sound of brain cells dying
Sitni sati.
Teški kapci.
Pa slučajni Tideland
Volim kad me film razbudi. Pa mu još ne mogu naći manu.
A još više volim osjetiti umor i san nakon toga.
Ali avaj.
Crazy bitch mi ne da spavati.
Počne lajat kao banshee u 2 ujutro. Ne znam na koga laje. Čak se i mjesec pokrio oblacima. Ali ona laje. Pod prozorom. I ne staje do jutra.
Za očekivati bi bilo da će pregladnjela mršava životinja štedjet energiju.
Ali hej, to nije bilo koja kuja.
Ima nepromočivi ubrus da se ne zasvinji dok kopa po kantama za smeće - plastičnu vrećicu sa ručkom fino prebačenom preko vrata.
Na pruženu ruku histerično će zalajat.
Genuine bitch, uglavnom.
Teško da može postojati nezdraviji i pogubniji utjecaj za njega.
Lavić in disguise. Ali je ipak Benji.
A ona će uvuć se na balkon i hrabro, bez obraza, ali sa zubima stand her ground da to dokaže.
You gotta love her naravno.
..eto.
Što reći, previše toga želim reći..
Možda je bitno napomenuti bitno. Highlights.
Pa sam tako jedan dan potrošio na stanje očajavajuće i beznadne žudnje za njom.
Ljubavi, razumljivo.
I za njim. Životom, jasno.
Ali sve u svemu, nisam miserable.
Drugi highlight minulog razdoblja:
Kad za Ismaela nema nade, čitajte ovo.
Trebali biste i "Loop" i "Smoke jumper", ali Šaptača morate.
Ah
O, laj, draga Crazy bitch, laj..dok te Netko ne utiša..
|
