Opis Bloga




Ovaj blog isprva je služio da mogu i ja staviti avatar pokraj svojih komentara na blogove, ali izgleda da ću ipak podijeliti s vama "vječni sjaj ćuknutoga uma".
Sva prava su pridržana. Sva odgovornost prebačena je na vas
Za sve eventualne komplikacije i nuspojave,obratite se svome liječniku ili ljekarniku.

toxy2foxy@gmail.com

Fuck you Horatio, imam bolje cvikse



Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (8)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (12)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (16)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (13)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (6)

Knjige


Ove su me veselile, zamislile, okupirale, oduševile i nasmijale.



George R.R. Martin - Pjesma Leda i Vatre -


Douglas Adams - Vodič Kroz Galaksiju Za Autostopere


James Clavell - Kralj Štakora


Frank Herbert - Dune


Norman Mailer Krvnikova Pjesma


Leon Uris - Mila 18


Lois McMaster Bujold - Pustolovine Milesa Vorkosigana


J.M. Simmel - Može i Bez Kavijara


Dan Simmons - Hyperion


Guy Gavriel Kay - Lavovi Al Rasana


Isaac Asimov - Fondacija


Stephen King - Rose Madder


David Benioff - Grad Lopova


Terry Pratchett - Svijet Diska


Aldous Huxley - Vrli novi svijet



nedjelja, 30.09.2012.

Hrvatskaska

U kutu Europe
živi Hrvatskaska.
Ona je malko
neobična sva.

Ona svaki posao
na svoj način radi.
Ljude iz zatvora
na TeVe posadi.

Kada cijene skoče
i hrana poskupi,
potpredsjednik vlade
o mobitelu tupi.

A kad zima dođe
i grijat se treba,
pošalju nas s loncem
po sunce sa neba.

Kako treba živjeti
Ona EU pita,
jedva čeka ulazak
da mozak odskita.

Banke hrani kamatama
plaću radniku reže,
podobnima dodijeli
da ugodno leže.

Što narod misli
pita gospodare,
onima što nemaju
ona uzme pare.

Zbog ulaska u EU
Ona sagne glavu,
Hrvatskaska
nikad je u pravu.



...oprosti mi Grigore...



| komentari (44) | print | # |

srijeda, 26.09.2012.

Miris doma

Ima nešto čarobno u knjigama čija je radnja praćena mirisima i okusima jela.
Poneke, poput duhovitog Simmelovog romana "Može i bez kavijara", prate glavnog junaka, špijuna, koji svojim slasnim jelima i receptima izvlači tajne od neprijatelja.
Druge, kao Fannine "Pohane zelene rajčice" svojim jelima dočaravaju južnjački ugođaj, i kao da vas sa svake stranice zapahne miris roštilja, kuhanog kukuruza i pita od borovnice.
A treće pak, kao Esquivelina "Voda za čokoladu", progovaraju o osjećajima kroz slasna meksička jela glavne junakinje.
Njihovi likovi su osobe široke duše, veselog i strpljivog pogleda na život.
Knjige su 'krive' što dobre kuhare uvijek zamišljam kao nasmijane ljude.. one koji elegantno zamahnu kad posipaju začine, kao kad povlače zadnje poteze kistom... one koji veselo zveckaju loncima, nadlanicom miču kosu s brašnjavog lica dok čavrljaju sa ukućanima.... one koji strpljivo mute, tope, sjeckaju, mažu, ukrašavaju, miješaju...
Umjetnike zapravo, koji uživaju u onome što rade, koji svako jelo znaju napamet, ali ipak drže otvorenu bilježnicu s receptima po kojoj su kuhale njihove bake.
Nikako ne mogu zamisliti dobrog kuhara s otvorenom web stranicom coolinarke ili nečega sličnoga.
Pravi kuhar mora imati iskrzanu, pomalo raskupusanu bilježnicu s receptima iz kojih neke stranice prijete ispadanjem, koja miriše na prašak za pecivo, čokoladu i vanilin šećer.

