Opis Bloga




Ovaj blog isprva je služio da mogu i ja staviti avatar pokraj svojih komentara na blogove, ali izgleda da ću ipak podijeliti s vama "vječni sjaj ćuknutoga uma".
Sva prava su pridržana. Sva odgovornost prebačena je na vas
Za sve eventualne komplikacije i nuspojave,obratite se svome liječniku ili ljekarniku.

toxy2foxy@gmail.com

Fuck you Horatio, imam bolje cvikse



Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (8)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (12)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (16)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (13)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (6)

Knjige


Ove su me veselile, zamislile, okupirale, oduševile i nasmijale.



George R.R. Martin - Pjesma Leda i Vatre -


Douglas Adams - Vodič Kroz Galaksiju Za Autostopere


James Clavell - Kralj Štakora


Frank Herbert - Dune


Norman Mailer Krvnikova Pjesma


Leon Uris - Mila 18


Lois McMaster Bujold - Pustolovine Milesa Vorkosigana


J.M. Simmel - Može i Bez Kavijara


Dan Simmons - Hyperion


Guy Gavriel Kay - Lavovi Al Rasana


Isaac Asimov - Fondacija


Stephen King - Rose Madder


David Benioff - Grad Lopova


Terry Pratchett - Svijet Diska


Aldous Huxley - Vrli novi svijet



srijeda, 26.12.2012.

Božić kad je...

Mnogi će se složiti da je potrošački mentalitet ono što stvara pritisak na Božićne blagdane i pretvara jedan (namjeravan) miran obiteljski blagdan u strku i zbrku.
Optužit će za to konzumerizam i profaniranje svega što nas okružuje.
Ja neću tvrditi da nije tako, ali ću, iz svoje perspektive, ustvrditi da nije samo zbog toga.
Kao vjernica, uz to i ona rijetka, praktična vrsta, tvrdim vam da vjernici prolaze sve što i drugi, samo uduplo.
Jer ne možeš ostaviti djecu bez darova, ma kolike novčane vrijednosti.
Svejednako moraš misliti što tko voli, komu što treba, ako ti je namjera da dar razveseli.
U dućanu te svejedno čekaju redovi za umatanje i redovi za plaćanje.
Naravno, pored poklona, tu je i ono što se naziva 'obiteljski stol.'
Kako je Badnjak vrijeme posta i nemrsa, za praktičnog vjernika, postoji i ta komponenta tradicijske hrane, koja je počesto kompliciranija od samog Božićnog ručka, posebno ako se držite tradicije fritula i bakalara.
Uza sve to , konzumerizam ili ne, i Božićni ručak mora biti različit od običnog ručka.
O kolačima da ni ne 'drobim', Božić bez kolača nije zamisliv ni najtvrdokornijim izbjegavateljima konzumerizma.
Bor i kićenje.... trebam li uopće išta reći...

Pratite me.....
Do sad smo svi isti... bilo da slavimo Božić iz uvjerenja, iz tradicije, iz ljubavi prema nekim članovima kućanstva ili naprosto kao mješavinu svega toga...

A onda ja na vaš ulog, stavljam još i Ispovijed, Ponoćku, Božićnu misu (kombinirano s kuhanjem, spremanjem, pečenjem, kupovinom) ... plus na to sve, stavljam muža i djecu, koji nemaju moje viđenje stvari.
Jedno je vjerski kampanjac.. što će reći ide mjesecima u Crkvu, pa ne ide isto toliko...
Drugo je ono što bih ja nazvala agnostikom s manom... Vjeruje, ne ide u Crkvu, ali je silno željela biti kuma jednoj novorođenoj bebi...
Treći je misterij najveći.... baš kad misliš da ja totalno otišao u 'nepoznato', javi ti da se Ispovjedio i pričestio?!
Muž je standardni dalmatinac... vjeruje, ali u crkvu ide 'kad on hoće'.. sretno onome tko sazna kad je to...
Pa ti to sve nagovaraj, objašnjavaj, usmjeravaj i odgajaj.
I sve to spoji u ono što se zove Obiteljska atmosfera i Božićno okupljanje.
Vjernik, ili bar vjernik kao ja, osjeća pritisak da bude dostojan toga ideala...
Mirnog obiteljskog blagdana.

I stvarno... vjerovali ili ne, sam Božić je miran obiteljski blagdan.
Ali samo zato što smo se 'ispucali' danima unaprijed...
Zbog strke, zbrke, hektike, nabavke, kićenja, promenade prijateljica i prijatelja, Božić bude miran i tih.
Okupimo se za obiteljskim stolom, uz Božićni ručak i kolače.
A onda krene.....
Duh prošlih Božića...
Nikad ne pamtimo Božiće po hrani koju smo imali na stolu.
Po najboljem ručku.
Po najboljim kolačima.
Po najboljim poklonima.
Po ljepoti bora.

