Opis Bloga




Ovaj blog isprva je služio da mogu i ja staviti avatar pokraj svojih komentara na blogove, ali izgleda da ću ipak podijeliti s vama "vječni sjaj ćuknutoga uma".
Sva prava su pridržana. Sva odgovornost prebačena je na vas
Za sve eventualne komplikacije i nuspojave,obratite se svome liječniku ili ljekarniku.

toxy2foxy@gmail.com

Fuck you Horatio, imam bolje cvikse



Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (8)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (12)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (16)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (13)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (6)

Knjige


Ove su me veselile, zamislile, okupirale, oduševile i nasmijale.



George R.R. Martin - Pjesma Leda i Vatre -


Douglas Adams - Vodič Kroz Galaksiju Za Autostopere


James Clavell - Kralj Štakora


Frank Herbert - Dune


Norman Mailer Krvnikova Pjesma


Leon Uris - Mila 18


Lois McMaster Bujold - Pustolovine Milesa Vorkosigana


J.M. Simmel - Može i Bez Kavijara


Dan Simmons - Hyperion


Guy Gavriel Kay - Lavovi Al Rasana


Isaac Asimov - Fondacija


Stephen King - Rose Madder


David Benioff - Grad Lopova


Terry Pratchett - Svijet Diska


Aldous Huxley - Vrli novi svijet



petak, 30.09.2011.

* Igraj igraj, stisni stisni!

Ne, stvarno, jeste ikad živjeli s nogometašem?
Ili bar spavali s njim.
Hoćeš nećeš, moraš se razumit u nogomet.
Em što je nogomet svako malo na TeVeju, em što oni pravi cili život utroše u naganjanje baluna, treniranje, pa trenerski posa.
Muka Isusova. Uvik su pod nekim pritiskom. Nema veze što je liga ŽNJ, pritisak je isti, razočaranje isto, sreća ista, samo lova nije.
Al et' valjda te gušte niko ne more platit, pa uglavnom i ne plaća. wink Bar u ovim gnj, žnj, frlj, ligama.
Ali zato doma dobijete zaljubljenika, koji i u snu trči, skače, prokida nogom i viče.
Nekad me totalno pripadne.
Evo, recimo, nakon one utakmice Dinamo-Real, probudi me vika.
"Maaaakni Samira! Trčiiii, pokrij Ronalda, poookrij!"
Trznem se, a ledeni me znoj oblija.
eek Šta ako mi je Jurčić u krevetu? Ili nedajbože Mamić?
Nagnem se da provjerim, i odahnem. Moj bilmez ! Trza nogama, dobaciva savjete smijeh

I onda jednom rekoh sebi.
Šteta tu silnu energiju utrošit na voleje po mojim gležnjevima, ajmo se mi ubacit u igru pa da vidimo rezultat.
Barem sam ja dobra u škaricama.

Uđem u krevet.
Taman ovaj viče "Proće te, proće te, drži ga!"
E rekoh neš majci proć dok je moje ekipe.
Uvodim novog igrača u igru!
Prvo zagrijavanje, naravno. Malo gore, malo dolje, da se malo oznoji. Ne može mi onako mlitav u igru.
Dok ga zagrijavam, prišapnem mu par savjeta, direktno jezikom, da se bolje prilagodi terenu.
Kad je očvrsa, ubacim u igru. Broj 18!
Trava je vlažna, temperatura 20 stupnjeva, teren malo džombast. Uvjeti za igru, idealni!
Publike ko u HNL-u... nula.

"Nastavi igru, uđi u 16!" bulazni ovaj moj.
Dobar savjet pomislim, i ukližem u šesnaesterac, direktno ispod igrača.
Uklizala prsimice. 18 priko mene. Naguravanje oko branki. Stani, to je gol auuuu-t jebenti sve, zavapim.
Prekid.
Spustim se niže do napadača i unesem mu se u facu.
Svašta sam mu izgovorila, izbeljila se. Pljucnula.
"Pazi isprid tebe, isprid tebe, uvati balun!"
A dobro. Dohvatim balun pa počnem driblat dvojicu ispod 18-ke.
"Daj mu, dodaj mu balun" vodi utakmicu ovaj moj.
Nema zime, kužim spiku.
Namistim se u povoljan položaj, okrenem 18-ku na dupe, lijevo desno, oko njega.
Izmutim ga balunima, prokliza mi kroz sredinu!
Odjednom se izmakne i nađe mi se u zaleđu!
Uvatija me u raskoraku, na kolinima.
Gol!!!
Zabija je. Sav u zanosu zabija još par puta, iako se računa ka jedan, nije to košarka.
Osim toga, zaleđe je, ali sudac ništa ne svira.
"Eto ti na!" krklja ovaj, vidim udrila mu slava u glavu. Pa tražim da se utakmica nastavi.
Razmještam igrače u bolji položaj.
Posegnem rukom, kad se odjednom izdreči "Indirekt!" .. benti, je stvarno, ruka.
Namistim živi zid, golman mi nabubrija od muke između raširenih branki.
18 se namišta, uzima zalet i.......... gol!!!
Opet slavi, pleše sambu, miga kukovima, ni Roger Milla mu nije ravan.
Dvojica plešu i lupkaju po korner zastavici.
Golman samo što mi ne prsne. Vidim napuniće nas.
Predajem se.
"Sudaaac jebentiii sviii raaaj kr aaaahaaaa aaaaaj!"

***Pravi ljubitelji nogometa neka mi ne zamjere.
Malo sam pomišala ekipe, al sam se držala osnovnih pravila igre.
Nogomet se i tako igra zbog golova.
Kao i obično kod ekipe koja popuši, jedini izgovor mi je - Bili su čvršća ekipa!





| komentari (41) | print | # |

utorak, 27.09.2011.

Tko tješi znanost kada padne?

-Dimenzija je karakteristika prostora, identificira prostor i objekte u njemu. Ona je minimalan broj realnih parametara potrebnih, da se jednoznačno opiše položaj točke u danom prostoru.
Dimenzije koje sastavljaju prostor su duljina (x), širina (y) i visina (z). U Einsteinovoj teoriji relativnosti, prostor dobija još jednu dimenziju - vrijeme. Tako se u teoriji relativnosti govori o četvornom prostoru - četverac (x,y,z,t).-

-Einsteinova specijalna teorija relativnosti kaže da ništa ne može putovati brže od svjetlosti.

-Glasnogovornik međunarodnog tima znanstvenika Antonio Ereditato, iz centra za fiziku čestica CERN, izjavio je da su njihova višegodišnja mjerenja pokazala da snop neutrina ispaljen iz Ženeve do 730 kilometara udaljenog Gran Sassa u Italiji stiže 60 nanosekundi brže od svjetlosti

- Razlog zbog kojeg kretanje brže od svjetlosti ne bi trebalo biti moguće jest činjenica da bi se u tom slučaju mogli zamijeniti uzrok i posljedica, odnosno da bi posljedica mogla nastupiti prije uzroka.

