Opis Bloga





Ovaj blog isprva je služio da mogu i ja staviti avatar pokraj svojih komentara na blogove, ali izgleda da ću ipak podijeliti s vama "vječni sjaj ćuknutoga uma".
Sva prava su pridržana. Sva odgovornost prebačena je na vas
Za sve eventualne komplikacije i nuspojave,obratite se svome liječniku ili ljekarniku.

toxy2foxy@gmail.com

Fuck you Horatio, imam bolje cvikse



Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (8)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (12)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (16)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (13)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (6)

Knjige


Ove su me veselile, zamislile, okupirale, oduševile i nasmijale.



George R.R. Martin - Pjesma Leda i Vatre -


Douglas Adams - Vodič Kroz Galaksiju Za Autostopere


James Clavell - Kralj Štakora


Frank Herbert - Dune


Norman Mailer Krvnikova Pjesma


Leon Uris - Mila 18


Lois McMaster Bujold - Pustolovine Milesa Vorkosigana


J.M. Simmel - Može i Bez Kavijara


Dan Simmons - Hyperion


Guy Gavriel Kay - Lavovi Al Rasana


Isaac Asimov - Fondacija


Stephen King - Rose Madder


David Benioff - Grad Lopova


Terry Pratchett - Svijet Diska


Aldous Huxley - Vrli novi svijet



srijeda, 10.10.2012.

Rubovi

Felix je, kažu, odlučio probiti Zvučni zid.
Znate što je to?
To je onaj zid na kojem je Chuck Norris objesio sliku.
Koju sliku?
Ne zna se sigurno, ali najvjerojatnije tetkinu, jer ga je tetka rodila, zbog toga što Chucku nitko nije smio jebati mater.
Uglavnom, wikipedija kaže : Probijanje zvučnog zida je trenutak kada zrakoplov dostiže i prelazi brzinu zvuka.
Wikipedija će morati prepraviti riječ "zrakoplov" i naći drugu riječ, poput tijelo ili objekt.
Felix Baumgartner već je skočio s visine od 21 km brzinom 555 km/h i trebalo mu je samo 8 minuta da udari u tlo.
Njegov trenutni rekord je 31 km, a ovog puta želi skočiti s visine od 37 km.
Njegov pothvat, a priznajmo pothvat je, nazvan je "Skok s ruba svemira"
Ja sam nekako uvijek mislila da je rub svemira tamo gdje svemir završava, ako uopće završava.
Mislim da je za to kriv Vodič kroz Galaxiju za autostopere, zbog onog Restorana na kraju svemira.
"Postoji teorija koja kaže da će, ukoliko ikada itko bude otkrio koja je svrha svemira i zašto on postoji, ovaj smjesta iščeznuti i biti zamijenjen nečim još neobičnijim i neobjašnjivijim. Postoji i druga teorija koja tvrdi da se sve to već dogodilo."
Nikad nisam razmišljala da mu je rub i tamo gdje počinje.
Hvala Bogu da postoje i ti neki znanstvenici, čudni likovi koji se bave otkrivanjem takvih stvari.
Ono što su otkrili i s čime su se složili je sljedeće:
"Bilo je potrebno 422 000 dolara ulaganja da bismo otkrili odgovor na ovo važno pitanje.
Nakon analize podataka prikupljenih s instrumentom lansiranim u svemir, zaključili smo da svemir počinje na 118. km iznad Zemlje."
(molim novinare da se informiraju)

Vratimo se mi Felixu, kojemu je "Skok s ruba svemira"
odgođen do daljnjega, zbog loših vremenskih uvjeta iznad 'zloglasnog' Roswella.
Felixu će za uspon trebati 2 do 3 sata.
Za spuštanje (čitaj pad) će mu trebati 20 minuta.

Ono što mene zanima je
1. Gdje je "Rub pameti"?
2. Koliko slobodnog pada hrvatski građani mogu podnijeti?


Miroslav Krleža

O LJUDSKOJ GLUPOSTI

Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne
mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko
uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao
naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju
raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako?
- Kako "ovako"?
- Pa ovako: sve je u životu podređeno dubljim zakonima prirode što ih nauka
u posljednje vrijeme zove "prirodnim zakonima": zašto, na primjer,
buterbrot pada uvijek na onu stranu koja je namazana maslacem a nikada
obratno? Slučaj? Ne! Zakon. Svemirski zakon. Ili: zašto se dim lokomotive
povija uvijek na onu stranu na kojoj čovjek promatra krajinu iz jurećeg voza?
To su, vidite, pitanja na koja nema odgovora, jer su to problemi sasvim
nejasni, čak - moglo bi se reći - i neobjašnjivi, a ljudska je pamet tugaljivo bespomoćna, pak ako se netko uzrujava zbog ljudske gluposti, neće biti ni sam baš pretjerano nadaren umom.


M. Krleža (1893 - 1981)



| komentari (45) | print | # |

<< Arhiva >>


Komentari On/Off

Linkovi


spacetelescope.org
timescapes.org
devianart.com
dnevnik.hr
javno.hr
AJB.net



Svaka od ovih pjesama ima posebno značenje za mene.
One su ja pjevasretancrysmokin