any other name

srijeda, 24.03.2010.

more to say about this than can ever be said

I tako, opaljen suncem i omamljen krikovima galebova i valova šumom, pljuskavim valjanjem brodova, zgađen vrevom grada i ljudskog mnoštva, ja zamišljam... crni mini cooper.
Sanjam o jednoj ljubavi.
Da, ona je kao mini cooper, in a way.
Crni.
Strangely enough, zaključujem da nikad ne vidjeh takvog..
Prolazim pustom zakučastom lučkom uličicom što još miriše na socijalizam i odjekuje na azru, sjedam na prašnjavu čađavu klupu i zagrizam jabuku i nađem se oči u oči sa njim.
Mini cooper.
Kao zaboravljen na uglu oronulog skladišta, i crn, savršeno crn.

Nekoliko mjeseci poslije, usred izlizanosti svoje dnevne rutine i urbane sterilnosti parkirališta trgovačkog centra, sjetim se crnog mini coopera.

I pomislim kako je ironično nemoguće sresti ga opet na ovako vjerojatnom mjestu.
I isti tren ugledam ga parkiranog nasuprot meni.

**

I tako, što reći..
Kad sam ovo gore odložio u skice tu, bila je još 2009a..
Što. Reći.
Te dvije zgode još se uvijek ističu u ovih..pa, kolko god je prošlo od zadnjeg posta.

Što reći, naučio sam par stvari.

Da je istezanje precijenjeno.
Da je imobilizirajući gips na ruci idealan za šetnje u društvu glazbenog playera.
Ostavljam čitateljevoj mašti neka pogađa zašto.
Naučio sam da se NE SMIJE ništa jesti jutro uoči operacije. I onda prešutjeti. Pa čak ni pola banane.
Pojedi pola banane i bićeš u banani.
Naučio sam još ponešto ali ne mogu se sjetit ovaj tren.
Skoro sam poginuo. Prvi put se polomio.
Ponekad se stvarno osjećam kao prašina na vjetru.

Samo ako se dovoljno prepustim, nestat ću u ništavilu.
ii..

Gđica Jelena iz posta forever ago..upoznao sam je.

Priča iz prethodnog posta, dočim..još uvijek traje.
I još uvijek se mjeri u satima.

Eh, i zaradio sam ponešto, da.
ii..

!!!
ČUDO JOŠ TRAJE.. !!!
( mrežica iz yet another posta. i dalje stoji. ali mi se neda tražiti novu fotografiju..zapravo evo odustah od pokušaja ne zato jer je ubitačno iskopavati između stotina slika trenutno, već zato što shaćam poruku..već ste vidjeli mrežicu, ono..dakle neka čudo ostane onakvim kakvo i treba..nešto u što treba vjerovati)

Napokon.. postoji zapravo razlog koji me prisilio objaviti ovo..ah uvijek je lakše kad imaš alibi.
I alibi koji će još k tome čak i lijepo zaključiti priču o blogu.

Jer ovo je moj zadnji post.

( dakle, nešto što sam poslao večernjem listu prije 4 mjeseca. povukao me za tipku natječaj naslovljen "novi svijet". i kako bi izgledao da ga sam mogu stvoriti.
doduše, ni mogućnost nagradnog putovanja za dvoje na premijeru Avatara(dirtributer filma je provalio ideju i natječaj) nije bila odbojna.
a i nisam bio daleko od snoviđenja, pokazalo se, jer bijah treći.
(hey, not all that bad, obzirom da sam za natječaj zaznao 7 sati prije isteka roka, ok? ok.)
E, tako..



NOVI SVIJET



Zašto te dvije riječi tako dotiču ovo biće, ulaze duboko u njegove pore; pobuđuju ga?


Možda sam subjektivan ako priznam da Novi svijet osjećam na taj način.

Možda ću čak ispasti usamljen u tom priznanju.


Ali..Vjerujem da nije tako.

Štoviše, vjerujem da se novi svijet barem jednom pojavio u svakom od nas.

Vjerujem to cijelim *bićem.

Zato, i zato jer dio sam ovog svijeta, od kojeg dišem, živim i postojim, slijedeće pitanje doživljavam kao poziv na koji se nemam pravo oglušiti.


"Kako bi izgledao svijet da ga sami ispočetka možete stvoriti"?


O, dapače..želja da ovome odgovorim veća je čak i od osjećaja dužnosti kojeg pitanje pobuđuje.


Stvoriti svijet, da mogu?

Hah.

A što ja znam o svijetu?

Znam..njegov sam beskrajno malen dio.

Znam da beskrajno manje znam o njemu, nego što se ima znati.

Otkud mi, dakle, prava i drskosti da uopće i pomišljam o osobnom stvaranju nečega sličnog?



Jednom sam voljenoj osobi uputio ove riječi: „Beskrajno si manja od svijeta, ali jedino u tebi nalazim ga cijelog“.

I zapravo, mislim da je to ono najvrjednije što znam o svijetu – svijet je u nama. I u svakom obliku života koji postoji.


Plamteće zore; topli vjetrovi,

vrtoglavi vrhunci i mirisna prostranstva,

silina gibajućih modrina bezdana,

frenetični životni pulsevi prašuma ...

Postoje li te stvari zaista, bez osjetila koja će ih upiti, bez umova koji će ih pojmiti i diviti im se?

Beskrajne golemosti zvjezdanih neba u najmanjim su iskrama života pod njima.


"Kako bi izgledao svijet da ga sami ispočetka možete stvoriti"?


Moj odgovor je ... i da sam Bog, ne mogu stvoriti bolji svijet.

Jer, svijet vrijedi onoliko koliko vrijedi život.