Eto sad znate zašto ja mislim da nisam dobra kuharica.
Oh, nemojte me krivo shvatiti.
Moja jela su probavljiva, poprilično ukusna i uglavnom jestiva.
Ali da neću biti neka kuharica znalo se još od malih nogu.
Sav moj jestivi svijet sastojao se od kruha s marmeladom, s kojim sam mogla istrčati vani.
Morali su me istući da bih sjela za stol i mnoge suze sam isplakala iznad punjenih paprika, juha i čušpajza.
Hranili su me šatoom, to vam je ono umućeno žumance sa šećerom, trpali su mi žličice šarenih mrvica B vitamina u usta.
Nagovarali su me da pojedem bar još jednu žlicu juhe, za mamu, za tatu, za djeda, za baku...
Glumili su leti leti avion sa žlicom iznad stola, samo da bih ja napokon otvorila čvrsto stisnuti hangar. smijeh
Posljedica toga svega je moj čisto poslovan odnos s hranom.
Ona mi služi kao pogonsko gorivo, a ja se trudim da bude ukusno skuhana.
Doduše, još uvijek mi ni jedna juha nije dovoljno slana..svakoj nedostaju suze, i još uvijek mi se želudac diže na miris poriluka i okus kuhane mrkve.

Stvar su spašavali jedino kolači.
Naravno, nismo bili neka dobrostojeća obitelj, što je razvidno već po čušpajzu smijeh ako ni po čemu drugom,
ali kolači su se zimi pravili bar jednom tjedno.
Ništa tako glamurozno, kremasto ili komplicirano...
Kuglof, kiflice s marmeladom, orahnjača ili obični Žuti kolač- patišpanja i kako li ga sve ne zovu.
A u dane blagdana na stolu bi se našle i Medvjeđe šape.
Ali ja sam najviše voljela Žuti kolač.
U njega su mogle stati višnje, trešnje, mogao se politi čokoladom, šlagom, posuti šećerom, izmješati djelomično s kakaom.
Ja sam ga voljela običnog, najobičnijeg.

-3 jaja
-4 šalice šećera (šalice za kavu)
-1 prašak za pecivo
-1 vanilin šećer
-3 šalice (kava) mlijeka
-2,5 šalice (kava) ulja
-7 šalica(kava) brašna
-rum, po želji
-Sve umutiti skupa
(Ako je pregusto dodavati mlijeka)
-Peći u zagrijanoj pećnici

Nije se mrvio, nije zamazivao ništa oko sebe, nije zahtjevao da ga se jede viljuškom.
Jednostavno si ga uzeo u ruku onako toplog i mirisnog i zagrizao dok bi vani bura zavijala kroz ulice.
S čašom toplog mlijeka, bilo je to moje najdraže jelo i istinski miris toploga doma.

Žuti kolač je bio i ostao jedino jelo koje kuham s ljubavlju.
Dok ga spremam, imam otvorenu bilježnicu s receptima, iako ga znam napamet.
Velikodušno i odoka mjerim mlijeko, brašno i šećer... smijem se dok ga pravim i pričam s djecom dok ga mutim.
Zauzvrat, od njega kuća predivno miriše, djeca već s vrata s osmjehom pitaju Jel to Žuti.
Uz njegov miris na stolu u hladne zimske dane, mnoge ljutnje i brige budu potisnute smijehom i razgovorom.
Ni moja djeca ga ne vole bogatog.
Drag im je običan, najobičniji, iz stare bilježnice s receptima.





Sad kad je onaj masterćif izazov otpičio, mogu slobodno objaviti post sretan
Tema je bila dobra, ali izazova mi je dosta...
Svejedno volim pisati...



| komentari (58) | print | # |

četvrtak, 20.09.2012.

TSW-Crorbes

Ovako je u Americi




Ovako je u Hrvatskoj



| komentari (42) | print | # |

ponedjeljak, 17.09.2012.