-Jedna od teorija je da postoje dodatne dimenzije, tj. da svemir nema tri, odnosno četiri dimenzije. A ako je točna onda je moguće da postoje i prečice kroz dodatne dimenzije. Recimo da trebate putovati oko Zemlje iz Londona za Sydney. U ovom bi slučaju postojala mogućnost da putujete tunelom - prečicom. Dakle, moguće je da neutrini idu prečicama kroz druge dimenzije. Ako je to točno, onda to zapravo i nije u suprotnosti s Einsteinovom teorijom relativnosti. U tom slučaju možemo reći da je teorija u suprotnosti s idejom o trodimenzionalnosti prostora.



Možete li zamisliti ijednu dimenziju koja nije visina/širina/dužina i vrijeme?

Bezgranično mjesto .... Dimenzija u kojoj vrijeme ne postoji?

Mjesto koje je sve i ništa
Početak i Kraj


Luis Royo Fallen angel



| komentari (60) | print | # |

nedjelja, 25.09.2011.

Kako me ubilo ispred Gradskog Poglavarstva

Uđem u autobus, dam šoferu da mi timbra kartu, a on dršćućom rukom i spuštenog pogleda brzinski kresne po karti.
Vjerojatno je čovjek umoran od svih onih tura školaraca koje razvoza gore dolje. Ništa mu se ne čudim.
Čujem ih kako psuju, pričaju i smiju se.
Pogledom potražim mjesto gdje ću sjesti, kad se odjednom ispred mene raščisti 4 reda sjedalica.
Oplaaa super, koja sreća, pomislim i svalim se s torbom na prvo čišće mjesto.
Izaći ću kod općine pa na Zavod za zapošljavanje, računam, a nakon toga do Profila i Algoritma da vidim ima li šta nova.
Sve do općine nikakve gužve oko mene, tko bi to reka eek
Skinem bijelu pseću dlaku sa crne suknje i čvršće privijem torbu uz sebe.
Općina. Izlazim na miru jer se oko mene razmiču nagurani ljudi koji čekaju ulazak.
Ma kad je to splitska mladost postala tako kulturna, a ja nisam primjetila nono evala im.

Na ulazu u Zavod za zapošljavanje projurim kao i obično. Nema gužve. Samo se zaštitar diže na noge.
O lijepo, lijepo, klimnem mu glavom i prohujim na kat po 'pečat strpljivosti.'
Čim sam ušla, onih troje za šalterom dižu se na noge. Koja uslužnost, koja brzina.
"Mogu kod vas?" Klimam glavom prvome u nizu.
Brzo klima glavom. Ma bravo, nikad prije nisam došla na red takvom brzinom.
Onako u šali pitam "Kad će taj posao u mojoj struci?"
Gutne brzinski i veli "Evo odmah" dok počinje lupkati po tipkovnici pogledavajući nervozno u mome smjeru.
Poalate jebate, pa danas je moj sretan dan smijeh
"Pa dajte onda" velim, "može i kod gradonačelnika, neću se ja bunit" govorim dok prebacivam torbu na drugo rame.
"Sve što god kažete" trza kutovima usana u iskrivljeni osmijeh.
Sad mi je već pomalo čudno, ali možda je Vlada donijela zakon o promptnom zapošljavanju onih što su na Birou od Mojsijeva doba.
Al briga me. Gradsko poglavarstvo. Ka Bog!
"Odbor za proračun i financije u gradskom poglavarstvu", veli onaj nervozni.
"Odlično, može to, daj adresu."
Pruža mi papirić preko stola, dok baca pogled na moju torbu.
'Ne brinite' kažem "neće eksplodirat." naughty uputim svoj najbolji osmjeh zlikovca iz filmova.
Ne kužim zašto se srušio na stolicu blijed kao krpa nono
Sjurim se niz stepenice prema izlazu keseći se, vi'š kad kažem mužu, past će na guzicu jebate, gradsko poglavarstvo! Jupi!
Na izlazu sa stepeništa virka zaštitar. Prozujim pokraj njega, dok on stoji otvorenih usta. Mora da je čuo da sam nova čunjka u poglavarstvu! Jebate je vijesti brzo putuju.
Izalzim vanka na sunce s osmjehom od uha do uha.
Pravac poglavarstvo.

Dolazim pred zgradu. Puno policije. Parkiranih policijskih automobila.
Mora da se neko sranje događa, pomislim.
"Stanite!" viče mi policajac preko megafona.
O jebateled, šta se događa?! Prigrlim jače boršu. Je da nema puno love unutra, ali...
I još po nesrići, pripišalo mi se.
"Nek prođem do zgrade" viknem, "majekmi ću puknit ako me ne pustite!" dreknem.
Dogovaraju se, ništa ih ne čujem, stežem torbu i stojim mirno skupljenih nogu.
Vidim Keruma iza njih. Nemoš ga falit, onih dana kad je uopće u poglavarstvu, pa doviknem
"Gradonačelniče, došla sam kod vas! Za proračun i financije!"
"Daj boršu pašmo pričat!" vikne on meni drhtavog glasa, vireći iza pandura.
Jebenteživote, pomislim. Znam da je rupa u proračunu, al' tolika?!
Ako je Split spa na moju crkavicu, e onda ...
Skinem boršu s ramena, ispružim je i napravim par koraka prema njima.
"Stani!!!" viču mi, a ja se odjednom ogledam u vratima poglavarstva zabezeknuta.
Sva u crnom od glave do pete. U burki?! nono
"A u pizdumilematere vidi me, koji je ovo kua, pa ja ću eksplodirat!"
Odjednom mi zazvoni mobitel u borši, posegnem unutra... upa u kolač što sam kupila sinu tuzan
Dignem oči prema nebu i zavapim
'Alaaa u ekler !!!'
Nisam ni osjetila kad me izrešetalo.
Probudila se suhih usta umotana u lancune.
Mobitel zvoni.
Piša mi se.





| komentari (45) | print | # |

petak, 23.09.2011.

Pink Partner

scena1.

Plaža. Žnjan.
Ne možeš naći mjesta za iglicu. Gužva.
Zakoniti i mala (2g.) u moru. Plićak.
Okrenuti prema pučini. Ja se izležavam i trackam kremom. Dama.
Čujem cviljenje. -Tata tatata kakiću kakićukakićuuu.
Pogledam. Superheroj drži govno u ruci.
Gleda lijevo. Gleda desno. Gleda ispred sebe. Par plivača.
Baci iza leđa, genije.
Govno padne točno ispred mene. I još 20 ljudi.
Zemljo profundaj se!!!!
rofl

scena2.

Plaža.Opet. Vrijeme radnje ovo ljeto. Bez djece.
Zaboravio skinuti boxe. Štaćusad?!
Uvlači ruku. Jedna nogavica. Druga nogavica. Ne ide.
Logičarka. - Uđi u more i skini. Nitko neće vidjeti.
Osmijeh. Jesi pametna.
Uša. Skinija.
Pušim i gledam okolo. Kao ništa se ne događa.
-Mala! Okrenem se.
PLJAF!!!
Boxe doletile ravno u facu. Neocijeđene. nono
Nitko nije vidio? Francuzi se smiju.
smijeh

scena3.

