Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Posjetite i moju
tvornicu želja

Marenda

srijeda, 30.05.2007.

Dobro mi došli,dragi moji!

Evo,prvo ću da vas nahranim,a onda
će mo se družiti.

Kao snalažljiva domaćica,bez plina,naravno
da sam se snašla.Dobro je imati susjede ribare,
pa se onda uvijek nađe ribe...Marenda je kasnila,
ali se nitko nije žalio.Četiri ribice na mladom krumpiru,
prelivene maslinovim uljem i zapečene u pećnici...
Mmmmmmm.....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Žao mi je samo što niste i vi bili da zajedno
uživamo.

Danas sam spremila nešto malo manje
zamamno,ali zdravo i moje cure to obožavaju.

Pileću juhicu sa domaćim rezancima,kuhani mladi
krumpir preliven maslacem i pečeno pileće bijelo
meso.Naravno,tu je i puna zdjela salate,mješana
sa puno feta sira...U pećnici se peče biskvit s
jabukama koji ću poslije podne, uz kavu, poslužiti
sa puno slatkog vrhnja.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ako vam se sviđa "meni",svratite pa će mo
se uz jelo družiti ,a niste probali ni sok od bazge,
koji sam napravila prošli tjedan.Jako je blag,kiselkast
i aromatičan.Šteta što je ovo loše vrijeme i
jak vjetar uništio skoro sve cvjetove koji
su ostali na stablu,mislila sam ih još malo
osušiti za čaj...

Tko živi bez nade
ne zna što je radost.

jJa se nadam da će te doći .


Želim vam lijep i uspješan dan.
S osmjehom.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


- 11:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 29.05.2007.




Marenda danas kasni.
Nestalo mi je plina (koristimo boce,
a rezervnu Jači zaboravio kupiti-već dva mjeseca?).
Molim vas za strpljenje i razumjevanje.

Oni koji nisu pročitali jučerašnji post,neka se ..posluže,a
redovitim ,dragim gostima nudim nekoliko slika
sa radionica Novigradskog proljeća.



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


P.S.Zahvaljujem Mlađoj na ustupljenim slikama.

S osmjehom.

- 12:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.05.2007.

Stonoga

Preko gora i iza mora živjela je na
ovom neobičnom svijetu jedna -Stonoga.
Imala je jednu glavu i stotinu nogu.Jedna
sasvim obična buba.

Bila je to jedna jako perspektivna buba.
Nudili su joj da sama pleše kao grupa i da u
klubu podiže noge u ritmu kan-kana.Sa svih
strana su se javljali menadžeri i nudili jako
povoljne ugovore,stalne angažmane.Čak i u
teatru..

-Ne odgovara mojoj koncepciji-odbijala je
ona ponude.

Ona je naime , htjela da bude društveni radnik.
Na samom početku bilo je lako.Imala je stotinu
nogu,slobodnu glavu,puno vremena i jedan posao.
Ali na sastanku radnog tima,kada su se davala
zaduženja,Bubašvaba je rekla:

-Ja ne mogu da prihvatim rad s širokim masama,
ja imam omraženo ime,-i naravno svi su se s
tim složili.

-A ja sam ostala bez nogu od društvenih poslova,
javila se Glista i Stonoga nije mogla da ustane i
kaže:ja sam pala s nogu...nego je bez riječi
prihvatila zaduženja.Ma koliko joj dodavali novih,
uvijek joj je ostajalo slobodnih nogu i uvijek su
pronalazili nova:u Savjetu za brigu o djeci,u odboru
pri Domu starih i nemoćnih,u Komisiji za preogoj
mladeži...

Vremenom je Stonoga naučila brojne vještine
neophodne društvenom radniku.Telefonirala je
na stotinu telefona,glasala za stotinu prijedloga,
na pedeset "za",a na ostalima "protiv".

Toliko je ,vremenom postala zatrpana zaduženjima,
da je jedva stizala da kaže:
-Slažem se!Prihvaćam!Idemo dalje!U principu da!
Pojedinačno nikako!Treba provjeriti!Samo konkretno!

Zatim bi otrčala dalje,već prema dnevnom redu.
O ,kako je ona bila zauzeta.Neophodna.Zaduženja
su se gomilala,jurila bi za njom po specijalnim kuririma.
Noge su se toliko trudile da sve postignu da su čak
postale i nestrpljive,pa su jedna drugoj podmetale nogu.

Jednog jesenjeg jutra pedeset nogu krene na jednu
stranu,a pedeset na drugu.

-Mi imamo važnija zaduženja-vikale su lijeve noge.

-Mi smo društveno potrebnije-vikale su desne.

Vučena na sve strane Stonoga je tapkala u mjestu.
-Ne možete tako-vikala je glava,ali lijeve odoše lijevo,
a desne desno.

Stonoga shvati da je ostala sama.Nepokretna.
Bez nogu.Bez zaduženja.



Dobrodošli na marendu!

Oblaci se nagurali na sve strane.Turobno i tmurno
jutro spremilo se da mi pokvari dan.Nisam se ni naspavala.
Grmljavine,munje,pljuskovi mučili su me cijelu noć.I sada sam
umorna.

