tragovimaduse

Poziv na ljubav



"Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,

Premda vas mač, skriven među perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glasanjem može uništiti snove.
k`o što sjeverac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruni, ljubav će vas i razapeti,
Isto kao što vas potiče da rastete,
tako će vas i okresati.

Kao što se uspinje do visina vaših
i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korjenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.

Poput snoplja pšeničnog skupi će vas u naručje svoje,
Omlatit će vas, da bi vas ogolila,
Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja,
Samljet će vas, do bjeline.,
Umijesit će vas, dok ne postanete gibki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam ta ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca života,
Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba,
gdje ćete se smijati, al` ne puno čuti odijek smijeha svog
i plakati, al ne do posljednje suze svoje.


Gibran