-Tata tata nosi me.
Digne je na vrat.
Nosi. Mala uživa. Visoko.
Bobis. Hoćemo po kolač. Hajmo.
Ušla. Čekam njih.
Odmjerim. Vrata su nisko za proć tako na ramenima.
Vidi i on.
Ulazi i saginje glavu.
Svoju.
Mala ostala na ramenima.
DUUUUUM!!!! cryUaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!
Nisam ja s njima
smokin


Uz svaku scenu, ova muzika.



| komentari (42) | print | # |

utorak, 20.09.2011.

* Crni fond nostalgije

Jako me smeta što je u zadnje vrime Crni fond došao na zao glas.
Još od malena se sjećam da su čak i naše bake imale svoje crne fondove.
Zapravo, svaka žena u nekom dijelu svoga života imala je crni fond.
Od malih nogu.
Kao dijete sam znala sakriti čokoladu od same sebe, edabi, kad ostali prijatelji pojedu svoju, izašla s 'crnim fondom' ispred kuće i polako grickala naughty
Usput bih zvjerala okolo s guštom, da se osvetim za one dane kad je bilo obrnuto.
Ima nešto slatko u osveti čokoladom!

Slatki Crni fond su imale i naše bake, za dane kad su djeca posebno nemirna.
Onda bi se otvarale mirisne vitrine u kužini, gdje bi iza teglica, bočica i pakovanja kave, negdje odozada, bio skriven 'crni fond' tvrdih bombona, baškotina, smokava, šećera u kocki, rogača, naranči i 'kekasa' wink

Počesto je crni fond bio iza pregače i par suknji, negdje u čarobnom džepu.
Od tud bi, baš kad je najpotrebnije, izronila neka karamela od koje bi ti se zubi slijepili, usta napunila pljuvačkom, i ne bi moga beknut sljedećih pola sata, vrijedno premećući slatko ljepilo po ustima, samo povremeno hvatajući zrak.
Zadivljujući su bili ti Džepni crni fondovi.
Naše bake su kao čarobnjaci izvlačili iz njih uvijek baš onu stvar koju u tom trenu trebaš.
Curi ti nos, evo maramice... Padneš i razbiješ koljena, eto karamele da te utješi i ušutka... Liže ti se slaja, eto par dinara iz džepa... Ideš u crkvu, odjednom voila, češalj (na koji se počesto pljucnulo da bolje zaliže)... Za nemirne kose, tu se našla šnala...Došli gosti, evo ključa za izvaditi "bolje suđe" (zaseban Porculanski Crni fond)...
Bio je to džep čudesa, i uvijek bih nekako razrogačenih očiju čekala što će izaći iz njega.
Majkemi da je izvučen zec iz podsuknje, ne bih se uopće začudila. Bilo bi mi sasvim normalno i logično da zec pojavi u džepu baš onda kad je najpotrebniji!

Nadalje, od malih nogu učili su nas da se mora imati Robni Crni fond.
Od dote (miraza) koja se čuvala u zatvorenim skrinjama ili duboko u ormaru, do neraspakiranih piđama i gaćica, ako se kojim slučajem (pu pu da đava nečuje) završi u bolnici.
Osim tih crnih fondova u robi, posuđu i slatkišima, postojao je, naravno, i Novčani Crni fond, zlu netrebalo.
To se čuvalo za "crne dane".. i otud naziv Crni fond. (na njega se najčešće misli kad se boja fonda spominje)
Ako se nedajbože tko razboli uvik se imalo za preživit dvatri miseca bez plaće.
Ili veće svote, za onaj dan kad se ode Bogu na istinu.
E da se obitelj ne sramoti, i da može platit pristojan kapsel i pokop.
U pravilu, muški ukućanin nije bio upućen u čuvanje istog, da ne bi pao u napast.
Da mu ne bi palo napamet s njime obnovit štogod, kupit kakvu glupost, ili nedajbože najgore solucije, zapit negdje u kakvoj birtiji.
Pa bi tako muški svit šutija i računa da je žensko pametnije i da se najbolje pretvarati da ništa ne znaju.
Čistim samozavaravanjem, izbrisali bi iz svijesti taj dio, znajući negdje u podsvijesti, da se kad zagusti mogu osloniti na žensku logiku i sakupljački mentalitet.
Logično je dakle da su vlasnici i čuvarice crnih fondova 'vavik' bile žene.
(svaka sličnost sa stvarnim događajima je sudbinski predodređena)
Računalo se da imaju više samokontrole.
I tako, eto vidite, oduvijek smo bili odgajani s Crnim fondovima ili što bi naš narod reka, "Nek se nađe za crne dane."

Kad je Crni fond, onakav kakvog znamo, prestao postojati?
Kad se izvitoperio, izobličio i postao nešto ružno?

Kako smo svi postali moderni, ponešto se promjenio način čuvanja Crnog fonda.
Današnji muškarci, a i žene, moraju imati uvid u sve što radi "druga strana."
Novci se više ne čuvaju uredno smotani između lancuna što mirišu na lavandu.
Današnji partneri sve dijele i sve moraju znati jedni o drugima.
U suprotnom, odmah se naljute, ako negdje otkriju sakriveni novac ili račun za koji nisu znali.
Odmah se pretpostavlja da se s tim novcem htjelo učiniti nešto loše?!
Novci se čuvaju u bankama na računima (pod uvjetom da se ima što čuvati), i zna se uvijek koliko ga ima.
I svi znaju za njega. (osim onih koji ni o čemu pojma nemaju)
To pobija samu bit Crnoga fonda.
Kakav je to Crni fond za koji svi znaju!?
(opet, sva sličnost sa stvarnim događajima, ovaj je put namjerna)

Teško je iz žena izbiti taj gen naših prabaka, baka i majki.
Žene još uvijek imaju svoje male crne fondove, za knjigu koju žele, za haljinu ili cipele iz izloga, za frizuru ili boršu.
Istina, to su mali Sebični Crni fondovi, ali pričinjavaju nam sitna zadovoljstva.

E kad smo već kod zadovoljstva, postoji još jedan fond, o kojem žene nerado pričaju.
Rozi Crni fond...
I on je za 'crne dane', ali ne mora biti. Ovisno o tome što preferirate, mnogi dani mogu biti rozo-crni.
Sakriven je u ladici kantunala spavaće sobe, sa ženske strane.
Sastoji se od vibratora, kuglica, prstena "klitorisnjaka", lubrikanta, krznenih lisica, herpležr kondoma, hispležr "graha sveokusnjaka"- lubrikanta s okusom smijeh (nek mi oprosti Harry Potter, morala sam) smijeh itd...
U stvari, to je jedini Crni fond, o čijoj vrijednosti s osmjehom možeš reći - Mo'š se jebat s tim!