Dok ručamo, sjećamo se samih sebe kakvi smo za Božić bili.
Pa se onda za stolom kreveljimo do suza.


"Božić kad je ćaća bacio bor s terase"

Već godinama imamo jedan te isti plastični bor, pa sam tog Božića poželjela pravi pravcati bor.
Kako ne učim na greškama, tako sam mužu prepustila nabavku istog.
A kako je on standardno nonšalantan, pojavio se kasno sa neke marende, s borom od kojeg ti je srce zastajalo.
Ali ne od ljepote...
Zamislite vrh otpiljenog ogromnog bora, na kojemu su grane stajale svaka na 4 dana jahanja jedna od druge. Uz to, ta hrgetina je bila debela kao podlaktica i široka kao pola kužine.
Naravno da sam ja onako živčana od simultanog kuhanja, pečenja kolača i razvlačenja svjećica kod kojih uvijek jedne ne gore, pukla ko kokica!
Kad sam se navila, nisam prestajala... ružan... di ću s njim... vidi ga... iglice mu već otpadaju... zamračio i mjesec i sunce.. tebe poslat... ja kuham, mučim se.. donio to.. ušta gledaš... ko će to okitit... di ću ga zabost... jeba te bor...
Nakon par pokušaja u stilu "Šta mu fali" koji nije ni uspio prodrijeti kroz moje zvrndanje i lupanje loncima, zgrabio je bor, dok su djeca koja su se do tad smijala, zašutila i gledala kako otvara balkon, vuče bor (koji je zapinjao za sve i svašta) vadi ga na terasu i savršenim bijesnim zamahom ga zapuca na praznu parcelu preko puta.
Do tad sam već i ja zašutjela... i svi smo gledali kako bor leti olimpijskom disciplinom.
Uvrijeđena stranka je zatvorila balkon, i otišla na kavu...
A ja još bješnja zbog tog, zgrabila onaj plastični, zabila ga u stalak, u sekundi ga omotala svijećicama, i krenula ljuta kao pas nabijati kuglice bez ikakovog reda i poretka.
Za finiš sam omotala sjajnu vrpcu kao da ga davim i uštekala svjećice...
Okitila sam ga za 5 minuta... Začudo... dobro je i izgledao...
Do tad su se šuteća djeca razmiljela svako na svoju stranu, a ja sjela zapaliti, totalno ispuhana.
Sljedećih 3 -4 sata, nitko nije pričao ni sa kim, sve dok se djeca nisu pogledala međusobno pa u bor, a onda zavarili od smijeha.
Bilo je toliko smiješno kako su nas opisivali, da nisi mogao ostati ozbiljan..
Cijeli taj Božić umirali smo od smijeha, svaki put kad bi netko spomenuo bor rofl
Smijemo se i dan danas...godinama poslije...

A nije da ove godine nema materijala za kreveljenje.
Ovaj će Božić vjerovatno ostati upamćen kao "Domaći."
To iz činjenice da moj muž ima naviku donositi doma 'domaće' stvari..
Njemu je mjerilo kvalitete kad za nešto kaže da je "domaće".
Kako radi s puno ljudi, tako često donosi domaći med, domaće kobasice, domaće ulje, domaća jaja..
ma sve domaće.. .
Ove godine je donio kesu i veli "Evo ti domaće mahovine."
?!?
Nakon prvotnog začuditisa, nastala je zajebancija na temu Što je to domaća mahovina?
U usporedbi sa...kojom? .. divljom.. stranom.. kakvom?
Cijeli ovaj Božić nam je izraz domaći, lajtmotiv.
Uzmi čupavac, domaći je.
Probaj krumpir, domaći je.
Sviđa li ti se poklon? Još da je domaći, eeeeee ?


Eto.. ne znam što sam zapravo htjela reći...
Možda ima obitelji koji stvarno postižu tu nirvanu mira i blagostanja... možda su bolji vjernici... možda su bolji ljudi... možda znaju bolje....
Ali ne znam da li se tko smije za Božićnim stolom kao mi....

P.S. Želim vam Sretnu i domaću Novu godinu!



| komentari (145) | print | # |

<< Arhiva >>


Komentari On/Off

Linkovi


spacetelescope.org
timescapes.org
devianart.com
dnevnik.hr
javno.hr
AJB.net



Svaka od ovih pjesama ima posebno značenje za mene.
One su ja pjevasretancrysmokin




















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se