Intervju sa Krumpirom

Dobar dan poštovani gledatelji u još jednoj emisiji Nu tu!
Današnji gost naše emisije je poznati poduzemnik gospodin Krumpir.
(urednik i voditelj: Ananas Sanana)

A: Pa dobar dan, gospodine Krumpir, dobro došli.

K: Dobar dan vama i svim gledateljima, još bolje me našli.

A: Jedva smo vas našli. Gdje se skrivate ovih dana?

K: Šta bi se skrivao? Ja sam tamo di i tribam bit.

A: Ma znam, ali mnogi vas optužuju da vas nema, da ste u zemlju propali.

K: A di bi drugo triba bit. Ja posa obavljam di me niko ne vidi.

A: Mnogi kažu da ga i ne obavljate baš dobro. Naime, kažu da ste sve rasprodali.

K: Eto vidiš, koliko ja vridim, jedva su čekali da me razgrabe.

A: Tko je čekao?

K: A ko? Oni šta me mrze, šta mrze svakoga ko hrani sirotinju. Bankari, a banke drže.... a neću sad.

A: Pa recite, ne ustručavajte se.

K: Kukuruzi.

A:? Kukuruzi drže banke?

K: Pa to se zna, svako ko je u zemlji to zna.

A: Kažu da ste se vi obogatili na humanitarnoj pomoći?

K: Lažu, ja sam počeo s malim kapitalom, uzmao kredit od banaka i širio svoj biznis.

A: Znači vi ste na početku svog biznisa uzimali kredite od Kukuruza i gradili svoje carstvo?

K: A... a.... e...

A: Pa što je onda istina? Kukuruzi su vas kreditirali ili ste se obogatili na humanitarnoj pomoći?

K: Ništa nije istina.

A: Stanite malo. Pa sad ste rekli.... Ajmo to raščistiti. Kako ste vi počeli?

K: Kao i svaki krumpir, počeo sam od malog, u mraku.

A: A onda su vas navodnjavali?

K: Niko mene nije navodnjava. Meni je Bog da.

A: Želite reći da vam je Bog d.o.o. dao kredit?

K: Vidite kakvi ste vi. Zločesti. Nije tako nega je kiša padala svaki dan.

A: A sad vam je suša?

K: Nema za me vode u ovoj zemlji od kad sam iznika u javnost.

A: A možda niste trebali dirati svoj osnovni biznis priloga i dodatka jelu i pokušali se predstavljati kao glavno jelo.

K: Nije tako, nega su Kukuruzi bacili oko na zemlju koju sam kupija. I blokirali mi račune.

A: Mislite da je to zato jer ste ušli u koaliciju s Kapulom?

K: To mi je greška. Ja sam emotivac. Kad sam čuo da će bit krumpir salate, vidio sam dobru priliku da proširim biznis. Ali nisam znao da će Kapulu oguliti i narezati. I sad mi suze na oči kad se sjetim.

A: Pa kako ćete dalje? Hoćete se vratiti na svoj osnovni biznis ili?

K: Ja sam u osnovnom biznisu uspija. Onda sam ga proda. Dosadilo mi je bit pire-pomfri-prilog. Odlučio sam biti voće.

A: Ali vašom odlukom orači, sijači i polijevači su ostali u dugu.

K: Nikom ja ništa ne dugujem, nega oni duguju meni. Da mene nije bilo, šta bi oni radili? Zemlja im duguje, u nju su usipali.

A: Kako mislite preći u voće? Hoće li vas to dotući?

K: Ništa mene neće dotuć.
Ja sam naučio jednu stvar. Bog mi da zdravlja, nema meni kraja. Ja ću na drvetu rast.





| komentari (54) | print | # |

subota, 15.09.2012.