Umorna sam!Kako ne volim taj osjećaj-umora bez
teškog rada,to me stvarno iscrpljuje.Ali,dok je tijelo
slomljeni,mozak se probudio i eto pročitali ste gore moj
novi uradak.

Sada idem da vam serviram marendu.Neću da mi se
uspavate.Volim kada ste raspoloženi i kada uz dobru
hranu i u dobrom društvu provedemo lijepe trenutke.

Danas nudim:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pohane teleće šnicle i salatica-po željama mesoljubaca.

Uživajte ,dragi moji.
S osmjehom.


- 10:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.05.2007.

Dragi moji marendari,dobro mi došli!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sigurno ste i vi život doživljavali kao nešto
što nam je dano i što teče samo po sebi i najčešće
ste ,isto kao i ja sve prepuštali sudbini.Čekali ste
svoje vrijeme,onaj pravi trenutak i..često životarili.

Takvim životom često nisam zadovoljna,sigurno
ni vi.Ponekad bi se nešto u meni uzburkalo.Nekoliko
dana bi me držala neka groznica,tresla bi me i ja
bih se počela buniti protiv..ustaljenosti,svakodnevne
kolotečine.

Gušila bih se.Sve te ustaljene navike,uvriježeni
obrasci svakodnevne rutine počeli bi u meni buditi
bunt,otpor,osjećala bih navalu ratnog vihora i onako
bez glasa,u sebi iz sve snage zavikala :Moram nešto
mijenjati!A onda bih opet sve negdje duboko u sebi
prigušila.Sakrila od sebe i drugih i nastavila po starom.

Naravno,svi mi,duboko u sebi znamo da nam
život baš i ne ide u pravom smjeru.Ne živimo onako
kako želimo,zaslužujemo i čini nam se da pravi život
protiče pored nas.

Zbog toga se često priklanjamo različitim
ovisnostima,pretjeranoj težnji za dokazivanjem na
poslu,pretjerivanju u hrani,gledanju televizije,surfanju
Internetom,podliježemo potrošačkoj groznici i dani
nam prolaze u ispraznostima od kojih se nimalo ne
osjećamo bolje i koje nas odvode još dalje od onoga
što u stvari u životu želimo.Duboko u sebi,bolno
smo svjesni te činjenice.

Moramo nešto promjeniti!

Moramo.I to još danas.Ovaj glas nezadovoljstva
u nama je poziv na uzbunu i ne smijemo ga zatomiti
u sebi.Počnimo sa malim stvarima,a sutra će mo
promijeniti više.Prekosutra još više.

Izađimo iz okvira naših vlastitih navika.Svaki
trenutak života pokušajmo doživjeti sa novom svježinom.
Neka dani ne budu jednolični,isprazni i neka nam uvečer
ne ostavljaju u nama onaj osjećaj gorčine i umora.

Svoje ukućane nemojmo više napadati za svaku sitnicu
koja nam se na njima ne sviđa.Počnimo kontrolirati svoju
ljutnju.Radije prošetajmo.Radujmo se svježem zraku,
ljepotama prirode i tome što smo zdravi.

Posvetimo se onome što smo zanemarivali.Posjetimo
roditelje,staru tetku,bolesnog prijatelja ili poklonimo
staru odjeću nekoj humanitarnoj udruzi,udjelimo deset
kuna beskućniku na uglu ulice ili..udomite psa.Životinje
imaju poseban dar da iz nas izvuku ono najbolje,ono
dječije što se još uvijek krije negdje duboko u nama.

Kada čovjek učini nešto dobro osjeća se ispunjenijim.
Ubrzo to u nas donese onaj polet,sreću i shvatimo da smo
u stvari više dobili nego dali.

Taj novi odnos prema ljudima oko nas,prema prirodi,
životinjama,životu uskoro će promijeniti i nas.Radovaće nas,
ponovno,one male stvari,stvari koje ništa ne koštaju,a
vratiti će nam onu volju za životom koja nam je nedostajala.

Napravimo drugačiji ručak.Sastavimo ga od zdravijih
namirnica,iskoristimo novi recept ili onaj zaboravljeni od
bake,tete,mame.Pojedimo ga sa posebnom pažnjom,na
lijepo postavljenom stolu iz finog porculana,onog za ovakve,
posebne prigode.Ovaj dan to zaslužuje.To je prvi dan
ostatka našega života.

Preokret ste već učinili.Pročitali ste ovaj moj post
i već.. sutra nešto će te u svom životu promjeniti.
Sigurna sam.

Krenite od ručka,kao i ja danas. Spremila sam
omiljeno jelo moje bake i stol ukrasila buketićem ruža
sa grma koji je u mom vrtu posadila moja mama.

Ako mi se odlučite pridružiti rado ću s vama podijeliti
zdjelicu juhe od šampinjona i tanjur finih,
domaćih krpica sa zeljem (moja baka je to zvala
"flekice sa kupusom").Uvijek ste mi dobrodošli.

Pozdravljam vas s osmjehom.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


- 00:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.05.2007.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dobro mi došli na marendu!

