stvoritelj ljubi sve narode ovoga svijeta podjednako, ali jedan je narod prvenac kojega je Gospodin odabrao da bude svjetlost drugim narodima. Jedan je narod preko kojega će obznaniti svoje postojanje i plan spasenja svim drugim narodima.

„Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima…“ (Izaija 42,6)

Ali ne smije se zaboraviti da je Gospodin kralj svih naroda, ne samo Židova. Moralni zakon iskazan na dvije kamene ploče jednako vrijedi za muškarca i za ženu, za Rusa, Engleza, i bilo kojeg stanovnika Zemlje koji je ikad živio, živi ili će tek živjeti na ovom planetu, jer kako kaže Sveto Pismo: Gospodin je Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima (Druga knjiga o Kraljevima 19,15) pred kojim će se prignuti svako koljeno i priznat će Ga svaki jezik (Poslanica Rimljanima 14,11) u dan onaj.

12.08.2013. u 23:10 • 19 Ostavi svoj tragPrint#

ponedjeljak, 25.03.2013.


Hosana Sinu Davidovu!

Negdje 600 godina prije Krista, bijaše pokazano u viđenju proroku Ezekielu kako ima izgledati budući Dom Gospodnji:

"…Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice. A Slava Jahvina uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok." (Ezekiel, 43,1-4)



Isto tako, negdje 500 godina prije Krista, dođoše riječ Gospodnja preko proroka Zaharije:

"Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit` kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit` luk ubojni. On će navijestit` mir narodima; vlast će mu se proširit` od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje." (Zaharija, 9,9-10)


Mnogo je godina proteklo gledano ljudskim očima od riječi dane preko proroka Ezekiela i Zaharije, ali Gospodin ispunjava ono što je obećao. Isus ulazi u sveti grad Jeruzalem kao što je pisano:

"Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: `Što to radite?` recite: `Gospodinu treba`, i odmah će ga ipak ovamo pustiti." Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju."
(Evanđelje po Marku, 11,1-11)

Pismo se ispunjava u riječ: Isus ulazi u grad jašući na magaretu i prolazeći točno kroz istočna vrata. Ta vrata danas nose naziv «zlatna vrata» ili «vrata milosrđa». Ova vrata se nalaze s istočne strane gradskih zidina uz sam prostor gdje je nekad stajao Hram, a danas se tu nalazi džamija Al-Aksa i zlatna kupola nad stijenom.

Ako čitamo Bibliju vidjet ćemo da je Ezekiel dalje prorokovao sljedeće:

"Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. I reče mi Jahve: “Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe.” (Ezekiel, 44,1-3)

Kao što se može vidjeti na fotografiji, istočna vrata su jedina vrata u Jeruzalemu koja su zazidana, a zazidali su ih Arapi iz praktičnih razloga radi lakše obrane i kontrole pristupa svetištu i gradu oko 810. godine, ali se proročanstvo dano preko proroka Ezekiela ispunilo.

25.03.2013. u 21:57 • 8 Ostavi svoj tragPrint#

četvrtak, 14.06.2012.


Posljednji naraštaj

"Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude." (Evanđelje po Mateju 24,34)

Kada nam govori o posljednjim događajima, koji se imaju dogoditi na kraju vremena, na više mjesta u Evanđeljima Isus kaže da neće minuti »ovaj naraštaj«, dok se sve to ne dogodi.

Postavlja se pitanje: koji bi to bio naraštaj???

Neki pretpostavljaju da se odnosi na naraštaj koji je živio u Isusovo vrijeme i da su se sva ta proročanstva ispunila u 1.st.po.Kr., pogotovo sa padom Jeruzalema i uništenjem drugog Hrama 70.g.po.Kr. No ako čitamo Bibliju vidjet ćemo da to baš i nije tako pošto se zapisana proročanstva očito još nisu ispunila.

Zanimljivo je primijetiti da kada je riječ o rodoslovnom stablu neke osobe, Biblijski izvještaj nam uvijek daje uvid u naraštaje, koji su potomci date osobe. Na primjer:

"Ovo je povijest Adamova roda... " (Knjiga Postanka 5,1)

"Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta,.. " (Knjiga Postanka 10,1)

"Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Jišma i Jidbaš,.. " (1. Knjiga Ljetopisa 4,3)

Dakle, uvijek se nabrajaju potomci osobe o kojoj je riječ. Međutim, u Evanđelju po Mateju (1,1-17) nabrajaju se samo Isusovi preci, a ne spominju se Isusovi potomci, što bi se moglo reći da je samo po sebi razumljivo. No tu je još jedna zanimljiva činjenica, jer u Svetom Pismu piše:

"...U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja." (Evanđelje po Mateju 1,17)

Ako krenemo brojati od Abrahama do Davida, nabrojat ćemo 14 naraštaja. Ako dalje brojimo od Davida do progonstva u Babilon, nabrojat ćemo 14 naraštaja. No, ako brojimo od progonstva u Babilon do Isusa, nabrojat ćemo samo 13 naraštaja!! Postavlja se pitanje gdje je nestao taj četrnaesti naraštaj?



Istina je da se Isus nikada nije ženio te nije imao nasljednika u fizičkom smislu, ali je u duhovnom smislu imao more nasljednika.