Suha budućnost

Mislim da nam je premijer skroz porebambija.
Od kako je odlučio ići u Vatikan prionuo je na Bibliju ko beba na sisu.
Gdje god progovori Biblijskim citatima gađa.
Eno se Slavoniji zakleo na svoju desnu ruku, Ako te zaboravim Slavonijo nek mi otpadne desna ruka.
A onda je još zaključio i da je Stari zavjet jednostavniji od Ovršnog zakona.
E pa nije Miki. Jednaki su.
Moćni postave pravila, mi ih moramo poštivati, inače najebasmo.
Možda da se ugledamo na premijera pa kad Ovršni nalog dođe napišemo
Ako vam ne platim dogodine nek mi otpadne desna ruka!
Da zbog neispunjenih obećanja otpadaju ruke, u Saboru ne bi imali šta dizat.





Počele su glasine o Federaciji Europskih Država.
Na našem jeziku skraćenica je FEUD.
Feudalci su vlasnici, kmetovi rade i plaćaju desetinu.
Kod nekih i dvadesetpetinu.
Već je i vrijeme da nazovete ovo sranje od EU-a pravim imenom.




| komentari (59) | print | # |

četvrtak, 13.09.2012.

Koliko nisko šetati pse

Dnevnik.hr a i drugi elektronički mediji prenose

"Majka koja šeta psa" upozna muškarca od 45 godina, koji joj ponudi put u Budvu, koji ona odbije, ali dotičnoga upozna sa svojom 24-godišnjom kćerkom i njenom prijateljicom, koje su se evo baš vratile s Hvara.
Upoznavanje se dogodilo poslijepodne, a nedugo zatim završile su s njim u baru.
Dotične gospođice pristanu i na večeru sa likom koji im se na večeri pohvali kako sve plaća lažnim karticama, te je baš i tu večeru platio lažnom karticom.
Izvadi 3 lažne putovnice pa se i sa njima pohvali.
Gospođice ne pristanu na odlazak u Budvu jer im je lik 'malo čudan'.
Ali neverdles, uzmu njegov broj mobitela i posjetnicu.
Doduše u mobitelu ga navedu kao Paravinju, a posjetnicu bace.
Iako im se lik činio čudan, sve im se to činilo kao dobra zabava.
Moguće kriminalno djelo, uočile su tek kada je policija objavila da traži osobu u dresu AC Milana?!


Prava je šteta što nema Mare Mulice i Kokola da stvari nazovu pravim imenom.



Ovaj post je u kategoriji humora samo zato što je sve bilo 'zabavno'



| komentari (45) | print | # |

utorak, 11.09.2012.

Smijeh je muzika duše

"Dan u kome se nisi nasmijao je izgubljen dan." - Charlie Chaplin

On je prijelazan, on je zarazan, on liječi.
Lako je moguće da je smijeh jedino prijelazno i zarazno stanje koje djeluje pozitivno na one koji se njime zaraze.
Zbog mnogih stvari mislimo da smo kao ljudska vrsta nadmoćni, posebni i drugačiji.
Zbog svojih otkrića, svoje pameti, svojih djela..
Malokad se sjetimo najljudskijeg obilježja u ljudi. Smijeha.
U stanju smo se smijati sebi i drugima i onda kada se sve oko nas ruši, kad smo u bezizlaznim situacijama.
Za mnoge stvari u filmovima skloni smo reći da pretjeruju, da su nerealne, ali kada glavni, ili još češće sporedni lik, izvali nešto komično dok se svijet ruši, nimalo se ne čudimo.

Pitali Muju sta bi on uradio da je sutra smak svijeta !
A on rece:
Nema tu puno razmisljanja; žena, djeca i pravac Njemačka.


Kažu da se čovjek dok je dijete smije 300 puta na dan, a kako odrasta ta brojka spadne na 17 puta dnevno.
Smijeh je u psihi čovjeka veoma blizak sposobnosti za igru, za kreativnost i spontanost.
"Zato se kruti i rigidni ljudi ne snalaze u humoru i duhovitosti jer ih takva situacija prisiljava na trenutnu prilagodbu, što nisu u stanju učiniti upravo zbog svoje psihološke ograničenosti."- Freud
I zbilja, koliko puta smo čovjeka procijenili prema njegovom smislu za humor.
Pogotovo o smijehu na vlastiti račun.

