Marenda
utorak, 24.07.2007.
|
Dani puni ohrabrenja Većina ljudi misli da hrabrenje nije ništa više od pozitivnih riječi koje se izgovaraju da bi se netko podigao,utješio i inspirirao.Ali ,to je samo djelomično točno.Hrabrenje,ono iskreno i djelotvorno mora biti više od čistog,retoričkog spiska motivacijske terminologije pokupljene tu i tamo. Ako želite da vaše hrabrenje bude djelotvorno, ono mora biti pošteno.Ne pokušavajte nikoga motivirati lažnim pričama one će učiniti da se oni koje hrabrite osjećaju još gore.Pretpostaviće da su toliko bezvredni da ste vi primorani da lažete da biste rekli nešto lijepo njima i o njima. Trebali bi,svi mi,uvijek biti spremni da priskočimo ponekom riječju ohrenja,kada je ono potrebno,a često nam baš te male,utješne riječi nedostaju u našem naizgled bogatom riječniku.Djelotvorno hrabrenje može od nas zahtijevati popriličnu količinu kreativnosti.Morate točno i odmjereno znati šta će te reći...i kada će te reći...i kako da to kažete. Osobe koje hrabrite posebno su osjetljive.Izbor pravog trenutka i pravog izraza iznimno je važan.Jedna pogrešna riječ izgovorena u pogrešnom trenutku ili s pogrešnom modulacijom glasa,može biti protumačena kao kritika ili sarkazam. Djelotvorno ohrabrivanje zahtjeva i odgovarajuće okruženje.Ohrabrenje telefonskim pozivom nije primjereno, iako je u zadnje vrijeme uobičajeno i sveprisutno.To je ponižavajuće,kontraproduktivno i neprijateljsko ohrabrenje.Nikako ga ne bi trebali koristiti.Pogotovo ako hrabrite člana svoje obitelji ili dragog prijatelja.Oni će to shvatiti kao zanemarivanje jer ste taj važni dio vašeg odnosa obavili telefonski , ne smatrate ih važnima i nije vam stalo do njih i njihovih osjećaja. Nasuprot tome,dom pun ljubavi ,sam po sebi gaji ohrabrenja.U toj vrsti okruženja svi se osjećaju sigurno i važno. Potrebno je manje riječi.Stisak ruke,osmjeh,duboki pogled, imaju puno veći učinak od praznog glasa kroz slušalicu. Kada dođete u nečiji dom puni pozitivne energije, kada pokažete koliko vam je stalo ,vaše srce reći će puno više i glasnije nego vaša usta. Hrabrenje ništa ne košta,a može dati toliko toga, vama i onima koje je ponekad potrebno samo malo potapšati po ramenu. |
- 13:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 20.07.2007.
|
Dragi moji marendari! Odužilo se ovo moje bolovanje. Ne znam da li se to samo meni događa ili je svemu kriva ova nesnosna vrućina,ali moja noga ne izgleda dobro.Sada mi se čak čini da je sve puno gore nego prije dva tjedna kada sam skinula gips.Još uvijek je natečena, čudne tamnije boje i boliii.!!!Mirujem.  Stvarno mirujem.Pijem kalcij.Stavljam obloge. Držim je na "uzvišenom položaju",ali ona odbija svaku suradnju.Sada sam već pomalo bez volje,jadna i svega mi je dosta.Počela sam i sama sebe da žalim,a to mi nije slično i to me stvarno čini nesretnom. Svi su me hrabrili: "Još malo.Strpi se.Biće sve u redu." A sada su se i moji najvrijedniji "ohrabrivači" umorili.Još malo pa ovaj "lom nad lomovima" ulazi u 10 tjedan i malo tko više može pronaći riječi utjehe i ohrabrenja.Istrošili su cijeli riječnik. Svi su postali "zauzeti".Razumijem ja to. Već sam i sama sebi dosadila. "Besmislen odmor umara gore od samog rada." -kaže ruska poslovica, a ja sam sam sada već postala jako "umorna od odmora",tj.od ovog bolovanja i skakutanja na jednoj nozi. Nadam se da vi uživate i da ću pročitati "puno lipih stvari" u komentarima po vašem povratku s godišnjih odmora. Želim vam svako dobro i pozdravljam vas s umornim osmjehom. |
- 00:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 13.07.2007.
 Danas je "petak 13-esti" i moja Mlađa slavi svoj 13-esti rođendan. Sretan rođendan ,neka ti se ostvare sve želje i neka te sreća prati u svakom danu tvoga života!  Neka tvoj "party na plaži" bude veseo i nezaboravan, baš onakav kakav želiš.   Velika pusa C M O K !!!  Mama  |
- 12:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 06.07.2007.
Prije: Shot with DSC-W55 at 2007-07-06 Dragi moji marendari! Jučer u kasnim popodnevnim satima gips je otišao u povjest.Istina,noga još nije dobro.Zbog nedostatka kalcija ostala je napuklina koja nije srasla i zbog koje su mi htjeli ostaviti gips još dva tjedna,ali nisam se dala... Obećala sam da ću i dalje strogo mirovati, držati nogu visoko podignutu i NEĆU hodati (kao da mogu...?!). Sada moram pojačati doze kalcija, masirati mišić koji je ..obamro,nestao, i još malo odmarati...bez kretanja i skakutanja. Poslije dva tjedna-opet na snimanje,pa ako bude u redu onda na fizikalnu terapiju... Možda bude sreće da sa štapom prohodam na moj rođendan (07.08.). Žao mi je što sam vas tako dugo ostavila bez"marende",ali kada se vi vratite s godišnjeg, a ja opet budem "na svojim nogama" -vidimo se ovdje,na ovom mjestu i zajedno će mo sve nadoknaditi i uživati u druženjima. "Ljubav i pjesma moraju biti spontani." -poljska ...Tako i vi budite spontani,pratite svoju zvijezdu i uživajte.Želim vam svako dobro i šaljem VELIKI OSMJEH. Sada:  Shot with DSC-W55 at 2007-07-06 |
- 13:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 03.07.2007.
|
JOŠ dva dana.... Još dva dana!!!!!!! Još samo dva dana i gips ide u povjest.... Još samo.... |
- 23:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Travanj 2010 (1) Prosinac 2009 (1) Studeni 2009 (1) Prosinac 2008 (1) Srpanj 2008 (1) Svibanj 2008 (3) Travanj 2008 (4) Ožujak 2008 (5) Veljača 2008 (4) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (2) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (2) Kolovoz 2007 (6) Srpanj 2007 (5) Lipanj 2007 (6) Svibanj 2007 (15) Travanj 2007 (24) Ožujak 2007 (26) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Moj kreativni nered
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||