Ne znam koliko će vam se svidjeti moj
današnji meni,naime na dijeti sam zbog nekih
pretraga kod liječnika,pa danas nudim samo
salaticu od kupusa i mrkvice:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vidim da ste se i ovih dana snalazili,posebno
zahvaljujući mojoj prijateljici Maslačkici,pa će te
sačekati još koji dan.Što se mora nije teško,kažu
naši stari,a ja ovo moram.Osjetljiva kakva već jesam,
uvijek malo uznemirim svoje srce,pa onda moram
mirovati,paziti na sebe...
Hvala Vam na riječima utjehe i podrške.Iznenadni,
nagli,neočekivani gubici na meni ostave dubok trag.
Ne mirim se s tim lako.Prvo mi tuga legne na dušu,
onda srce brže zakuca i navale suze,a tek poslije
nekoliko dana sve stigne do mozga i onda se polako
počnem smirivati.Počnem prihvaćati i pomalo se vraćam
u normalu.
Previše sam u zadnje vrijeme dragih ljudi izgubila.
Prerano.Ako su 45-e do 60-ih godine za umiranje,onda
mislim da nešto veliko na nebu nije u redu...A kada pomislim
na muke,bolove i sve što su oni zadnjih dana svoga života
prošli,onda pomislim da je sve besmisleno i da ..sve treba
gledati i raditi drugačije.Treba uživati SADA,živjeti OVDJE i
OVOGA TRENA i ne misliti ni na šta drugo nego da smo
zadovoljni,sretni i puni,unutra,u sebi...

Prijateljstvo umnožava radosti,a dijeli tuge.Ja sam
sretna osoba ,jer imam puno dragih ljudi oko sebe.
Svi kojima sam ja bila utjeha ,sada tješe mene,a uz
sve vas meni je iz dana u dan sve bolje i...idemo dalje.
Život i bez nas živi,ma koliko mi mislili da smo važni i
nenadoknadivi...

Želim vam ljiep dan.S osmjehom.


- 12:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Dobro mi došli!

Provela sam prekrasan dan.Putovala sam
istarskim krajolicima i za vas snimila nešto
jako lijepo i interesantno.

Za danas ću vam skrenuti pažnju na jednu
hvale vrijednu akciju Grada Vodnjana,a to je akcija
očuvanja naše baštine,tj. obnavljanja starih,
zapuštenih i zanemarenih pravih kažuna i
suhozida.
Na nekoliko lokacija označenih zastavama,
uz Istarski ipsilon svakog petka i subote u svibnju
možete se i vi uključiti,provesti lijep dan,naučiti
tehniku rada,a 01.06.2007. dobiti i diplomu na svečanoj
dodjeli.

Pozdravljam sve dosadašnje učesnike i zahvaljujem
im što su našoj djeci omogućli da uživaju u ovim
ljepoticama prošlosti i pozivam sve vas da im se
pridružite već sljedećeg vikenda.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Tko hoće pomoći neka to ne čini samo ustima."
Njemačka

Želim vam lijep dan,s osmjehom.



- 11:07 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.05.2007.

Dragi moji marendari,

znam da ste se jako iznenadili što me
tako dugo nema i što sam Vas pustila
gladne i zanemarene,ali dogodilo se
nešto što me izbacilo iz ravnoteže.
Nešto što mi je ranilo dušu i izazvalo
tešku aritmiju moga i onako bolesnog srca.

Napustio nas je naš dragi prijatelj
i susjed,osoba koju sam,poslije moga oca,
cijenila,poštovala i voljela onako kako samo
ja znam.Bio je to poseban Čovjek.Jedan
od danas rijetkih,onih sa srcem i dušom,
kakve rijetki prepoznaju.
Jedan od onih koji se nastane u nama,
a da toga nismo niti svjesni.

Kratko je bolovao.Mislili smo da je
nešto prolazno,izlječivo ali...nije bilo
tako.Strašna,neizlječiva bolest ovladala
je njegovim tijelom i u strašnim bolovima
odnijela ga za samo nekoliko dana.U tihi
smiraj 15.05. napustio je nas i ovaj svijet
tiho i nenametljivo kako je i živio.

Nesbičan,vrijedan,pošten,skroman,
čovjek iz čijih usta nikada nisam čula niti
jednu ružnu riječ ,a od koga sam toliko toga
naučila i koji mi je uvijek bio uzor po ljepoti
onoga neizrečenoga,onoga što sam vidjela
u kutu njegovog oka,onoga što sam naslutila
iz njegovog tihog govora i laganog osmjeha.

Jako sam teško podnijela i ovaj gubitak
u nizu onih koji su me ovih zadnjih nekoliko
godina zatekli nespremnu.Imam problema
sa srcem,tako da sam ove dane provela
u krevetu,pod lijekovima,moji najbliži nisu
mi dali da se zamaram,držali su me podalje
od svega dok malo ne dođem k sebi.Nisam
bila sposobna nositi se sa stvarnošću,boli,
gubitkom...

Danas sam vam se morala javiti,tek toliko
da znate da ja nisam od onih koji odu i ne jave
se...Žao mi je što su mnogi to pomislili ,a ja
sam mislila da smo se bar toliko upoznali,osjetili
da ne mislimo odmah na najgore.
Ovaj naredni tjedan moram na preglede kod
liječnika,ne smijem se zamarati i marenda će biti
neredovita.Truditi ću se da vam se javim bar na
kratko i da vam spremim nešto ukusno.

