Marenda

četvrtak, 24.05.2007.

Dobro mi došli na marendu! Ne znam koliko će vam se svidjeti moj današnji meni,naime na dijeti sam zbog nekih pretraga kod liječnika,pa danas nudim samo salaticu od kupusa i mrkvice: Vidim da ste se i ovih dana snalazili,posebno zahvaljujući mojoj prijateljici Maslačkici,pa će te sačekati još koji dan.Što se mora nije teško,kažu naši stari,a ja ovo moram.Osjetljiva kakva već jesam, uvijek malo uznemirim svoje srce,pa onda moram mirovati,paziti na sebe... Hvala Vam na riječima utjehe i podrške.Iznenadni, nagli,neočekivani gubici na meni ostave dubok trag. Ne mirim se s tim lako.Prvo mi tuga legne na dušu, onda srce brže zakuca i navale suze,a tek poslije nekoliko dana sve stigne do mozga i onda se polako počnem smirivati.Počnem prihvaćati i pomalo se vraćam u normalu. Previše sam u zadnje vrijeme dragih ljudi izgubila. Prerano.Ako su 45-e do 60-ih godine za umiranje,onda mislim da nešto veliko na nebu nije u redu...A kada pomislim na muke,bolove i sve što su oni zadnjih dana svoga života prošli,onda pomislim da je sve besmisleno i da ..sve treba gledati i raditi drugačije.Treba uživati SADA,živjeti OVDJE i OVOGA TRENA i ne misliti ni na šta drugo nego da smo zadovoljni,sretni i puni,unutra,u sebi... Prijateljstvo umnožava radosti,a dijeli tuge.Ja sam sretna osoba ,jer imam puno dragih ljudi oko sebe. Svi kojima sam ja bila utjeha ,sada tješe mene,a uz sve vas meni je iz dana u dan sve bolje i...idemo dalje. Život i bez nas živi,ma koliko mi mislili da smo važni i nenadoknadivi... Želim vam ljiep dan.S osmjehom.

- 12:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.