fading
Monumentalni, mistični vrhunci kao iz kraja blijedog jahača. Paraju blistave oblake.
Za dašak autoironije.
- Prelijepo, ha.
Dečkić potvrdi šutnjom i zamagljenim pogledom uperenim u planinu.
Otac sjedne do njega.
- Ispričat ću ti priču..
Zamisli planinu, koja kao da je majka ovoj. Toliko je velika. Šume joj nemaju kraja; obronci posuti vječnim suncem gledaju cijeli svijet. Litice njene izazivaju vrtoglavicu i u najhrabrijih.
Vrhunac toliko visok da ga i suri orao zaobilazi..
-..Aha.. - protisne dječak, gorljivo ga pogledavši
Jednom davno, jedan od nas ustane i reče: Odlazim. Zbogom, braćo.
- Jel' bio velik junak?
- Junak? .. O, ne, sine..nije bio junak. On..popeo se na planinu.
- Sam?
- Sam. Putovao je sedam dana i sedam noći. Sedam dana borio se s hladnoćom, vjetrovima i divljim zvijerima..sa snom, i sa samim sobom.
Dok napokon, jednog jutra, nije stigao do vrha. Pustog i samotnog i mirnog, obasjanog suncem..netaknutog i neoskvrnutog vrha planine..
Dječak je ganut.
- On..uspio se vratiti, jelda. Da ispriča priču. Koliko mu je trebalo da se vrati?
Otac pošuti, zagledan u vrh planine.
- Nije se vratio. Legao je, sam na vrhu planine... I umro.
...ali..rekao si da nije heroj!
**
Pišem, jer se bojim sna.
Pretprošlu noć, nakon što je on mene počeo hvatati, ja sam se panično budio hvatajući dah.
Osjećajući kako mi srce preskače a snaga napušta. Osjećao sam to bijedno srce kao jadnu svijeću na vjetru, samu na svijetu.
A nisam ugledao film života, hja. Tako da valjda..
**
Although, it's not a moment. It stretches on forever.
Like an ocean of time.
... It's dusty field road and skylark and potato.. laughing in haystock in living room on Chrismas eve.. it's lung pain and numb shatternes of body after winning school's cross race.
..Wild beating of heart and fist in the face.. cry after nethew's food choking.. "bear necesetties of life" in an empty cinema on a cold, weat snowy winter eve while the wind roars outside.
..it's the first time i'we seen eternal beauty on screen..
..it's the orgasm in tears, and our unborn offspring
...
and of any other time and place.
and of any other name
"sometimes i feel like i'm seeing it all at once.
and its too much.
my heart fills up like a baloon that's about to burst.
but then i remember to relax. and stop trying to hold on to it.
and then it flows through me, like rain..
and i cant feel anything but gratittude for every single moment of my stupid, little life.
..you have no idea what i'm talking about, i'm sure.."
But dont worry. You will, once..
p.s.
ne da mi se provjeravati znanje engleskog, vidjeti koliko me pravopis služi.
excuse me. got a mountain to climb x)
eto, vidite da sve ima smisla.
čak i ovaj blog
|