Koja je razlika izmedju katoličke crkve i hrvatske vlade? Katolička crkva propovijeda siromaštvo, hrvatska vlada ga realizira.

Svatko od nas se sjeća škole i obavezno bar jednog razrednog komedijaša.
To je jedno od one djece za koju bi nastavnici rekli da 'ometa nastavu', ali im je nemoguće odoljeti.
Neke njihove baze počesto ostaju u našem pamćenju i prepričavaju se poput vica.
Jednom sam upoznala lika koji je za cijeli život dobio školski nadimak-Litrić, zbog jedne jedine gluposti koju je izvalio.
Naime, učiteljica ga je pitala -Koja je manja mjera od litre?
Na što je on bubnuo -Litrić!
I ostao tako zapamćen zauvijek smijeh
U knjigama i filmovima su česti, jednom ih je Bookeraj spomenula, comic relief likovi.
A kako umjetnost kopira život, imam dojam da su comic relif likovi, posveta 'razrednim komedijašima'.

Za vrijeme školskog sata, Ivica se zagledao u učiteljicu i ne skida pogled sa nje. Nakon nekog vremena, učiteljica mu priđe i upita ga zašto ju tako gleda. Ivica kaže: -Učiteljice, ja vas volim! -Ali Ivice, ja ne volim malu djecu. -Pazit ćemo učiteljice, pazit ćemo!

Prije moderne tehnologije, filmova i knjiga, postojali su drugačiji comic relief likovi.
Povijest njihovog postojanja seže još u doba drevnog Egipta i faraona.
Dvorske lude (jester, joker, jokester, fool, wit-cracker, or prankster).
Odjeveni u šarenu odjeću, s ekscentričnom kapom čiji su vrhovi završavali zvončićima, zabavljali su dvorove.
Zanimanje Dvorske lude počesto je bilo vrlo opasno, jer ne samo da su zabavljali goste, nego su kroz šalu, kritizirali okupljeno društvo.
Biti Kraljeva Dvorska luda, značilo je govoriti kraljevim glasom, pa bi kraljevi počesto koristili Ludu da prenesu njegovo nezadovoljstvo, kritiku ili ljubavnu poruku, po onoj narodnoj U šali, pa opali.
Bio je to posao u kojem se lako moglo ostati i bez posla i bez glave.
U današnje doba, od Dvorskih luda ostala je samo karta Lude ili Jockera.
Najbliže pojmu Dvorske Lude, što se danas može naći, su Stand Up komičari.
Najbolji među njima, meni omiljeni Louis C.K.



Smijeh se ubraja u urođene nagonske reakcije. Još nije točno utvrđeno kako je nastao no pretpostavlja se da se smijeh pojavio u prvim skupinama praljudi prije nekoliko stotina tisućljeća kao oblik ponašanja koji je za funkciju imao otklanjanje napetosti i agresivnosti.



| komentari (51) | print | # |

nedjelja, 09.09.2012.

Kad basne ožive

Znate li basnu o dječaku koji je non stop vikao "Evo vuka, evo vuka!", i uvijek su ljudi iz sela trčali da ga spase, a vuka ni otkuda. Do trenutka kada im je dosadilo pa nitko više nije reagirao na njegove povike…osim vuka, koji je ovaj put stvarno stigao.


Nekad je to bilo ovako



jedan od trkača je još uvijek predmet zajebancije u našoj kući smijeh
Iz istog razloga ja ponekad režim wink


Danas je to ovako

-Ubijena Meksikanka - djevojci je vrat prerezan nožem.
-Zločin koji je užasnuo Split: Meksikanka svezana, silovana i zaklana usred bijela dana na Marjanu!
-Novi detalji smrti Meksikanke na Marjanu: Vezana selotejpom, silovana i ubijena.

Nekad smo se smijali američkim filmovima, gdje amerikanci 'lagano, američki i bez panike' pozaključavaju prozore i vrata i ne izlaze iz kuća.
Danas smo u sličnoj situaciji i nikome nije smiješno.
Marjan se od rekreativnih pluća grada, prepun šetača i sportaša, pretvorio u polupraznu šumu.
Šumu gdje vuk više nije samo lik iz bajke, nego stvarna prijetnja.



| komentari (42) | print | # |

utorak, 04.09.2012.