O da, zanimljivi su ti razni 'Crni fondovi' koje imamo ili nemamo, kako tko.

Ali jedan Crni fond svi imamo i nitko nam ga ne može oduzeti, niti zaviriti u njega.
To je onaj fond za kojim posežemo kad nam je teško, kad smo umorni od borbe, kad u kasnim noćnim satima zbrajamo svoje pobjede i poraze.
Onda posegnemo u njega i izvadimo prve poljupce, nasmiješena lica prošlosti, davne prijatelje, prve korake svoje djece, sve svoje ljubavi i lijepe uspomene.
...Zlatni Crni fond...
Kao zlatni omot karamele....






| komentari (37) | print | # |

subota, 17.09.2011.

Zanimanje: Trla baba lan

Et' ja ne mogu da se ne nadovežem na samu sebe, ka na pametnu ženu.
Pa ću iza laganja, leglo mi taman, reći nešto i o, u posljednje vrijeme često spominjanom, famoznom govoru tijela!
Naše tijelo oduvijek govori. To je činjenica.

Kad ti zavrti u stomaku viče, trči na wc!
Kad zakrulji i zamjauče govori, jebeš dijetu.
Kad te sise zabole kažu ti, vrime je za always.
Kad ti jajnici zacijuču onda kažu, sjedi ti na zidiću, bleso!
Kad te punti zabole, zaglume Sijerkovića pa vele, svaka pica s rezom dolje, osjeća ciklonalno polje.
Kad se prejedeš onda mudruje, što će guza, neće bola.
To se zove unutarnji govor tijela i uglavnom ga (osim možda na prvom primjeru) čujemo samo mi.
I još mnogo tih nevidljivih govora... od suhog grla, preko uzlupanoga srca....

Onda dolazimo do vanjskog govora tijela, kad tijelo komunicira s onima oko nas.
Najelokventnji dio takvog govora su smijeh i suze.
I tu već nastaju problemi.
Iako je smijeh lijek i razveseljava i nas i ljude oko nas, on može biti i izdajnički.
Kao kad biste htjeli ostati ljuti, a ne možete da se ne nasmijete, ili kad se, naprimjer, nasmijete nezgodi svoga šefa.
Suze pak nikoga ne razveseljavaju, i malo tko ih voli vidjeti, osim podlaca i sadista.
Većina ljudi misli, a ja se slažem, da su smijeh i suze ljekoviti, za naše tijelo i našu dušu.
Smijeh najčešće rado dijelimo, suze se trudimo prikriti.
Zašto je to tako, svatko ima svoje razloge, pa nećemo ulaziti u to.
Uglavnom, najidealnije bi bilo plakati od smijeha!

E sad dolazimo do još nekih vanjskih govora tijela, koji nose predznak izdajnički.
Izdajnički zato jer su nekontrolirani, i pokazuju ono što ne želimo da se zna, uglavnom.
Naravno na sexu smo.
Uz ostajanje bez daha, "leptiriće" i kojekakva ovlaživanja, što su sve nevidljivi govori tijela, postoje i oni jasno vidljivi.
Oni komuniciraju s okolinom javno, umjesto vas.
Naprimjer :
1. Ukrućene bradavice mmmmm kako bih ti dala
2. Dignuta "alatka" mmmm kako bih te uzeo
Postoje i tajne komunikacije, kad su ovo dvoje gore već završili u krevetu. U to nećemo ulaziti.
Ali sve u svemu, vidi vraga, naša tijela zbilja govore!

I onda me sa svih elektroničkih medija odjednom zapljusne vijest da i političarska tijela govore!
Ma vidi bogati, ko bi reka.
To je zapravo i bio povod ovome postu, ali ja ka' ja, otra Mande u jagode.

E to sam vam tila reć, dok vas nisam izgubila putem.
Imamo stručnjake za govore tijela, koji se u ovo predizborno vrijeme javljaju ka babe vračare.
Naime, kažu oni nama :
-Nastup šefa SDP-a Zorana Milanovića na predstavljanju programa Kukuriku kolacije bio je nepripremljen i neuvjerljiv iako je nastupio u odijelu. (ma vidi issati, da je doša u trlišu, onda bi bio uvjerljiv, jer su radnici poznati kao nepripremljeni i loši govornici. op.a.)
Prvi čovjek socijaldemokrata, jučer je bio nervozan, imao je predugačke misaone cjeline, predugačke pauze u kojima je razmišljao što će reći, a to je onda dovelo do improvizacije koje nije smjelo biti. (a ja baš mislim da je šef opozicije tija ostavit dojam da "duboko promišlja" i da se sitija babe koja mu je uvik govorila, ispeci pa reci)
Njegovi pokreti, vrpoljenje po pozornici, česta okretanja i neusklađenost pokreta s izrečenim upućuju da nije govorio iz srca i zato je njegovo obraćanje bilo neuvjerljivo.
(nije ni pokušala razmisliti o tome da su mu možda gaće ušle u gujcu, da mu je bilo vruće ili da mu se pripišalo? Ja bih prvo to pomislila! A ako se pak u ovih 7,8 godina u opoziciji nije pripremio, onda jebat ga!)
ili
- Na predsjednici Vlade se jasno moglo iscrtati da ne govori istinu. Visoko držanje glave, naizgled siguran stav, intonacija glasa, znakovi su koji su je odali. 'To što je visoko držala glavu ne znači da je imala visoko samopouzdanje. (bogati, a ja svaki put kad sam u pravu dignem ćunjku ka pivac, a nisam kukuriku!)
Dok je govorila da ne osjeća odgovornost prema onom što se događalo u stranci, zastala je, a kada govorimo istinu, ne zastajemo. (to mogu povirovat, tako i moj kad je u škripcu, počne govorit jasno i razgovjetno ka da ga je sam Ciceron ujeba)
Glas je bio uznemiren, a intonacija sve tiša i tiša. (e tu me izgubi, jel bila visoko dignute glave i govorila polako, il je glas bija uznemiren? Čisto onako da znam, oćul se ovom mome "govorativno" nasmijat u facu i reć, ne seri! Ili da pustim govor suzica što nevina čovika krivo optužih!?)
ili, (a ovo mi je najjače "čitanje")
-IDS-ovac Damir Kajin pak ima dobar vokabular te zna vladati prostorom. (bez objašnjenja, šmrc, a ja bih tako rado vladala, makar i prostorom, samo nek nisu kužina i wc, tamo sam već carica sa žezlom-kuvačom i četkom za wc školjku!)
On može pet dana govoriti i o čaši vode. On je govorio iz srca ili, što bi se narodski reklo, što na umu to na drumu.
( e srca ti irudova, ako je onaj ko 5 dana more palamudit niočemu, iskren i od srca, onda sam ja vako (a ne sad) kratka i jasna, najveći muljator u povijesti čovječanstva! A o umu i drumu sam već rekla u prethodnom postu. Ne može sve iz uma na drum, i nek mi "čitateljica" ne laže! Ako Kajin nije pomislio bar jedno 4, 5 puta jeboimpasmater, jebaćemominjih, nabijemihnakurac, onda niti je iskren, niti je od srca!)

