Dobro došli na marendu!
Ma koliko se ribari ponosili ribama kapitalcima,
primjercima koje su svojom nevjerovatnom vještinom
uspjeli uloviti,ni ona najsitnija im nije mrska.Bila ona bijela
ili plava,vrlo sitne srdelice,gavuni,trlje,arbuni,čak i one nešto
veće od oka mreže koje su pod svjetlom ferala,u tolikom
mnoštvu uspjeli uhvatiti u svoje mreže,oni su ih prve pripremali,
za marendu već na brodu ili dolaskom na pristanište.
Onako svježe,samo očišćene i oprane,osušene i uvaljane u
brašno pržili su ih u ulju,a one malo veće,kojima su odstranili
glave umakali bi u razmućena jaja i panirali ih mrvicama.Poslije
pečenja osušili bi višak masnoće i zlatnožuti,hrskavi,slani topli
zalogaji bili su vrhunac njihovog gastronomskog užitka,kada bi
onako umorni i zadovoljni uz čašu dobrog vina završili svoju
dnevnu ribarsku priču.
Ostatak ulova završio bi na tržnici,gdje bi ih mi ,zadovoljni,
što smo svježu ribu dobili iz prve ruke,kupili i sretni kao da smo
i sami morski vukovi,odnijeli u svoje domove i isto tako spremali
svojim najmilijima.
Tako sam i ja danas,u stilu prave morske vučice,na svojoj
kapiji ulovila prekrasne srdele.Susjed ,ribar,naime donio mi je svoju
lovinu i sada lijepo očišćene,uvaljane u brašno čekaju da vi svratite
pa da ih bacimo na vrelo ulje i onako lijepo rumene i hrskave s
užitkom podjelimo.
Uz čašu dobrog vina ,želju da nam ta naša velika plava njiva još
dugo daruje svoje plodove i prekrasne ribarske priče,neka vam
ovaj dan bude lijep i uspješan,a mreže uvijek pune.
|