Kad se prava juha skuha (original verzija)

Nikad ne stavljam priče s Izazova na blog, ali mi je žao da ova 'ode' u bespuća, pa je stavljam na blog, samo s tim motivom.


Na sred pustopoljine sjeđaše žena zamotana u crninu..
Nekad bijaše kuharica koja je kuhala za kraljeve, od čijih su slastica dvorske dame same odvezivale korzete, a vitezovi žurno poražavali neprijatelje, samo da im se ne ohladi veprovina na dvorski način.
Bijaše slavljena u cijelom kraljevstvu, a i šire, i mnogi kralj je započinjao ratove zbog nje.
Ne zato da povali (mršavu i pomalo razroku) kraljicu i njene (tuste) dvorske dame, kao što biste možda pomislili.
Pa čak niti da kralju odsjeku glavu i uzmu krunu, jer kraljevi, na kraju krajeva, najbolje razumiju koja je gnjavaža vlast i kruna.
Ne. Njihova jedina žudnja bijaše kućanstvo, ili da kažemo dvorjanstvo, Zgubiglava IV.
A u tom kućanstvu, ili da kažemo dvorjanstvu, dragulj krune.
Brašnobijela - Prva kuharica dvora.
Ali kako to već, u pričama koje žele pobjediti biva, dogodilo se nešto strašno, nepojmljivo i nemoguće. Tojest bilo bi strašno, nepojmljivo i nemoguće da se nije dogodilo, ali to je već stvar Univerzuma i njegovih blesavih šala .

Dakle, dogodilo se da je zabunom, (na ovo se Univerzum zakikotao), onako nagluha od lonaca i slijepa od brašna, iz kraljevskih obora, umjesto janjeta, uzela najdražeg kraljevskog psića koji je odlutao iz štenare i napravila od njega fantastičan gulaš.
Zapravo gulaš je bio toliko fantastičan da je čak i kralj osobno, nakon što je kruhom pomazao sve s tanjura, coknuo ustima, podrignuo, a zatim uštinuo kraljicu i namignuo joj, na što je cijeli dvor uzdahnuo, jer Zgubiglav IV. nije često prašio njeno kraljevsko visočanstvo.
Upravo zbog tog nedostatka strasti u kraljveskoj postelji, Zgubiglav IV. nije imao Zgubiglava V. ni VI. ni VII. ... no dobro, razumjeli ste..
A upravo zbog toga jako je volio svoje kraljevske štence, jer je kraljica bila alergična na pseću dlaku.
I tako je kralj, može se reći, za dlaku izbjegavao svoje bračne dužnosti, a zbog te iste dlake, ostajao bez nasljednika.
Moglo bi se reći da ga je ono što je najviše mrzio, natjeralo da nabavi ono što je najviše volio, zbog čega je ostajao bez onog što je najviše želio.
Jedno je bilo sigurno, Univerzum se sjajno zabavljao.