Et' stvarno, ništa više ne znam, zato i rekoh da su ti čitači govora tijela babe vračare.
I molim lipo, kad završi predizborna kampanja, di oni nastave radit? Ko ih zapošljava i u koje svrhe?
Je li ih itko zaposlio u ispitivanju Paravinje u svezi s nestankom Antonije Bilić?
A ako je, evala im..baš su se iskazali.
Jel ih zaposlija USKOK da "čitaju" na čitanjima optužnica, ili HZZO kad lovi ove po bolovanjima?
Ne bih rekla! U medijima su predstavljeni kao stručnjaci, ali ne vidim da se i jedna važna institucija oslanja na njihovo "znanje". Pa zašto bismo mi?!
Neka mi oproste, ali ono što ja mislim o njihovom poslu je , da se izrazim narodski, "što na umu to na drumu", kratko i jasno, bez vrpoljenja, oštro dignute brade, s laganim kesom (ciničnim) na usnama - Trla baba lan.






| komentari (35) | print | # |

četvrtak, 15.09.2011.

A zamisli tek političare (laži,laži,laži me)

Taman pijem jutarnju kavu kad eto ti telefona zvrrrrn zvrrrn.
-Da?
-Dobar dan, jesam dobila pravi broj, treba mi Jetrva Vaša.
-Niste, ona živi na katu.
-A možete mi molim vas dati njen broj telefona?
Ne mogu, jebisetiiona, ako ti triba izvoli pa traži na informacijama, ne pilaj me pijem kavu!- tresnem s guštom.
-Sačekjate samo tren da vidim na mobitelu.

Idem u dućan kad eto ti susjeda Pere.
-Dobar dan kako je susjeda, šta ima?
A kako sam? Nenaspavano, biće se minja vrime jer me štreca doli na rezu od poroda, a izgleda da su mi i jajnici natekli, boli me dok se sexam.
-Dobro hvala, a kako ste vi?
A eto tako nije najbolje, hemeroidi su mi se upalili, benti janjetinu i kapulicu i đavla crnog.
-Dobro je, godine malo stisle, ali fala Bogu gura se.
- Kako je Dinka?
A ljuta ka pas, obloka sam se kod njezinih, napravija budalu od sebe. Ne priča sa mnom i neće se sexa.
-Ma super je ona. Uvik ka cura!
A šta ćete i moj je tako ljut na me, nije mi se dalo sinoć, o'ša na posal ljut ka pas.
-A e, neka nama njih, uvik su dobre volje.

Dođem do dućana, do police s kruhom.
- Jedanipo jadran-izbiflam na brzinu-manje pečeni.
Stavlja u vrećicu poluizgoreni kruh, upitno mrzimovajposal pogleda...
E nemože jebemumater, manje pečeni sam rekla!
-Ma dobro je, nemojte se mučit, pojest će se.

-Mama šta je ručku?
-Biži i hrenovke.
-Ajooooj, pa mrzim to!
Ma maršupičkumaterinu i šta ti mrziš. Nema love kraj je miseca i ješćeš šta skuvam!
-Pa daj ne možeš uvik pečeno, biži ti je zdrav i lagana spiza za ove vrućine.

Zove sveki iza ručka da oćul je opiturat?
A daj ženo oćelavila si više od pituravanja, ne bi da te ko gleda. U 75-oj godini još te samo grobar more odmirit ka buduću mušteriju.
-Aha, ajd dođi popodne u 4 pa ću te sredit.

Šalje zakoniti poruku na mob.
-Ostat ću malo iza treninga, predsjednik nešto..
Popit ću kavu na miru i pričat o nogometu umjesto o računima i dici.
-Ma nema problema darling, što se mora, mora se.
Bogami bi i ja tako dvi ure odmora, lako ti se posli kurčit po krevetu.
-Cmok, volim te.
Biće sexa večeras.
-I ja tebe.
E neš isusami u dišpet

-Mamaaaaaaaa imaš 30 kuna, idem vanka?
-Nemam! Nemo'š svako večer vanka, malo smanji prohtjeve.
Imam al ne dam, to je po kila mesa jebateled.
-Ustvari, imam al ne dam, to je po kila mesa, jebagaled.
-A daaaaaaaj.
-Evo i odmagli više, nećeš sutra milemimajke!
Jebemterobijo sve spičkaše.

Evo i njega sa "pre'cjednika"
-Di su dica?
-Vanka.
Sad si se sitija pitat.
-Hehe,sami smo?
Oćemolmalomala
-Hehe, sami samcati.
Vidi, mudraca, kako ne bi zna.
*************************************




| komentari (31) | print | # |

ponedjeljak, 12.09.2011.

Čuvari Vrata Ljeta

Mnogo je pitanja o tome kad ljeto počinje i kad završava.
Sukladno tome, mnogo je i odgovora, jer u kalendarsko ljeto više ne vjeruje ni sam Julije Kalendarski.
Pa onda, kad počinje i kad završava to ljeto?
Sijerković bi to sigurno opisao nekom poslovicom tipa : "Kad krijesnica guzom bljesne, ljeto te po glavi pljesne."
A završetak ljeta bi ne sumnjam zvučao otprilike ovako: " Stiže vjetar guzu hladi, ode ljeto kaput vadi."
Priznam taj me čovjek sa svojim poslovicama uvijek ostavi bez texta.
Svaki put blenem u TV pokušavajući se sjetiti da li sam ikad igdje čula tu poslovicu nono

Sljedeći poznavatelji "početka i kraja" mogli bi biti školarci.
Njima ljeto svakako započinje zadnjim školskim danom, i naravno završava povratkom u klupe.
I to bi mi se činilo dobrim mjerilom, da nije onih nesretnika koji u međuvremenu bubaju za popravni, za maturu i za fakultete. Ili ispunjavaju ambicije svoje ili svojih roditelja pa idu na kojekakve škole : jezika, nogometa, violine i bla bla.
Roditelji im ne mogu biti mjerilo za početak i kraj. Njihovo se ljeto zna, koliko šef da!

Možda su pravi vjesnici ljeta političari i novinari, ipak?
Čim zabiju prvi mikrofon u facu kakvom turistu što u koloni ulazi u lijepu našu, moš slobodno kontat da je ljeto počelo.
Počnu grozničava izvješća, prebrojavanja glava na ulasku i izlasku, kojekakva izvješća sa potezanja konopa, obaranja pršuta, ludih noći i vrelih dana.
U tom svemu političari šibaju po festivalima, ministar se naslikava u svakom kutku i zakutku, a slavne osobe odjednom postaju i oni za koje se ne moš nikako sitit di si ih, kvragu, zadnji put vidija?!
Kako ljeto počne s brojanjem glava na ulazu, logično bi bilo da završava i brojanjem na izlazu.
Ali tu zabušavaju. Negdje krajem 8. mjeseca novinari izgube zanimanje za svo to "okoš-bokoš" sranje pa demonstrativno šutnu mikrofone i vrate se u svoje matične kuće. A nas ostave u nedoumici, ako je 5 milijuna turista ušlo, a izašlo ih 3, di se kvragu smucaju ona 2 milijuna i zašto ne izlaze da ljeto može i službeno završiti. Jedno je sigurno, ljeto ne možeš mjeriti po TV-u.
Jer to po programu i takozvanoj ljetnoj šemi nećete skopčat ni kad počinje ni kad završava.
Što bi reka Sijerković "Bilo ljeto, bila zima, ničeg nema, repriza ima!"