S tužnim osmjehom vas pozdravljam.



- 12:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2007.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Prije dvije godine,poslije teške operacije i nekoliko
dana boravka u šok sobi,odlučila sam promijeniti
svoj život.U tim danima najvećih mogućih patnji,
sve osim borbe i izlječenja nije imalo smisla i onako
suočena sama sa sobom,shvatila sam da dosta toga
u sebi i oko sebe trebam promijeniti.

Puno sam razmišljala na koji način to učiniti i
shvatila da trebam krenuti od svoje obitelji.Imam
dvije prekrasne kćeri-kakve se samo poželjeti mogu.
Nikada mi nisu stvarale probleme.No,ja sam se uvijek
loše ponašala prema njima,osobito u vrijeme puberteta.
One stvari koje one najviše vole,a po nekim mojim,
majčinskim mjerilima nisu dobre,zdrave i pristojne
koristila sam da im zagorčam život.Da,istina je,to
je nekako bilo jače od mene.Kada bi me naprimjer
upitale mogu li poći na koncert njihove omiljene,jako
bučne grupe,uvijek bih odgovorila:"Ne.Glazba je
preglasna,uništiti će te si sluh.Previše ljudi i tko zna
šta se sve može dogoditi,a i strašno je zagušljivo."
Izmislila bih ja još stotinu razloga i dok bi me one
moljakale ja bih ih sve spremno odbrusila.Uvelike
bih pretjerivala i nakon podužeg umoljavanja nevoljko
i razočarano bih bacila novac na stol i rekla:"Dobro kad
već toliko želite ići" i onda bih se okrenula i izgledala
jako uvrijeđena.

Upravo to sam,onih dana u bolnici,odlučila
promijeniti.Taj moj tvrdi,majčinski i pretjerano brižni
stav,koji nije imao nikakve veze sa stvarnošću,a mojim
curama je ostavljao gorak ukus u ustima,poslije
ovako izvojevane pobjede.Kasnije bi mi čak znale reći,
da im nije bilo lijepo,jer su im u ušima stalno odzvanjale
moje riječi i činilo im se da je stvarno prebučno,
pekle bi ih oči od dima i kada je koncert bio na otvorenom,
a ponekad su se sklanjale u stranu iščekujući ...tko zna
šta.
Zamislite vi to.Ne radite li i vi isto?Ta pretjerana
brižnost toliko je gušila moje cure da više nisu mogle
uživati u koncertu,..na izletima,...Bila sam grozna!
Eto to sam imala namjeru promjeniti,onih teških dana
i doista se pridržavam tih svojih odluka.Mirno
dajem novce i kažem: "Lijepo se provedite."Cure se samo
pogledaju.Kada se vrate poljube me i kažu:
"Ti si najbolja mama na svijetu!". Ja se ne osjećam tako.
Mene je bolio stomak od brige dok ih nisam vidjela na
vratima,ali nisam im to imala namjeru nikada više priznati.
Biti će i one mame jednoga dana pa će se sigurno sjetiti
svih mojih riječi i znati kako sam se osjećala.


Dobro došli na marendu!

Danas očekujem goste i imam puno posla.
Moram sve lijepo spremiti,ispeći kolače za dobrodošlicu,
a naručili su i večeru,tako da sve mora biti spremno
na vrijeme.Ne volim kada gosti čekaju.
Zbog toga ću vas sada poslužiti samo sa ovim
prelijepim,prvim trešnjama.Upravo sam ih ubrala i
još su mokre od rose.

Uživajte.Pozdravljam vas s osmjehom.




Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 09:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

Dobro došli na marendu!

Danas sam vam jako zakasnila.Znam,znam da
ste ostali bez rane marende,ali za one koji nisu do
sada stigli jesti evo ponude.

Jutros je to izgledalo ovako,friško i tek ulovljeno:


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

a sada izgleda ovako,slasno i mirisno,tek izvađeno iz
pećnice:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Upravo postavljam stol i nadam se da će te svratiti.
S osmjehom.

- 15:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 09.05.2007.

"Onaj pravi"

Šetajući ovih dana po manjim i većim
mjestima Istre primjetila sam da u kafićima
i drugim mjestima gdje se okupljaju mladi
pojavu kojom bi moja prabaka bila jako
zadovoljna.

Djavojke,mlade žene i uopće žene,
okružene velikim jatom prijateljica sjede na
jednoj strani kafića,a na drugoj mladići,muškarci
okruženi svojim muškim društvom.

Dok se one smiju,veselo razgovaraju i
gestikuliraju,oni u rukama drže svoje ljubimce,
najnovije modele mobilnih telefona,šalju i primaju
poruke,natežu velike gutljeje iz pivskih boca ili
zamišljeni nešto brbljaju u sebi i zaokružuju
sudbonosne brojeve na malenim papirićima koji
kao da su ih začarali.

One su u stvari samo naizgled vesele dok
zainteresirano slušaju jedna drugu u besmislenim
pričama o novim cipelama,odjeći ili o životima
poznatih ličnosti,o kojima naravno sve znaju iz
žute štampe koja im je postala "vodič kroz život"
ili pak o razvodu neke poznanice i svim detaljima
oko te teme o čemu "svi sve znaju".

