nedjelja, 11.12.2005.
Iskrenost
|
Carobna rijec u koju se svi zaklinju.. tvrde da su iskreni.. otvoreni.. koliko je to ustvari tacno? Krenem od sebe, kao i svi ostali smatram se da sam iskren.. ali 100% mozda samo prema sebi... mislim, nije da imam neke mracne tajne koje krijem.. ali jednostavna situacija, upita me neko sta mislim o njegovim manama... logicno je da nije lako nekome u oci reci neke njegove ruzne osobine... ili nekad osoba posjeduje neke kvalitete koji su jako bitni i dobri.. ali ima i mane koje su jako lose i mogu dovesti do toga da se osoba koja ih ima, lose osjeca kad joj se na to skrene paznja... u tim momentima nisam iskren.. jednostavno ne zelim da bilo ko pati zbog mojih razmisljanja ili rijeci... Pored tih situacija kada vodim racuna o drugim osobama, postoje situacije i kada mislim na svoju straznjicu, pa u situacijama kad osjetim da necu dobro proci, ponekad budem neiskren.. presutim neke, po mene negativne, cinjenice... ali sve je to ljudski ...barem ja to tako smatram... medjutim iskrenost u ljubavi... e to je izazov i ono conditio sine qua non... ne mogu zamisliti ljubavnu vezu izmedju dvoje ljudi u kojoj postoji i mrva neiskrenosti, to sto ja nesto ne mogu zamisliti, ne znaci da nesto takvo ne postoji.... ipak o svemu govorim iz svoje perspektive.... sad sam sebi postavljam logicno pitanje.... sta je to odvuklo moju paznju u nedjelju popodne pa da ja piskaram o iskrenosti u ljubavi... hmm.. maloprije sam se vozio po gradu i na radiju je pocela pjesma Colonie, Drugi covjek.... ako je neko slucajno nekada cuo pjesmu zna o cemu je rijec... za one koji nisu.. rijec je o nekoj vrsti ispovjedi djevojke koja je otisla sa drugim i iznosi neku svoju stranu price tipa: nema posebnog razloga, samo se dogodilo.... Slusajuci to u misli mi je dolutala moja bivsa djevojka... o njoj ste ponesto mogli procitati na ovom blogu.... razmisljam cijeli dan o svoj toj situaciji oko nas... danas znam da nije bilo posebnog razloga.. da se jednostavno dogodilo i da smo danas stranci.. pored nje je neki drugi momak i iskreno.. to mi ne smeta ni jedan posto.. smeta mi cinjenica da nije bila iskrena u onih par nasih poslednjih sati... kad je vjerovatno bila poslednja prilika da me pogleda u oci, da mi kaze sta se dogadja, i da joj ja to sve povjerujem... u poslednje vrijeme cesto razbijam glavu sta se to moze dogoditi da osoba sa kojom odrastes, 101 prvi put ti se dogodi sa njom... 101 sjecanje je vezano za nju.. pregrst lijepih i manje lijepih trenutaka... ono sto kazu, imate istoriju.. povezani ste na cudan nacin... poznajete se... odjednom promjeni plocu... poslednji put te gleda u oci i bude neiskrena...ponekad pokusam stvari sagledati i iz neke druge perspektive... kao, nije zeljela da me povrijedi.. hmmm.. pa znala je da cu biti povrijedjen... jedini odgovor koji sebi mogu dati je: nije bila dovoljno iskrena.. sad se borim sam sa sobom da ne promijenim u potpunosti misljenje o njoj.. da ne dovedem u sumnju sve sto se dogadjalo... mada... ponekada.. to sve jednostavno nema smisla... ja svoj zivot zivim.. i sto da sebe krivim.. bila mi je sve.. sto sada nije... i kad sklopim oci... opet ce meni doci... uci tiho u nas san.. nikada dosanjan........................................................ a mozda je moglo biti i drugacije........ mozda.... |
17:09 -
tvoj trag (1) -
print -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovo je ispusni ventil za neka razmisljanja koja ne mogu prenijeti ljudima u svojoj okolini.. iz samo jednog razloga.. ne mogu razumjeti kako se osjecam u datom trenutku.. poprilicno sam kompleksna osoba.. Bog me stvorio kao muskarca i stoga po defaultu svoja osjecanja tesko iznosim vani... na moju zalost tih osjecanja ima poprilicno i onda imam problem... opteretim sam sebe nekim svojim razmisljanjima... vjerovatno je to posljedica cinjenice da se u poslednje vrijeme kroz neke uobicajene situacije kroz koje prolazi mlad covjek, provlacim sam........ Trag u beskraju Ka i uvik gledan more ovu tajnu koja dise ovu mrizu sto me vuce u tamne dubine sve kroz pismu u daljine I da ocu, i da smin ne bi moga skupit svu lipotu zivota niti suze ovog svita Sve bi da' da si tu barem jedan tren da vicnost bude da ti pratim trag u beskraju sve bi da' da si tu Ka i nekad gledan nebo trazim gradove u noci di smo podno zvizda zori krali grumen sjaja jutro moje di si sad Pismo di li je kraj ovo more bez dna zeno razmakni sve sive koprene sna budi opet moj dom sto sad pust je i sam jer sad puna je luna sto nad morem sja Pismo di li je kraj ovo more bez dna zeno razmakni sve sive koprene sna budi opet moj dom sto sad pust je i sam jer sad puna je luna sto nad morem sja Ka i uvik gledan more ovu tajnu koja dise ovu mrizu sto me vuce u tamne dubine sve kroz pismu u daljine |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||