Dakle sve ove gore navedene možemo komotno odbaciti kao one koji bi mogli znati kad Ljeto počinje i završava.
Ja bih mogla recimo ustvrditi da ljeto počinje kad Šime šimiš napravi prvi krug oko naše ulične sijalice.
On vam je točan kao da je Šime Šišmiš Švicarac.
Čim zagrije taman onako za uznojit se, eto ti njega!
Svako večer kruži oko svjetiljke, tu i tamo se izgubi kad ide nešto klopnut, ali sve u svemu vrlo je uredan vijesnik.
Isto tako je vrlo uredan otkazatelj ljeta.
Čim te prestane plašit naglim obrušavanjem i iznenadnim bljeskovima, zbog kojih sam više puta pomislila da je NLO, i nestane na duže od dva dana, moš slobodno računat da je ljeto gotovo.
I bilo bi tako i dalje, da se Šime nije oženija.
Otkad je našao šišmišicu Lucu, nije više tako redovit.
Ima bit da ga je Luce stisla, jer uglavnom napravi samo dva tri đira s njom i pravac kući.
Par puta sam ga vidila kasno noću kako sam điraje oko stupa, u širokim lukovima, prisjećajući se slobode...
Al ne možeš se više oslonit na njega .. nije ni Šime što je nekad bija tuzan

Pa onda tko? Tko bi mogao biti Čuvar Vrata Ljeta?
Znam!
Neće vam se svidjeti.
Možda ćete misliti da ne zaslužuju tako veleštovanu titulu.
Ali svaki čovjek na ovom svijetu ima svoju svrhu i smisao.
Nema svatko djecu da se ravna po njima, ne radi svatko, ne gledaju svi TV, a sasvim sigurno malo tko zna Šimu šišmiša.
Zato i postoje jedni Čuvari Vrata Ljeta koje svi vidite i koje ne možete izbjeći.
Kvartovski pijanci!
Kud ćeš boljeg pokazatelja da se zidić ugrijao dovoljno da na njega možeš sjesti i cuclati bocu, kada ljeto dođe.
I kud ćeš boljeg pokazatelja da se više ne može zabauljati po podu i izvaliti na asfalt raskopčana šlica, kada ljeto ode.
U međuvremenu dok je ljeto trajalo, prepirali su se i raspravljali na parkiralištima i u portunima, podsjećajući vas da je ljeto u jeku, da su vam prozori otvoreni jer nemate love za struju koju proguta klima.
Znam znam, ne zvuče baš kao ljetne noći, čovjek bi očekivao da čuje prošaptane miamore, žtem, ajlovju, volimte,
dok otvorenih prozora u donjem vešu zijevate kao riba na suhom.
Ali razmislite, prošaptane riječi ljubavi nitko ne bi čuo.
Dočim žuborenje pijanaca koji pišaju po grmovima, zidićima i vašim autima, presjecano frfljavim svađama u kojima najčešće do izražaja dolaze riječi "kojikurac", "ukurac" i "pičkamaterina" možete sasvim jasno čuti i povezati sa ljetom.
Uza sve to, nisu opterećeni globalnim trendovima, vode računa o mikroklimi, jednom rječju djeluju - lokalno!
Onoga dana kad ih više ne čujete pod svojim prozorima, znat ćete da je ljetu kraj i da su Čuvari Vrata Ljeta zatvorili vratnice.

Ovaj blog posvećujem njima. Živili nam!








| komentari (32) | print | # |

petak, 09.09.2011.

2063 godina prije...

Igrom slučaja i zahvaljujući mom superračunalu, nabrijanom uz pomoć metoda koje vam ne mogu i ne smijem otkriti, naiđoh na možebitno najstariji Blog na svijetu.
Kako i sami vidite, domena se nalazila u Rimskoj Republici, a uz pomoć googlea uspjela sam dešifrirati i datum objavljenog posta i komentara.
Zbog lakšeg praćenja, pojasniti ću samo par sitnica koje se uglavnom odnose na datum.
Primjetit će te da je način računanja vremena bio nešto drugačiji.
Skraćenica a.d. označava "ante diem" ili "dana prije" (ja guska uvijek mislila da je to anno domini?!) otud i rimski brojevi nakon skraćenice koji označavaju koliko dana do važnih događaja. U ovom slučaju riječ je o danima prije septembarskih Ida za koje se pouzdano zna da su padale 15. 09.
Godina se , naravno, ne može oslanjati na Kristovo rođenje, onako kako danas računamo, jer se u vrijeme nastanka ovoga bloga nije ni rodio.
Zato se oslanja na jedino važno i poznato rimljanima, a to je nastanak Rima.
Otud skraćenica AUC - ab urbe condita- od nastanka grada.

Dakle kao što vidite, imena, datumi, naziv bloga i nickovi koji se pojavljuju posve su različiti od današnjega doba.
Rekao bi čovjek, Historia est magistra vitae!
.... i pogriješio bi.
Jer iako su datumi drugačiji, sve drugo je isto!

Ništa nismo naučili za ove 2063 godine što su protekle.
Dominium generosa recusat. - Vlast plemeniti odbijaju.

(blog sam prenijela u cijelosti, skupa sa dizajnom, textom i komentarima)


Vulpes vulpes.Blogvs.RomRepub

a.d. VI id. Sept. DCLXXXVII AUC

Panem et Circenses, !

Ave građani! smokin
Jeste li vidjeli što se događa u našem Rimu?!
Od kad je Senat izabrao Gaiusa Iuliusa Caesara za kurulskog edila, nije u našem gradu bilo toliko živosti kao posljednjih dana!
U Circusu Maximusu, svaki dan je praznik!
Cezar ne štedi na novcu i narodu je ponudio najbolje igre do sad.
Utrke dvokolica bile su spektakularne, konji su padali na spinama, a dvokolice se lomile kao pruće.
Publika je urlala, kladila se i klicala pobjedniku.
Željni krvi, gladni spektakla, jedva su dočekali borbe gladijatora.
Hrabri Trakijci su pružali najjači otpor, ali su bili raskidani učas.
Lavovi, bikovi i ljudi okrvavili su pijesak.
Nadam se da će jednom doći dan kad će netko dići glas protiv takvog mučenja životinja.
Spomenuo sam to svome učitelju, ali se nasmijao i rekao da nikada neće doći dan kad će ljudi prestati biti žedni krvi. A s kim da se gladijatori bore, ako zaštitimo lavove, bikove, tigrove? Kud s tolikim robovima? Tko će nas zabavljati?
Razmišljao sam dugo o tome.. za sad ne vidim rješenje, ali možda se još vratim na tu temu.