No vratimo se mi našoj kraljevskoj večeri...
Kako rekosmo, kralj je upravo uštinuo kraljicu za izvjesni kraljevski, no vrlo žgoljavi dio, s namjerom da je odvede u kraljevske odaje, kadli se sjetio da nečim treba zabaviti kraljevskog štenca.
Uzeo je komad kosti iz zdjele sa juhom (s kostima od gulaša) i zamahnuo zrakom dozivajući Jastučića.
Ali ništa se nije događalo....
Cijeli dvor se sjatio u potragu za kraljevskim štencem.
Nema potrebe da opisujemo kakva je to potraga bila, dovoljno je znati da se Univerzum držao za trbuh oko Orionovog pojasa i frcao zvijezde od smijeha.
Na kraju je cijela potraga prekinuta kada je Dvorska luda, inače najpametnija osoba u kraljevstvu, zasukala brčiće i lupnuvši štapom izjavila: Mon Dieu, Jastučić je završio u gulašu!
Okupljenim dvorjanima i shrvanom veličanstvu, Luda je iznio neuobičajeno točnu, iako pomalo krvoločnu, verziju događaja. Kada je došao do dijela u kojem Brašnobijela guli i sjecka Jastučića, kralj je izgubio svu snagu svoga golemog duha, a bogme i tijela. Pao je na tanjur, sav obliven suzama, kralj ne tanjur, i počeo zavijati kao ranjeni nosorog.
Brašnobijela je stajala na sredini dvorane, zgrožena samom sobom.
Da je znala da kuha štenca, mislila je, stavila bi malo više ružmarina i lovora.
I dok je ona tako prevrtala recept u glavi, kralj je napokon podigao glavu iz tanjura, uglavnom zato što je od zaostalog mirisa, dobivao silan poriv da ga još i poliže.
Zgrozio se na samog sebe i sav svoj bijes usmjerio na Brašnobijelu.
Naredio je da se progna iz dvorca, da se njeno ime nikada ne spominje i da do kraja života mora nositi crno.
Bila je to kraljevska pravda.

Bez imalo zgubinovaca, u crnini i nepoznata, doživjela je takvu promjenu da je ni Univerzum više nije mogao prepoznati.
Uostalom, taj je već spazio nekakav natječaj u drugoj vremenskoj dimenziji i odlučio se našaliti.
Brašnobijela je za to vrijeme radila kao kuharica po raznim krčmama kuhajući meso sumnjivog izgleda, mirisa i boje. Jela su joj bila ogorčena i ljuta, baš kao i ona sama.
Nije više bila Brašnobijela, sada su je zvali Nadžak-baba.
Poražena, ogorčena, ljuta na Univerzum i sve kraljeve ovoga svijeta, sjela je na sred pustopoljine, zapalila vatru i odlučila skuhati svoje nabolje i posljednje jelo.
Upravo je to što se nalazila u pustoši, zgurena iznad kotlića, bilo ono što je odvuklo pogled Univerzuma sa tupavog natječaja od 600 riječi.
Čim ju je ugledao, znao je tko je.
Sa zanimanjem je promatrao kako trga i baca prstohvate biljaka u ključajuću tekućinu.
Pustopoljinom se širio božanstven miris.
Univerzum je uhvatio skute raširenih galaksija, savio se malo u vremenu i prostoru i nagnuo nad vrištinu. Miris bilja iz kotlića omamio ga je u trenu. U glavi su mu se počele stvarati maglice, plinovi, plazma... Zvijezde na odjeći zatreperile su u panici, i on se sunovratio u kotlić.
Nadžak-baba već je držala crn okrugao poklopac, koji je, kraj njene haljine, izgledao kao ništa doli crna rupa.
Začulo se samo ZVENK!

Bila je to Univerzalna juha, jedna od onih u kojima se osjeti svo bogatstvo svemira i Nadžak-baba je uistinu uživala.
Popila je sve do zadnje kapi.
A onda je osjetila kako se mijenja, dezintegrirajući svaki dio svoga tijela na čestice... atome... i manje od toga... fotone..bozone...kvante... sve dok nije ispunila prazan prostor, u kojem se nekada kikotao Univerzum.
Khm, kašljucnula je Nadžak-baba, a svaki dio Babaverzuma kašljucnuo je s njom.
Da vidimo što je zadnje gledao blesavac prije mene.
Gle ti to! - nasmijala se zločesto ugledavši Bloghaer.
Zaparit ću ja njima!



| komentari (45) | print | # |

nedjelja, 02.09.2012.

* Da li stvoriti zalihe?

U EU ovaj tjedan stupa na snagu zabrana prodaje starih žarulja od 100 wata
Prvog rujna na snagu stupa zabrana prodaje starih verzija žarulja sa žarnom niti snage 100 wata u trgovinama u EU a one niže snage postupno će se ukidati narednih godina. Takav potez u sklopu je sustava koji su dogovorili europski stručnjaci u prosincu lani.