No,i to je bolje,moram priznati,od onih
usamljenika za drugim stolom koji bulje u svoje
mobitele ,a oko njih se odvija stvaran život.S kim
oni to razmjenjuju poruke?Znači da imaju neko
društvo,ne rade to valjda sami sa sobom?

U vrijeme moje mladosti,koje je "prohujalo
s vihorom",ali nije bilo povjesno tako daleko,
djevojke i mladići su se družili.Imali smo svoje
škvadre,drugove i drugarice,svoje kvartovske
prijatelje,svoje veliko društvo i svoje "simpatije".
Prijateljstva bi se pretvarala u simpatije,ove onda
u velike ljubavi,a one jedinstvene ,neuzvraćene,
izazivale bi "mladenačke patnje",dok na sljedećoj
igranci ne bi upoznali neku novu "simpatiju".Sve
je to bio dio života,mladosti.Svi smo se gledali
u oči,znojili u malim zagušljivim prostorima gdje
smo slušali dobru glazbu i plesali.

Danas je sve podređeno "individualizmu".
Obogatili smo se.Svatko ima svoje...slušalice na
ušima,svoj PC,svoj svijet...Sjećam se da smo mi
imali prvi TV u ulici i svi naši dragi susjedi bi dolazili
kod nas gledati Dnevnik i popularne domaće serije.
Mirko,iz razreda jedini je imao gramofon,pa smo svi
mi koji smo uspjeli negdje nabaviti neku novu
ploču (singlicu) dolazili k njemu da ih slušamo i
družimo se.Bili smo uvijek veseli,o svemu sve znali i
ništa nam nije bilo teško.

Ha,gdje sam ja skrenula.Sada će moje cure
reći:"Mama, ti i tvoje vrijeme!"Već im je puna glava
mene i mojih priča,ali ja sam im mama i željela bih da
one ne završe za "djevojačkim stolim" nego u
"mješovitom društvu".
Dosta mi je priča mojih
poznanica koje kažu:"Moja je zadovoljna.Ima odličan
posao,super plaću i šta ju briga.Zadovoljna je što
je sama.Sada joj stvarno ne treba nitko.Neka uživa.
Za pelene i pranje suđa uvijek ima vremena".Ma,nemoj,
draga moja,sada ima 29 godina,a i nije baš "misica",
kako misliš da će..kasnije ,nekoga upoznati kad sada
sjedi s "frendicama" u skupoj "markiranoj" odjeći,pije
kokteliće i ogovara tuđe živote,a svoj nema.Ili ima?
Ja više ne znam šta bih mislila o "ovom
novom svijetu" oko mene.Sve mi je to čudno,strano
i nerazumljivo.Šta Vi mislite o tome?


"Čovjek se rađa u svijetu
koji je sam stvorio."
Budha


Dobro došli na marendu!

Upravo sam pripremila salatu,proljetnu,mix svega
i malo fete od gore,a u pećnici se peče pita od mesa.
Jači to obožava,a i vama će se sigurno svidjeti.Dođite
probati.Sigurna sam da će te tražiti recept.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Lijep dan vam želim.S osmjehom.


- 09:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dobro došli na marendu!

Ovoga vikenda nisam bila doma.Malo sam
odmarala u malom,jednom od za mene najljepših
gradova uz more.Sigurno mnogi od vas nikada
nisu bili u Novigradu i iznenedaili bi se da ga vide.
Prekrasno uređeno,čisto,rascvjetalo,mirisno i
mirno mjesto,a ovih dana i puno djece iz cijele
Hrvatske.
Ovdje se od 05.05.-12.05.održava škola
stvaralaštva "Novigradsko proljeće" za kreativnu i
nadarenu djecu.Toliko osmjeha,veselih priča i volje
za radom,toliko pozitivne energije ovih dana nigdje
na svijetu nećete pronaći.
Moja Mlađa je pozvana već
drugu godinu da učestvuje u radu njihovih radionica ,
a i ja se rado uključim,jer djeca su izvori ideja i
treba im pomoći da ih pravilno usmjere.Rad s njima
mi je veliki užitak.
Ovoga tjedna ću često tamo svraćati,a svima koji
su u mogućnosti preporučujem da obavezno svrate
ovaj vikend u Osnovnu školu "Rivarela" i pogledaju
šta će sve napraviti dječija mašta.Iznenaditi će vas.

Mene je ,moram vam priznati zatekla i jako rastužila
vijest o iznenadnoj smrti Đorđa Novkovića.Još prošle
subote gledala sam ga kod Zuhre u emisiji u povodu
40 godina rada i podsjetila se na neke njegove hitove.
Sjetila sam se kako smo,u vrijeme poslije moga
sedmog razreda,provodili ljetne večeri u Vrsaru,gdje je
u tamošnjoj školi,društvo "Naša djeca"dovodilo djecu
iz cijele zemlje na more,a mi smo svake večeri ispred
škole puštali ploče i imali svoje plesnjake.Naravno
non-stop se vrtila ploča Pro arte,oni su onda bili
omiljeni našoj generaciji,uz Indekse i Tešku industriju.
Ja sam se to ljeto prvi put zaljubila,u jednog malog
plavog,a tri druga zaljubila su se u mene.Bili su to
veseli dani moga djetinjstva.