No sad me više zanima Cezar.
Pitam ja vas građani Rima, tko će to sve platiti?
Jedna ptičica iz Senata šapće mi da bi Cezaru moglo biti ponuđeno mjesto Pontifexa Maximusa wink
Da, da, dragi moji, Cezar će dobiti Domus Publica, bit će zadužen za trgovinu i pitanja vjere, ali najvažnije od svega bit će vrhovni svećenik i riješit će se svih dugova! naughty
Častohlepan i željan slave, oduzeti će vlast Senatu i narodu, samo me poslušajte.
Kličete mu i slavite ga jer vam je pružio zabavu i besplatan kruh, i ne mislite o tome kako ćete vi to sve platiti.
Šuška se da nas Cezar želi uvući u Trijumvirat.
Dok vas zasljepljuju vašim ljubimcima u areni, raskošnim haljinama divnih rimskih dama, ne vidite što vam se iza leđa sprema!

Inače Cezar se razvodi od svoje druge žene Pompeje, jeste li to znali?
Pompeja se pojavila na tribinama očiju podbuhlih od plača, dok je Cezar dijelio smokve sa kćeri Senatora Flavija. Pssst pssst zaliven na pomolu je skandal. Mlada Flavijeva kći ima nepunih 17 godina i vođa Pretorijanaca je bacio oko na nju.
Vidjet ćemo tko će iz toga izaći kao pobjednik smijeh
Dok jedete "besplatan" kruh i gledate igre, na vaš račun se kupuju funkcije!

Ave, Vaš Vulpus vulpus!

ukleši mišljenje---iskleši kopiju

-Ave VV, bila sam na tribinama kad je Pompeja došla. Baš se lijepo sredila, ali se vidjelo da je nekako tužna. Ove tvoje političke ocjene neću komentirati, mislim da se ne pristoji dobro odgojenoj patricijskoj djevojci. (Concubine -a.d. VI id. Sept.)

-Budi pozdravljen prijatelju Vulpus! Slažem se s tvojom ocjenom događanja u zadnje vrijeme. Plebs je glup i ne vidi kud ovo sve vodi. Misle da je besplatno, ali sve ćemo mi to platiti i to dvostruko! ( Ursus -a.d. VI id. Sept.)

-Ja ne znam zašto se ti Vulpus uvijek baviš politikom. Kad god otvorim tvoj blogvs ti nas zasipaš politikom i nekim svojim glupim idejama kao što je zaštita životinja?! Od kud ti samo takve gluposti? Daj građanine, ostavi se pisanja blogvsa. Cezar je najbolje što se Rimu dogodilo već stoljećima! ( Fractura cranii -a.d. V id. Sept.)

-S.P.Q.R prijatelju ! Nigdje ovo ne vodi. Trijumvirat i tuđa vlast iz ruku naroda i Senata će nam doći glave. Raspast će se ovo carstvo, samo gledaj!
Zato, umjesto Senatus Populusque Romanus -"Rimski Senat i rimski narod“, ja ti kažem da to treba prevoditi kao Sono Porchi Questi Romani"- "Rimljani su svinje"!
( Syderxylon -a.d. IV id. Sept.)

-A nije ti nikad palo na pamet Vulpus da i ljudi krvare u areni? Brineš se za životinje, a o ljudima ništa. Bože kako mi se gadi ovo rimsko uređenje. Da se bar hoće pojaviti netko tko će srušiti i vas i robovlasništvo i sve vaše lažne Bogove! ( Excela crucifix -a.d. III id. Sept.)

-Kažeš da Cezar "bere smokvicu" Flavijeve kćeri?! Hmmmm, ona je tako zgodna i ja bih je obrao he he ( Sexus maximus -a.d. III id. Sept.)

-Vulpus, ave! Imam novi blogvs, javi se! ( Taraxacum -a.d. II id. Sept.)

-Syderxylon prijatelju, imam novi dizajn za Senatsko glasilo, javit ću ti se na e-epistula! (Vulvus vulvus -a.d. I id. Sept.)




| komentari (29) | print | # |

ponedjeljak, 05.09.2011.

* Prirodo, j... se!

Sretna vijest:

Samo što sam zbacila cipele s nogu i zavalila se sa daljinskim u ruci, eto ti njega iz kuhinje s krpom u rukama:
-Gdje si ti do sad! Večera se ohladila, a nemaš pojma koliko sam se namučio, sjeckao, kuhao, samo da bi u miru večerali skupa!-sa svakom rečenicom ton mu je sve viši i viši, a ja u čudu s duvanom u zubima i daljinskim u ruci, gledam i mislim se "ma koji mu je k sad."
-Ja se ovdje kuham cijelu večer, umoran nakon posla, a ti samo s vrata hop! na trosjed, ni poruku mi nisi poslala!
-Ma šta je sad, što sitničariš, zapričala sam se sa curama, zaboravila sam na poruku jebate, ne drami!
- Ja dramim? Ja? Jel ja dramim?!!! Jeble te vibracije na mobitelu dabitejeble!
-Ama stani čovječe, stani malo, pa nije prvi put da sam nakon posla ostala s curama razbistriti mozak. Puna mi je kapa šefice, posla, klijenata, treba mi malo opuštanja nakon svega- govorim pomirljivim tonom, jer vidim da počinje mahati krpom i histerizirati. Nikad ga takvoga nisam vidjela.
-Daj reci, šta se dogodilo, šta ti je sad?
Odjednom skršen sjeda na stolicu, poseže za kutijom duhana, a onda zgađeno gleda u kutiju, gužva je i prinosi kuhinjsku krpu licu.

-Trudan sam-prošapće.
-Ha?! Šta si rekao?
-Trudan sam-briše krpom suze-Danas sam bio kod doktora.
-Ma kako?-pitam.
-Kako misliš kako?! podiže ton - Po duhu svetome! Eto kako! Još me pitaj s kim!
Zbunjeno, ne shvaćajući čime sam ga povrijedila, smirenim tonom pokušavam popraviti situaciju.
-Ma ok srce, smiri se, nemoj plakati, nisam tako mislila. Samo sam malo iznenađena, pazila sam cijelo vrijeme, nije mi jasno kako?
-Pa mora da si preskočila neku pilulu onda kad si odbila gumicu, ja ne vidim drugog načina - sad već smirenije, ali još uvijek suznih očiju, pokušava dokučiti kad sam mu to napravila bebu.
-Hajde zlato pa nije kraj svijeta, radit ću malo više, manje ću biti doma, a ti uzmi bolovanje pa ćemo to nekako izgurati skupa.
-Znao sam! Skupa? Skupa! Briga tebe što ću ja sad otpasti s posla, što ne mogu pušiti, ne mogu igrati nogomet s dečkima, ne mogu popiti ni jebeno pivo. Izgledat ću kao sloooon - i na te riječi odvali u novi set suza.
-Ma daj mačak, smiri se, to iz tebe progovaraju hormoni.
Znaš da se muško tijelo mijenja s trudnoćom. Bit ćeš baš sladak s dropčićem pa i tako si ga počeo dobivati od piva, sad ćeš bar imati izgovor - pokušavam ga umiriti šalom, dok računam kad će se zaokružiti toliko da ga neću moći uzjahati.
Podmuklo me gleda, kao da vidi kako mi se kotačići u mozgu vrte i što računam pa izvali
-Vrijeme ti je da počneš uzimati hormone za dojenje. Jer kad rodim, moje dijete neće na bočicu, to ti je sigurno!
Oh, kvragu, sjetim se, sad moram početi uzimati hormone za enzim laktaze, cice će mi nabujati, pokvarit će mi figuru tuzan
Zna da je pogodio u pravo mjesto i ceri se
-Ne zaboravi, u ovome smo skupa, srce.


