|
|
Potres je jedna gadna pojava. Ne moš mu ništa!
Hajde recimo da se tsunamiju može uteć s puta na uzvisine... olujama i pijavicama umać u zatvorene prostore...
ali štaš s potresom? ..Di god kreneš on trese.
Kako je grad Zagreb izdao letke sa uputama o postupanju u slučaju potresa, a iste stavio i na internet stranice, poćirila sam malo da vidim Zlu ne tribalo.
Nije to loša ideja, objaviti takvo nešto i uputiti stanovništvo kako bi se moglo ili trebalo zaštiti.
Samo što ti savjeti, kao i toliko drugoga u našoj domovini, polazi od krivih pretpostavki.
U ovom slučaju pretpostavlja se da su nam građevine kvalitetne, da nam je namještaj vrhunske kvalitete, da imamo novaca za preinake, i da se obitelj sastoji od nekakve tročlane ili maksimalno četveročlane obitelji patuljaka.
Pa tako savjet kaže - sklonite se pod stol!
Šta? Svih petero, plus pas?!
I to pod kakav stol? Čvrst!
E moj grad Zagreb, a di ti živiš kad viđaš čvrste stolove?
Sav moderni namještaj napravljen je da izdrži par Božića, nekoliko godina obiteljskih ručkova nedjeljom, pokoju pričest ili krizmu, tri godišnja penjanja da zamjeniš žarulju, i dva, maksimalno tri, naleta seksualne strasti, sveukupno.
A nakon toga je upitno i serviranje bešteka i pijata uz dva-tri kila janjetine na stol, a nekamoli kamenchuga a la strop, sa dva metra visine!
I to sve pod uvjetom da bi nas pet, plus pas, ikada uspjelo stati ispod njega!
Ajde vele, ako to ne možete, stanite u kut nosivoga zida i ostanite daleko od stakla, prozora, vanjskih vrata i
vanjskih zidova, te svega što bi moglo pasti, primjerice rasvjetna tijela ili namještaj.
Ma pravo ne znam uz koji bi nosivi zid prije stala?!
Onaj u biblioteci, onaj u blagavaonici, gostinjskoj sobi, radnoj sobi, sobi za čaj, sobi za društvene igre, sobi... ?!
Ta naravno, živim u Downtown abbeyu, evo baš govorim služavki da mi nađe zidove koji nemaju nikakav stakleni otvor, ili namještaj kod zida...
Naće ona to, ne brinem se.. ako krene od desnog krila prema lijevome, negdje za uru vrimena bi mogla pregledati sve prostorije 
O savjetima kako preurediti kuću, tipa:
Ako je moguće, ugradite fleksibilne cijevi za plin i vodu kako bi se izbjeglo njihovo pucanje. ili
Ako je moguće, provjerite stanje temelja. da ne pišem.
Hvala na savjetu, uvelike će mi pomoći 
da napravim ono što mi savjetujete da NIKAKO ne učinim.
Minimalno se krećite tijekom potresa.Ostanite u kući dok potres ne prestane
To otpada...
Dakle, jedino što mi je preostalo, bilo je napraviti obiteljski plan:
Što tko grabi i nosi van u slučaju potresa!
izvješće sa kratke obiteljske sjednice
prisutni članovi, 5 komada, plus pas (pas nema pravo glasa)
PRIJEDLOZI:
STARIJA KĆER- zgrabim pasa i bježim.
MLAĐA KĆER- zgrabim karticu od stipendije i bježim.
SIN- sejvam igricu i bježim.
MUŽ- zgrabim tebe i bježim.
JA- s kim ja živim majko moja ????
Nakon generalskog brifinga da pas i sam trči vani kad ga zovneš, da je kartica spremljena iza zaključanog D ormara sa lancem i katancem, da sejvanje igrice nema nikakav vitalan značaj za skršen komp ili blesavu glavu, i da romantične fore ne griju bosonoge i gladne dame, preispitali smo slučaj iznova.
(pri čemu se došlo do korisnijih zaključaka)
Zaključci o akciji
-POTRES Plan Obitelji Tijekom Rumbanja Ekonomsko Socijalni
STARIJA KĆER- zove psa, trči van i usput grabi sve jakete i kapute koji vise na vješalici.
MLAĐA KĆER - grabi deku sa trosjeda (koja je tu uvijek kao pokrivač), usput grabi sve patike koje može ponijeti.
SIN- zgrabi nutellu i kruh, i prema izlazu grabi deku sa svog kreveta (jer je uvijek nepospremljen)
MUŽ - (ako je kojim slučajem kod kuće) iznosi plinsku bocu i gasi sklopku struje. (bojazan je da će, kakav je, zavrnuti dovod plina na boci i iščupati sklopku, ali otom potom)
JA- grabim boršu (u njoj je lova, kartice, šminka, mobitel, često čokolada), zgrabim laptop, nadgledam muža.