Dosta je važnih događaja u mom životu vezano
uz glazbu Đorđa Novkovića i sada sam tužna.
U zadnje vrijeme sve više dragih ljudi odlazi u ovim
preranim godina za odlazak.Ako se umire u ranim
šezdesetima (moji roditelji su isto otišli u 61-oj god.)
onda sam ,moram vam priznati jako uplašena.Toliko
planova i želja oko mene,a te godine i nisu više tako
daleko.Noćas sam dugo prebirala po mislima i srcu.
Napisala Pokus za Vas u Tvornici i budna slušala
ptice kako veselo pjevaju cijele noći.Život je stvarno
čudna i nježna biljka.Treba ga živjeti svaki dan ,
punim plućima i srcem.

"Sanjao sam da bi život trebao biti radost.
Probudio sam se i shvatio da je život napor.
Radio sam i uvidio da je u naporu radost."
R.Tagore

Marenda je danas jednostavna.Imam posla
oko kuće,ova kiša je donijela osvježenje i sada korov
raste na sve strane,a malo ću i gnojiva razbacati
po travnjaku da bude ljepši i bujniji.

Bilo bi mi drago da svratite pa da uz
pečeno pile,krumpiriće i puno salatice još malo
popričamo.

Želim vam lijep dan s osmjehom.



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 09:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 05.05.2007.

Milomojelizacija

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Kod nas u Hrvatskoj je uočeno nekoliko
planiranih pojava:
-centralizacija
-industrijalizacija
-plinifikacija
-drumarizacija
-rasprodajlizacija...
Jeste li možda primjetili i jednu neplaniranu
pojavu: "milomojelizaciju"?

Centralizacija nam je smanjila vidike,industrijalizacija
je pomnožila čovjekove prste sa sto,plinifikacija nas je
umrežila u smradove svijeta,drumarizacija nam je pokazala
koliko košta sloboda kretanja,rasprodajlizacija nas je
dovela na prosjački štap,samo je milomojelizacija podijelila
ljude sa sto.

Tako smo dobili društvenu pojavu "tepanja",a
ljude smo podijelili na one kojima se tepa-tepane,i one
koji tepaju-tepadžije.

Prvo da vas upoznam sa službenim tepanjem.
Takozvana stranka treba da tepa službenicima da joj
obave posao za koji su plaćeni.Zatim,takozvani službenici
tepaju takozvanom pretpostavljenom da bi napredovali u
poslu.Na kraju,takozvani pretpostavljeni tepa široj
društvenoj zajednici da ne bi pao malo niže na ljestvici
hijerarhije.

Ukratko,o vašem rješenju za stan,npr. rješavaju
jedna cica,jedna golubica,jedan macan,četiri srca ,
nekoliko medenih i jedan šefić.

U ovoj zemlji važnim stvarima se bave:Beba,
Bibica,Cile,Mile,Kokica,Bubica,Gocica,Bisa,Perica,Duša,
Pilance,Ljubica...Svi imaju pored imena,službene i
privatne nadimke.

Zbog toga stranci,poslije razgovora s nama,
vjeruju da u našoj zemlji ima bar 40-ak miliona stanovnika.

Postoji i poseban vid tepanja,nama jako drag,a to
je kada mali stvaralac tepa velikoj stvarnosti.To je onda
koncert za mase pod nazivom "Milo moje-što je tvoje
to je moje".

Tepanje je postalo društvena igra za široke
mase u kojoj je od privrede postaje privredica,od milijarde
-miliončić,od kazne -kaznica,od čovjeka-čovječuljak,od
perspektive-perspektivica,...

P.S.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tko čeka marendu...
Dočekati će...
Gladan pas nadaleko namiriše pečenku.
S osmjehom vas pozdravljam.

- 07:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2007.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dobro došli na marendu!

Jutros sam ustala na lijevu nogu,neurednih misli
i neispavana.Jači je hrkao,kiša padala i sve se nekako
urotilo protiv mojih snova.Zbog toga vas neću opterećivati
svojim mislima nego ću vam danas predstaviti naše
"životinjsko carstvo".

Već danim gledate ove sličice sa strane i sigurna
sam da su vam simpatični.Gore,u krletci je papagaj
Pero,član našeg domaćinstva već 6 godina,veliki ljubitelj
prosa i vrabaca.Naime,za sve vrijeme koliko je s nama
nismo ga uspjeli naučiti da govori više od jedne riječi:
Pero!..ali je zato usavršio "đivđarenje",kao pravi vrabac.
U jednom dijelu našeg dvorišta je odjeljen prostor
u kojem žive kunići.Ima ih..ne znam broj..kod njih je
prirast populacije u neskladu sa mortalitetom pa me
često iznenadi pojava mališana.U zajednici s njima živi i
Rikica,patkica koja je odrasla slobodno na dvorištu i
poput vijernog psa išla za nama,jela iz ruke i toliko se
pripitomila da je postala članom obitelji.U jednom dijelu
imamo i 10-ak nezinih rođaka,pataka i patkica,ljubiteljica
crvića i mlade selate.

