ponedjeljak, 17.09.2007.

Kuda ide demokracija?

Demokracija ide nekim neobičnim smjerom u globaliziranome svijetu za koji se s pravom možemo pitati ne ide li uz imperijalne ambicije vodećih subjekata i kraj demokracije kao vladavine većine. Ovlasti vodećih ljudi najsnažnijih država, prije svega Busha, ali i Chiraca (uskoro Sarkozya), Angele Merkel ili T.Blaira sve su veće i veće, a odgovornost prema građanima sve manja i manja. Da ne spominjemo moćne i utjecajne ljude koji uopće nisu birani niti podložni smjeni odozdo kao što su političari kao Barrosso, Solana, medijski magnati, vlasnici korporacija...
Povećane ovlasti nisu se dogodile ustavnim promjenama niti bilo kakvim promjenama političkog sustava. Naprosto u sustavu koji ima tendenciju zgrtanja kapitala i koji pogoduje bogatima da budu još bogatiji normalna je tendencija zgrtanja moći i oni koji su već moćni postaju još moćniji. Zapadno se društvo strahovito elitiziralo, a osobe na vrhu piramide moći imaju gotovo carske ovlasti. Istovremeno, sve je veća neodgovornost prema masama koje su zaokupljene zgrtanjem i trošenjem zgrnutoga, koje su zaokupljene isključivo sobom i materijalnim užicima i pokazuju sve manje i manje interesa za opće i šire društvene probleme. Participacija na izborima je strahovito opala i interes za politiku kao jednu od temeljnih društvenih djelatnosti ne postoji. Izgubio se jer imati uvjerenja u današnjem globaliziranom svijetu potrošnje znači biti drugačiji, znači biti izvan sutava konformizma, a to malo koji pojedinac može. Ideologija, vlastiti sustavi vrijednosti traže žrtvu, a to današnji čovjek potrošač nije spreman.
Čak i izlazak na izbore i interes za politiku ne znači opstanak demokracije jer ono što se zove izborna kampanja je suprotnost demokraciji jer uključuje laž, obmanu i fikciju. Blještavilo, šepurenje, masovnost, entuzijazam je ono što prati izborne kampanje. To su igrokazi koji se bave svime osim bitnoga, jako su personalizirane i privatizirane što skreće raspravu s temeljnih društvenih problema. U svijetu ovakve tehnologije nevjerojatne su mogućnosti manipulacije i laži.
U Hrvatskoj postoji konsenzus političkih elita oko ulaska u EU dok barem pola nacije je protiv toga. Sve značajnije stranke su za ulazak Hrvatske u NATO dok je samo manjina nacije za ulazak u NATO. Britanski i američki političari su za okupaciju Iraka dok je većina nacije protiv. Dva najjača francuska predsjednička kandidata zalažu se za usvajanje europskog ustava - onog kojeg je francuska nacija na referedumu odbacila. Primjera je bezbroj.
Političke elite potpuno su odvojene od naroda i temeljna demokratska načela u stvarnosti ne postoje. Političke elite rade u interesu krupnog kapitala i svom vlastitom, a ne u interesu naroda, mira ili pravde. Cirkulacija polkitčkih elita je samo fiktivna jer se smjenjuje međusobno, a prave opozicije nema, barem ne u politici. Postati dio političke elite znači prihvatiti pravile te elite, a ona su antinarodna, antipravedna, antihumana i antidemokratska. Ljudi s opozicije nisu opozicija u parlamentu nego opozicija izvan psotojećeg sustava. Onoliko koliko je socijalizam uspio u Albaniji toliko je demokracija uspješna danas u SAD-u i Europi.
Američki čitatelji Orwella tvrdili su da je u osamdesetčetvrtoj Orwell prepoznao naciste i komuniste. Griješe, on je prepoznao njih. Živimo osamdesetčetvrtu.

- 11:32 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 15.09.2007.