One noći u Getsemanskom vrtu, Isus je prolazio kroz nezamislive smrtne muke, a kaplje znoja koje su mu padale niz čelo bile su prave kaplje krvi. Bio je mučen na najstrašniji mogući način, bičevan i razapet na križu visio punih šest sati. Kada mu onaj vojnik probode bok, potekla je krv i voda. Bio je to trenutak rađanja!! U tom trenutku rodilo se ne jedno dijete, nego jedan cijeli naraštaj duhovne djece koji bivaju rođeni na Njegovu sliku. Prorok Izaija je davno prorekao taj trenutak:

"Al` se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit` sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti." (Izaija 53,10)

Kaže Izaija: vidjet će potomstvo! A to potomstvo je upravo onaj nedostajući naraštaj iz Evanđelja po Mateju. Dakle, bilo je točno 14 naraštaja, ali ne od progonstva u Babilon do Isusa, nego od progonstva u Babilon do Krista. Isus je glava, a Krist je tijelo odnosno cijeli duhovni naraštaj koji je proizašao od Njegova razapeća pa do dana današnjeg.



Taj 14. naraštaj (ili 42. naraštaj od Abrahama) smo svi mi! Kako kaže Pismo: mi smo tijelo Kristovo!

Sada, možemo uvidjeti jedan cijeli novi smisao u Isusovim riječima: Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Isus nije govorio o fizičkom naraštaju koji je stajao pred njim, jer je cijeli taj naraštaj već davno pokopan. Isus je u tim riječima gledao na duhovni naraštaj, koji je rođen Njegovom smrću na križu i koji se proteže kroz mnoga stoljeća nakon toga kroz ljudsku povijest pa sve do dana kada će se njegova proročanstva u potpunosti ispuniti.

14.06.2012. u 00:07 • 6 Ostavi svoj tragPrint#

srijeda, 08.02.2012.


Vijesti iz svijeta

Netko je u jednom čikaškom listu objavio:



Ima na Balkanu jedna zemlja koja graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osamsatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemamo pravo. Gdje se svatko svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje. Pa ti preživi, ako si normalan. Sreća je za državu da je takvih sve manje. Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks; živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni.

Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste !!!
smijeh


08.02.2012. u 18:52 • 3 Ostavi svoj tragPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.



< rujan, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Komentari da/ne?

Opis bloga

Istina i sloboda su ili skupa povezane ili skupa nesretno propadaju. U društvu u kojem se istina ne spominje niti traži, slabi i svaki oblik istinskog ostvarenja slobode, otvarajući put libertinizmu i individualizmu, štetnima za očuvanje dobra osobe i cijelog društva ...



Linkovi

-------+--- B I B L I J A ---+-------


-> Sveto Pismo
-> Jezik kojim je govorio Isus
-> Prijevod Biblijskih imena
-> Emanuel
-> Hagioterapija
-> Prostor Duha
-> 432 Drop Library






Dragi prijatelju,

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!



DOWNLOAD

(Molitva)

--> Krunica Božanskog milosrđa
--> Molitva za vlast


(Glazba)

--> Messianic Worship Music


(Filmovi)

--> FILMOVI ONLINE
--> Božji proglas
--> Dr Sang Lee

Filmska peporuka:
-> Amish Grace
-> The secrets of Jonathan Sperry
-> Saving God
-> The Encounter
-> War Room


(Knjige)

--> Hebrew-English Bible
--> Nasljeduj Krista
--> Liječenje raka hranom
--> Zdrava prehrana
--> Zdravi život
--> Lijekovi ili priča o obmani


(Propovjedi)

--> Kroz naraštaje
--> Fire Wall
--> Hagioterapija


(Razno)

--> Najvažniji povijesni događaj
--> Pretraživanje Biblije


POPIS POSTOVA:

Početak putovanja

Zar nije istina ...

Uvijek je bilo i uvijek će biti . . .

Grlo ... grob otvoren

Mirjam je začinjala pjesmu . . . (I. dio)

Mirjam je začinjala pjesmu . . . (II. dio)

Mirjam je začinjala pjesmu . . . (III. dio)

Kršćani u svijetu

Kroz pustinju …

Govor ljubavi

Vuk i tri praščića

Uznemirujuće vijesti iz Ukrajine

Bilo jednom u Izraelu

Isusov rođendan

Molitva – svjetlost duše

Sjećanje na budućnost

Riječ Života

Nevidljivo u vidljivome

Početak….

…i kraj

Znakovi vremena

Vječnost

Otisci stvaranja (I. dio)

Otisci stvaranja (II. dio)

Najkraći životopis Isusa Krista

Slobodan pad

Mudrost i geni

Novi Babilon

Vijesti iz svijeta

Posljednji naraštaj

Hosana Sinu Davidovu!

Spasenje dolazi od Židova

Sakriveno obećanje

Vilica u ruci

Čas proslave

Tri kratke priče

Jezik ljubavi

Križ u pustinji


Blogovi:

-> Lastavica
-> Bartimej Croata
-> Drug Icy
-> Evanđelje u molitvama
-> Fridini zapisi
-> Kristov poslanik
-> Milord 55
-> Mir Tvoj
-> Sjećanja i osvrti
-> Valentina
-> Vjera ufanje i ljubav
-> Voyager-nova generacija
-> Modrina neba

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se