Poseban tretman i smještaj u maloj
štalici ima naša dalmatinka,magarica Nela.Osebujna i
tvrdoglava,kakva valjda i treba biti, prava predstavnica
svoje vrste.Kod nas je već petu godinu i..pripitomila
nas je,dok ona i dalje tjera po svom.

Najmlađa stanovnica je boxerica Buga,bijeli izrod
svoje vrste,tako da nema uredne papire,ali se zato uredno
uvukla svima nama pod kožu i sada nas sve vrti oko...šapice.
Pametna,razigrana,prelijepa i ..svojeglava.Uvijek spremna
za dobru papicu,koju dijeli sa našom dragom Mrvicom,
malenom mješankom,staricom od 13-est godina,koja
već slabo čuje i nema pola zubiju,ali..zna da zareži kada
brani svoje.S njima u društvu je i naš dvogodišnjak,mačak
Willy,uvijek spreman za opuštanje na suncu i mazno predenje.
Njegovom šarmu nitko ne može odoljeti i on to obilato koristi.

U jadnom dijelu dvorišta je kamenjar u kojem su se
naselile četiri kornjače,tri ženkice i jedan,duplo manji od njih,
muškić.Kod njih je uvijek veselo i mada svi kažu "spor kao
kornjača" ja vas uvjeravam da su one sve samo ne spore.
Možda su nespretne,ali me uvijek iznenade kako brzo smažu
velike količine salate,ribanog povrća i voća.Pravi su terminatori.
Obožavaju i ličinke i puževe golaće,a ni grumen mljevenog
mesa im nije za baciti.Samo mljackaju!

U velikom kavezu posebno uređenom za njega živi
i jedan sokol.Njega smo udomili prije 4 godine.Neki lovac ga je
pronašao u šumi,malenoga sa slomljenim krilima.U veterinarskoj
su mu sanirali rane,ali on zbog povreda nije više mogao
letjeti,tako da bi u prirodi uginuo.Donešen je kod nas.Hranimo
ga sirovim mesom,uglavnom pilećom jetricom i čini nam se da,
pošto ne zna za slobodu i let,sasvim dobro živi u svom carstvu.

Imamo još i dvije vodene kornjačice,tj.kornjače.Za pet
godina koliko žive kod nas,u velikoj staklenoj posudi,od malenih
kao ljuska oraha narasle su i sada su velike poput vrtnih.Vole
sušene škampe,ali ni mljevena piletina i teletina im nije mrska.
Naprotiv,ne smijete im približiti prste jer će vas dobro gricnuti
misleći da je to slasni čevapčić.

Mi jako volimo životinje i moram vam reći da uz njih
čovjek osjeća da je dio prirode.Istina,imamo oko njih jako
puno posla i samo da ih nahranim svako jutro mi treba više
od sata,ali ne žalim se.Život na selu bez životinja ne bi imao
smisla.

Netko me pitao,kako ja kao ljubiteljica života
mogu uživati u "Janku"?Istina je, volim jesti meso.Smatram
to hranidbenim lancem i nikada ne bi uradila ništa da narušim
prirodni tok života u divljini.Uzgajanje životinja za ljudsku prehranu
smatram nužnošću.Mi smo svežderi i pametnim kombinacijama,
uzgojem i obnavljanjem,možemo zadržati ravnotežu.
Ja ne bih mogla biti samo vegetarijanka.Ne smatram se zbog
toga lošim čovjekom,a ako jesam,onda me sigurno negdje čeka
zaslužena kazna,na koju sam ja sa punom odgovornošću spremna.


Danas sam za marendu,zbog ravnoteže, spremila :
-šalšu od pomidora,sa puno začinskoga bilja
i pužićima od tjestenine,
-a u pećnici je štrudla od sira.
Neka izvoli tko voli.S osmjehom vas očekujem.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

P.S. Prvu polovicu dana mislim na svoje mane,
a drugu polovicu na tuđe.Takva sam vam ja.

- 11:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 02.05.2007.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Dobro došli na marendu!

Jeste li umorni od "odmora"?Bilo je lijepo
ali kratko,pogotovo onima koji nisu premostili
vikend sa praznikom.Svi smo se sinoć u čudu
gledali-sutra na posao,u školu.Ajoj!Ali,šta se
mora mora se i o tome danas ne želim razgovarati.