Agresija na BiH

Kada se govori o navodnoj agresiji ostaje nejasno protiv koga je ona bila usmjerena i kada i gdje se dogodila.
Najčešće se kao prvi dokaz uzima nedvojbeno prisutstvo HV-a na tlu Bosne i Hercegovine i podržavanje HVO-a. HV je sudjelovao kronološkim redom u:
- obrani Bosanske Posavine
- obrani doline Neretve
- ratu s Bošnjacima u srednjoj Bosni
- ofenzivi na Glamoč i Grahovo
- završnim operacijama protiv Srba
Posljednje dvije operacije odigravale su se nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović, imale su jasne geostrateške ciljeve koji se nikako ne mogu dovesti u vezu s podjelom ili agresijom na BiH (Grahovo kao priprema za Oluju, završne operacije crtanje granica za mir u američkoj režiji)
U obrani Bosanske Posavine HV je sudjelovao zajedno s Bošnjacima, bez prekida do kraja rata (Orašje). Slično je i sa obranom doline Neretve i Kupresa. I jedno i drugo mjesto u svakom udžbeniku geostrategije naći će se kao ''vrata Jadrana'' i njihov nadzor omogućava daljnje uspješne operacije prema Dalmaciji.
Ostaje srednja Bosna gdje je prisutnost HV- bila najmanja. Većina ozbiljnih analitičara (povjesničara, vojnih stratega) o sukobu u srednjoj Bosni piše potpuno suprotno od onoga što govore novinari i političari neobičnog porijekla. Sukob u srednjoj Bosni bio je sukob dva očajna i preplašena naroda koji se stješnjeni u mali prostor, gledajući kako ih se uništava i kako cijeli svijet to odobrava, okreću jedni protiv drugih. Kada je prvi metak ispaljen, više nije bilo natrag.
Politika tzv. međunarodne zajednice od početka rata posredno hrabri Srbe da nastave s osvajanjima i čišćenjem Bosne od Bošnjaka. Owenov plan, ''Zamka desete provincije'', uloga MI-6 u cijelom sukobu izvanredna je. Priče o podjelama iziritirale su politički neobrazovane i neiskusne vođe koji se okreću protiv vojno slabijih ne bi li barem donekle utažili žeđ za osvetom. Bošnjačko-hrvatski sukob koristio je jedino Srbima na svim poljima, čak više u propagandnom smislu nego u vojnom. I u tome treba tražiti njegove uzroke. Ne smije se zaboraviti uloga obavještajnih službi u ratu.
Dvojbeno je da li je Tuđman želio podjelu BiH. On je osobno očito smatrao da BiH ne može opstati kao država, što je njegov legitiman stav za koji je imao mnogo razloga. Zar danas BiH funkcionira?
Tuđman sigurno nije bio toliko naivan da bi vjerovao da će Hrvatska odlučivati o budućnosti BiH. Politika tzv. međunarodne zajednice bila je toliko licemjerna da nije bilo teško zaboraviti na načela i moral u svemu što se događalo. Ako se ide na podjelu Bosne, Hrvatska će htjela ili nehtjela morati dobiti dio.
Bez obzira na velik utjecaj hercegovačkih Hrvata na Tuđmana, on je znao da on treba biti zadnji na svijetu koji želi podjelu BiH. To bi značilo rušenje avnojskih granica, a trećina Hrvatske je pod okupacijom i nema naznaka da bi Srbi bili spremni odustati od tog teritorija. Moguće je da je Tuđman želio i neke teritorije u Bosni koje bi eventualno HV držao pod nadzorom zamijeniti za okupirane dijelove Hrvatske.
Tuđmanova politika posljednje dvije godine rata - smjena Mate Bobana, sporazum s Bošnjacima, savezništvo, Silajdžićev zov upomoć... nikako ne ide u prilog tezi da je Tuđman želio podjelu BiH.
Osim toga, a zašto bi Milošević s Tuđmanom dijelio BiH? Pa vojno je jači i zauzeo je 70% teritorija BiH i 30% teritorija Hrvatske.
Bosna je na kraju ipak podijeljena, ali kriv je Tuđman koji ju je navodno htio dijeliti. Vrlo zanimljivo.
1991. u jeku najsnažnijih napada na Hrvatsku većina vojnih operacija vodi se s teritorija Bosne i Hercegovine. U sastavu JNA nalaze se mnogi građani BiH, srpske i bošnjačke narodnosti. Je li to agresija Bosne na Hrvatsku?
Nakon okupacije trećine Hrvatske Srbi i Bošnjaci iz Bosne masovno sudjeluju u pljački Zapadne Slavonije, Banovine, Korduna. Cijeli zapadni dio okupiranog teritorija sve četiri godine održava se pomoću Srbije koja dolazi preko teritorija BiH.
Tri godine rata gradovi na Savi - Slavonski Brod, Županja, Sl.Šamac, bili su granatirani iz Bosne i to uglavnom civilni ciljevi. Je li to agresija Bosne na Hrvatsku?
Može se reći da su to činili Srbi, ali bosanski Srbi. Očito je u toj Bosni bilo mnogo toga truloga. Što Hrvatsku briga što Sarajevo nije imalo nadzor nad Bosanskim Brodom?
Rat u Hrvatskoj i Bosni bio je jedan te isti rat. Rat u kojemu je vojska Srbije, bosanskih Srba i hrvatskih Srba ratovala za teritorij Velike Srbije i protiv svakoga tko je bio protiv ideje Velike Srbije. Silina rata i politika tzv.međunarodne zajednice dovela je do mnoštva događaja, aktera, ideja koja je iznjedrila i neke ružne događaje i u kojima je mnogo ljudi propatilo. Hrvatska i BiH, Hrvati i Bošnjaci bili su žrtve te agresije.
Hrvatska politika prema BiH bila je možda loša, ali nikako zločinačka i agresivna. Bila je loša u tome što se ponekad vodila primitivnim idejama hercegovačkog lobija i nekim njezinim iluzijama. Bila je loša zbog dugog držanja Mate Bobana i neuvažavanja interesa Hrvatske i Hrvata iz BiH. Bila je dobra jer je prepoznala stratešku važnost BiH i sklopila savezništvo s Bošnjacima što je omogućilo pobjedu ''antifašističkih snaga''. Srpski projekt je bio školska verzija fašizma.
Ljudi od imena koji govore o hrvatskoj agresiji na BiH imaju različite motive. Obični ljudi koji to prihvaćaju, nemaju pojma što agresija zapravo znači.