6 mjeseci poslije:

-Draga, daj molim te odsjeci mi nokte na nogama, ne mogu se sagnuti nikako.
-Evo samo tren ljubavi - govorim dok ispred ogledala namještam grudnjak na svoje nove cice smijeh nikad nisu bile bolje! Presretna sam, paše mi što smo trudni, naprosto cvijetam!
Za razliku od mene on stalno grinta, sve mu smeta, vruće mu je, hladno mu je, jede mu se i ovo i ono.
Ali su zato moje cice fenomenalne! Muškarci se okreću zamnom, a prijateljice mi zavide. Onaj mali slatki što radi kod... uh, ne smijem ni misliti, još nije rodio, izgleda super, trbušnjaci su mu čvrsti, guza kao kamen, bicepsi, tricepsi..... odjednom me iz maštanja trgne "cvilidreta"
-I daj molim te draga, dodaj mi onu kremu za strije sa ormarića, popucao sam - tužno se mjerka ispred ogledala u hodniku.
-Ma nisi, sve je to normalno, nitko ti to neće ni primjećivati - tješim ga neuvjerljivo.

Već mi ga je poprilično dosta, tih njegovih hormona, njegovih izvoljevanja, suza dok gleda sapunice.
Naprosto poželim onoga tipa za kojeg sam se udala, punog energije, smijeha, spremnog na izlaske. Onoga koji je gledao Reala i Barcelonu cugajući pivo, koji je obožavao pucačine u filmovima, s kojim sam gledala porniće.
Kad ga sad pogledam vidim samo tipa koji od droba ne vidi vlastitu "alatku" pa zapiša cijelu wc školjku.
Prije je bar ciljao kako tako, tužno pomislim, zamišljajući onoga maloga slatkoga kako cilja....cilja....
-Jel'da srce da me još uvijek voliš i da sam ti privlačan?- trgne me njegov glas iza leđa.
Poskočim naglo, i prestanem sa "namještanjem grudnjaka."
-Ma naravno mačak, sav sjajiš - zagrlim ga, jedva ga obuhvaćajući do pola leđa i gledajući nas skupa u ogledalu.
Mene zgodne, uskoga struka, duge kose i predivnih grudi i njega zgurenoga, umornoga, nogu natečenih od vode, guzice raširene od "jedenja za dvoje", trbuha napetoga ispod vrećaste košulje na kockice i trenerke na laštrik.
-Ti si moje zlato, mačak - govorim mu, dok se pokušavam sjetiti gdje sam, kvragu, ostavila broj koji mi je dao tip sa bicepsima, tricepsima i "alatkom" koja strši iznad stomaka, za promjenu.....







| komentari (39) | print | # |

četvrtak, 01.09.2011.

* Daj dite materi?!

Jučer je objavljen članak koji se odnosio na djecu u sudskim presudama prilikom razvoda brakova.
Udruga Dijete razvod, postavila je na svoje internetske stranice neke od primjera sudskih odluka kojima se određuje kome pripada dijete nakon razvoda.
Kao i koliko ona strana koja je izgubila spor, može ili treba provoditi vremena s vlastitim djetetom.
Nije mi iznenađenje da su sudske odluke mahom u korist majkama.
Možda će netko reći da eto baš i nismo patrijarhalno društvo kad se vide te odluke, ali meni se čini da je i to pokazatelj patrijarhalnosti društva.
Netko je negdje u sudstvo prekopirao onu staru dalmatinsku "Daj dite materi."
Na stranu to što ne razumijem ljude koji se "potkusurivaju" djecom, očeve koji izbjegavaju alimentacije, majke koje se osvećuju putem djece.
Mene više iznenađuju "stručnjaci" koji se tu spominju i način na koji se prosuđuje i donose odluke.

Kako sam dijete razvedenih roditelja, koji su srećom bili ljudi i nakon razvoda, ne nosim traume veće od "baka koje hmkaju na spomen neviste ili zeta."
Čitajući ove presude dolje, ne mogu da se ne zahvalim roditeljima na mirnom razvodu, dogovornom viđanju, i zabrani negativnih govora o jednom ili drugome roditelju.
Da ne bi bilo zabune, pripala sam ocu (dogovorno) iz niza razloga, i to sa manje od 6 mjeseci, koliko ovdje ima "predmet spora."
Ne sjećam se da mi je u toj dobi nedostajala dominantna majka. Mislim da mi je bio važno da su mi pelene suhe, a želudac pun, ali iskreno, ne sjećam se rolleyes

Zato mi je vrlo tužno vidjeti obrazloženje ovoga dolje slučaja..


Rješenje Općinskog suda odbija mogućnost da otac jednom tjedno na dva sata bude s djevojčicom starom 6 mj. bez prisustva majke. Sud se poziva na mišljenje pedijatrice da je “djetetu te dobi majka dominantna, a otac kao roditelj nije važan niti bitan. Ni jedan od roditelja nema ograničenje roditeljskih kompetencija. ” Dijete je ostvarivalo daleko manje kontakte s ocem nego što sudsko rješenje predviđa.


Sljedeće Rješenje Općinskog suda, prije godinu dana, kad je djevojčici dvije godine, određuje nešto šire, no ipak neobjašnjivo oskudno vrijeme (ukupno 50 sati, ili 7%) djeteta s ocem, no ovaj put u kući u kojoj otac živi.

No ti se susreti nisu nikad održali, zato što na žalbu protustranke, Županijski sud u svibnju 2011., donosi rješenje kojim ukida navedeno Rješenje Općinskog suda.

Susreti djevojčice, sad stare oko tri godine, i dalje se odvijaju manje od vremena određenog prvim sudskim rješenjem kad je dijete bilo staro 6 mjeseci.





| komentari (53) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Komentari On/Off

Linkovi


spacetelescope.org
timescapes.org
devianart.com
dnevnik.hr
javno.hr
AJB.net



Svaka od ovih pjesama ima posebno značenje za mene.
One su ja pjevasretancrysmokin




















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se