Jučerašnji sam dan provela u dobrom društvu.
Dragi prijatelji,dobro jelo,prelijepi ambijent i puno
lijepih tema za razgovore.Mi smo vam simpatično
društvo,gotovo vršnjaci,dvije obitelji sa po dvije
kćeri,jedna sa dva sina i jedna sa sinom i kćeri.
Čak su nam i djeca bliska po godinama,stariji visoki,
mršavi studenti i mlađi malo jači,niži i uvijek veseli
srednjoškolci,plus moja Mlađa,VI osnovne,ali
napredna i prilagodljiva.Mi odrasli intelektualci,
materijalno situirani i sličnih pogleda na svijet.
Svakog mjeseca sastajemo se kod
jednih od nas,uglavnom se izmjenjujemo po nekom
redosljedu,uklapamo rođendane i proslave i to
tako funkcionira već 15-ak godina.
Možda je sve ovako lijepo zbog toga što smo
različitih karaktera,pa se nadopunjujemo.Od vesele
i inpulsivne,do sjetne i uvijek zabrinute,od zafrkanta
do harmonikaša,od uštogljenog pravnika do racionalnog
ekonomiste,od umišljene do sveznajuće,od zabrinutog
do-"ma dajte ljudi život je predivan!".Kombinacija
snova!
Mi smo godinama,iako živimo u blizini mora,ljeta
provodili u kampu,uz samo more,u svom malom
carstvu.Šest kamp kućica,na jednom lijepom mjestu,
mala oaza samo za nas.Tamo bi boravili dva ljetna
mjeseca,od tamo išli na posao i tamo živjeli u jednoj
idiličnoj zajednici.Djeca bi se po cijele dane kupala,
uvečer bi stariji odlazili u mjesto na sladoled i zabavu,
mlađi trčali i zabavljali se na svoj način,a mi opušteni,
kartali,čitali,pričali,spavali,kako je već tko bio raspoložen.
Svaki dan se kuhalo nešto u kotliću ili roštiljalo za sve,
a smjeha i veselja nam nije nedostajalo.Baš smo o tome
jučer najviše razgovarali,kako smo u pravo vrijeme,
bili na pravim mjestima i kako smo i našoj djeci i sebi
priuštili nešto nezaboravno,iako je nama to onda bilo
sasvim normalno i nismo to vidjeli kao nešto posebno
i rijetko.A stvarno je bilo posebno i rijetko.Stranci su
nas u čudu gledali,njuškali mirise iz kotlića ,a dvije obitelji
iz Slovenije su nam se malo po malo priključile i ostali
prijatelji za sva vremena.
Sada su djeca odraslija,svi idu za svojim društvom
i ne možemo se više svi okupljati kao do sada,ali
mi odrasli,stavimo jednu kućicu u kamp pa smo onda
tamo vikendima i lijepo se opustimo i uživamo.Bez
opterećanja i bez obaveza.
Znam da ne možete povjerovati da ovako nešto
postoji,ali postoji vjerujte.Nije sve ružno na ovome
svijetu,a ima i nas koji smo i u dobru i zlu pronašli
neki svoj recept kako u ovo današnje vrijeme
"biti i ostati čovjekom".Svi smo mi svašta prošli u životu.
Ovaj nesretni rat je u nama ostavio duboke rane,svi
smo izgubili svoje drage i mile,neki su i ostali bez svega,
neki su lošeg zdravlja,neki se bore sa opakom bolesti,
ali sve nas je to još više povezalo i zbližilo.Sada znamo
da treba iskoristiti svaki trenutak i u ovome što imamo
uživati.U ovakvom je društvu sve lakše.Ne mislite
li i vi tako?
Pričaću vam još o našoj maloj družini ovih dana,
a sad idem spremati marendu.Ne želim da mi danas
ostanete gladni.Pošto mi nismo jučer jeli "prvomajski
grah" (uopće ne znam tko je izmislio tu glupost da
radnici na svoj praznik moraju jesti grah sa kobasicama,
pa ne jedu li oni to..prečesto,običnim danima,ili
je to samo još jedna od predrasuda?),ja sam danas
spremila:
-pileću juhicu
-pečeno pileće bijelo meso
(moje cure to obožavaju i ja se pomalo bojim da će mo
svi zbog toga uskoro dobiti perje!?)
-grah na salatu i zelenu salatu
-a pošto smo jučer pojeli previše slatkih delicija,
danas će mo apstinirati,pa ste i vi bez deserta.

Ako imate prijatelje,posjećujte ih,da staza koja
vodi k njihovom domu ne zaraste u korov.

Želim vam lijep dan.S osmjehom.

- 09:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 01.05.2007.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nitko nije tako zaposlen
kao oni koji nemaju posla.
Francuska


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pametni ljudi kuhaju
prije nego ogladne.
Njemačka


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Još nitko nije vidio blaga dobivenog
bez truda,još nitko nije ubrao ružu
bez trnja.
Tadžička


Dragi moji,
danas Marenda ne radi.Odmaram s prijateljima uz
janjca na ražnju i "radničke priče".Zaslužili smo ovaj
dan i treba ga pametno iskoristiti-ništa ne radeći.
Istina je da se sve oko ovog dana u današnje
vrijeme izokrenulo.Čak ni ove narodne mudrosti koje
sam gore navela,danas nemaju težinu.Sve se pretvorilo
u ono-tko brže-njemu više,tko stoji iza njega,tko umije
-njemu dvije,kruh bez motike je najslađi,..i sve tako.
Ja sam stara garda,iznikla iz debelog radničkog korjenja
i RAD je za mene izvor sreće i blagostanja.

Svima želim sretan praznik rada,dobro društvo i
ukusno jelo.Neka bude veselo, jer već sutra je radni dan.
S osmjehom.




- 00:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (15)
Travanj 2007 (24)
Ožujak 2007 (26)
Moj kreativni nered