U Zemlji Izlazećeg Sunca
13.05.2007., nedjelja
Japanska susretljivost ili kako mi se punica izgubila u Japanu
|
Prvih mjesec dana nakon rođenja male Japanke imali smo ovdje dragocjenu pomoć iz Hrvatske. Bez pomoći ženinih roditelja i s mojim ludim radnim vremenom, vjerujem da ne bismo preživjeli. Iz tog razdoblja seže i sljedeća anegdota! Zanimljiv je taj japanski stil komunikacije: rijeke ljudi prolaze kraj beskućnika u kartonskim kutijama ni ne osvrnuvši se; ljudi koj ipreskaču pijanca na pločniku bez grimase na licu; čak i zatvaranje očiju na otvoreno zlostavljanje u vlaku ili na javnom mjestu. Pomisli bi da su Japanci bešćutni, čak autistični. Međutim sve je to istina dok im se direktno ne obratite za pomoć. Tada postajete dio njihove odgovornosti i sve će učinite da vam pomognu. Moja punica je do nedavno vodila sasvim smiren umirovljenički život :-) Osim nešto njemačkog ne služi se niti jednim stranim jezikom, od stranih zemalja, osim uobičajenih shoping destinacija, potegnula je najdalje do Njemačke, sve dok joj se kćerka nije udala za svjetskog skitnicu. Od tada se taj virus, čini se, prenio i na nju. Prvi put su nam bili u posjeti prošle godine kad su sa mojom suprugom napravili prve korake po Dalekom Istoku. Sada je ona, odmah nakon dolaska preuzela inicijativi: odmah prvog dana krenula je u kupovinu, uspješno se sporazumijevajući s trgovcima, šetali su i do par kilometara udaljenog kompleksa shopping mallova, itd. Međutim, jedan dan je taj avanturistički crv još više počeo raditi i ona je odlučila da se uputi u trgovinu, ali idući zaobilaznim putem. Ispostavilo se da je put bio poprilično zaobilazan :-) Toliko zaobilazan da joj se kad je konačno došla do odredišta sve učinilo potpuno nepoznato te je prošla kraj njega. Nastavila je još kilometar dalje i onda je shvatila da toliko zaobilazno pak ne može biti i da se ona malo izgubila. Nije očajavala nego je pitala neku ženu na oskudnom engleskom: Motomachi, please? Žena joj je, u najboljoj japanskom maniri objasnila kako doći do kilometar udaljenog odredišta, ali na japanskom. Budući da su šanse da Japanka, ulovljena kilometar istočno od Motomachia govori hrvatski jednake nuli, a budući da su šanse da moja punica govori Japanski također jednake nuli, svi bismo očekivali da bi tu bio kraj komunikacije. Ne i u Japanu! Japanka ju je lijepo uzela pod ruku i zajedno su, ćakulajući svaka na svojem jeziku, doputovale do Motomachia. To je Japan koji izuzetno poštujem i cijenim! |