Karakteristike žarulja s žarnom niti
Žarulje s žarnom niti proizvode svjetlost termičkim efektom odnosno zagrijavanjem metala u vakumu. Najčešće korišteni materijal je volfram koji se zagrijava na otprilike 2000K.
Prednosti:
-jeftina cijena izrade i jednostavna tehnologija te mala količina energije potrebna za izradu
-koriste se ekološki netoksični materijali za izradu: staklo, lim, volfram. Lako se zbrinjava kao otpad
-zbog termičkog efekta zagrijavanja metala svjetlost ima kontinuirani spektar što je najsličnije dnevnoj svjetlosti
stoga je dobivena svjetlost 'toplija' i nije štetna za oči
Nedostaci:
-mala efikasnost izražena u lm/w jedinicama kreće se otprilike od 10-15lm/w (lumen dobivene svjetlosti za svaki watt električne snage)
-mali vijek trajanja od 1000-2000 radnih sati
-veliko rasipanje energije u obliku topline sa svega 5% električne energije koja se troši na stvaranje svjetlosti.

Karakteristike štednih žarulja (fluorescentne, CFL, LED)
Sve štedne žarulje se temelje na efektu luminiscentnog zračenja kad se plin (živa kod CFL) ili određeni materijal (poluvodič kod LED) uzbudi na način da proizvodi svijetlost.
Prednosti:
mala potrošnja električne energije, odnosno veći faktor efikasnosti od 60lm/w
dugi radni vijek od 10000 i više radnih sati
Nedostaci:
-komplicirana i skupa tehnologija izrade što rezultira većom cijenom, te samim većim utroškom energije za proizvodnju iste.
-CFL ili kompaktno-fluorescentne žarulje / korištenje toksičnih materijala kao što je živa, arsen, barij.
LED žarulje nemaju ovako toksične spojeve, ali isto sadrže plastiku i elektronički upravljački sklop koji spadaju u skupinu posebnog elektroničkog otpada koji nije bio-razgradiv i predstavlja ekološku opasnost.
-upravljački sklop štednih žarulja je osjetljiv na česta paljenja i gašenja. Kod LED i CFL žarulja obično je potrebno neko vrijeme nakon paljenja da se ostvari puna jakost svjetla što može iritirati. Nakon duže upotrebe moguć je slabiji rad upravljačkih sklopova što uzrokuje neugodno titranje CFL i LED žarulja.
-štedne žarulje u pravilu imaju složeni upravljački sklop koji je sklon kvaru usljed naponskih oscilacija i visoke temperature, stoga je stvarni radni vijek uobičajeno kraći od deklariranog.



Sve tzv. štedne žarulje imaju negativan utjecaj na okoliš iako su na prvi pogled energetski štedljivije i puno duže traju. Činjenica je da je radni vijek obično puno kraći nego što se deklarira s obzirom na osjetljivost i složenost upravljačkog mehanizma. Energija koja se utroši na proizvodnju štednih žarulja je puno veća nego što se upotrijebi za proizvodnju običnih žarulja s žarnom niti. Utrošak materijala je mnogostruko veći. Za štedne žarulje se koriste materijali koji se teško mogu reciklirati ili su veoma toksični stoga predstavljaju ogroman utrošak energije za zbrinjavanje otpada (živa, plastika). Nadalje sve štedne žarulje, a naročito CFL tip žarulja s sobom nosi i određeni zdravstveni rizik, stoga se konačnoj sumi mogu pribrojiti i potencijalni troškovi za liječenje bolesti izazvanih ovim štednim žaruljama (epilepsija, oštećenje vida, udisanje živinih para).



| komentari (76) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Komentari On/Off

Linkovi


spacetelescope.org
timescapes.org
devianart.com
dnevnik.hr
javno.hr
AJB.net



Svaka od ovih pjesama ima posebno značenje za mene.
One su ja pjevasretancrysmokin




















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se