Život, i ništa drugo, određuje u kakvom će svijetu živjeti.

A život mora biti slobodan - u umu i duši, na koncu – jer u suprotnom nema svrhu.

Budući da je slobodan, zar može biti unaprijed određen od nekoga, i ponašati se tako?


Ja mogu tek maštati, dakle.

Mogu maštati, čak i zamisliti Novi svijet..bolji svijet..

Mogu zamisliti život u živim domovima. Čak i potpuni sklad svih bića.

Mogu zamisliti društvo u dodiru sa svim znanjem svemira a bez potrebe za tehnologijom.

Društvo sposobno čuvati svijet toliko da ga pretoči u vječnost..a da se pritom ne smatra njegovim vlasnikom, već poniznim djelićem njega, ništa vrednijim od ostalih.

Kako?
Odgovor ne znam, ali znam da bi se krio jedino u dušama tih bića..putu koji su prošle da bi postale takvima.


Mogu samo maštati..jer imam tu svetu slobodu. Potpuno i bezgranično.

Isto tako slobodan sam da mislim, i znate - znam kako ni takva mašta ne može zamisliti ni djelić veličanstvenosti ovog stvarnog komadića zvjezdane prašine na kojoj živimo.

Ovog pohabanog starog svijeta koji nam je dan i s kojim smo zapeli.

To je moj novi svijet.


Nalazi se u našim srcima.



Jer, otkrit ću vam i drugu najvrijedniju stvar koju znam o njemu: On može biti Raj.

Ljepši od bilo kojeg imaginarnog.


Samo ako duboko u sebim samima odlučimo da to bude.

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.07.2009.

Ishmael

- u nedostatku nečega mojeg i manje važnog, evo da nakon dva tjedna pomišljanja ipak stavim tu nešto mnogo važnije, nešto tuđe; nešto što mi je stiglo tako naslovljeno.
(posvećeno svima koje sam "davio" s Ishmaelom)
**

I would love to get a dog!
Unfortulately our apartment management wont let us have them Maybe i'll take that house now .:P

Of course I left stuff out, how can you possibly begin to explain any of it without leaving stuff out? Its all so complicated. I'll be glad to hear what you believe in your words though. I guess what I would like you to explain is "impossible God's creature" that's been confusing me...


Look, I'm really glad I get a chance to talk to you. You seem to also really get it and want to get involved in seeing something happen. Honestly, no one that I know here who has read the book has really been that interested in even talking about it. As I said, they read it like a novel without it effecting them. Or they fall into self efficacy and think there is nothing they can do so they just forget about it. I guess it is easier that way. So I just wanted to thank you for talking with me about it. It really does mean a lot. You also seem incredibly intelligent and well read, so definately a joy to talk to .


I feel the need to explain how I learned about Ishmael. I didn't just read it and get it as well as I do now. As I said it was assigned for a class on Inequality and Social Justice last summer. The proffessor was an exchange proffessor from India. He was one of those people who are so intellegent they are almost insane. I've never met someone so smart. Anyway because it was a summer class, There weren't that many people in it. Just eight students and the proffessor. Summer classes are the same as regular classes except the squish 4 months of material into 5 weeks. So you meet every week day for 2-3 hours to get it all in. There was no curriculum in this class except talking about Ishmael with one of the most brilliant people I have ever met. For two hours a day, every day, this small group would meet and we would talk not just about Ishmael, but every subject imaginable and how it related. It was the most INTENSE class I have ever been in. There were days we'd finish a topic and all just sit there and cry. Most days I couldn't go back to work after class and would go sit on the grass and cry some more. We questioned every single aspect of our society. It was like electric shock therapy everything you thought you knew was gone and had to be reset. I can't really explain what this class was like very well. But imagine that this professor WAS Ishmael or B if you prefer. He taught in a very socratic manner so he would never give you an answer, but he would help you find your own answer. It was all about changing the story and making the story your own. I owe this professor, where ever he is in the world, so much. It was the best (and worst) 5 weeks of my life. Since then I have of course read all the books over again, Ishmael, Story of B, My Ishmael, Beyond Civilization, and After Dachau. Unfortunately, this professor refuses to keep in touch with any of his old students. (I believe this is for the reason explained in My Ishmael: that the students become dependant on the teacher instead of making it their own). But it is still upsetting. All well, i guess.

I don't know if its because i've had the unique experience of that class, but no one i know who has read that book (besides that professor) has ever taken Ishmael as seriously as i do. This all just came up because you were saying I really get it (which I really take as a compliment), but it just want you to know the story behind that. Obviously I have much admiration for you because I have never know anyone who gets it as well just from reading it. And as it does you, it really pisses me off. These are intellegent people, caring people who just can't deal with the facts. The facts that condradict everything we've ever learned. Anyway, just wanted to let you know why I'm so interested in talking to you. I really enjoyed reading the New Tribalism facebook page, not sure if its going to go anywhere still because you friend hasn't even responded to my post but all well, I'm glad I at least get the chance to talk to you.

Well, I hope you have a fun weekend. This weekend I am going climbing alone in Glacier. I haven't decided what peak I want to do yet but it should be fun. When you have kids you learn to cherish the little time you get alone. I took Ayla for a hike last night and spent the whole time trying to explain to a three year old what flowers eat and why if you pick them they die. Yeah... hiking alone is nice sometimes. and i'll bring the bear spray ;P
Talk to you later.


**
And man, do we talk.. for hours.
Rekord nam je 6 sati u danu without even trying too much.
Intelektualno zastrašujem sam sebe x)

p.s. -grijeh bi bio ne spomenuti, i ne prikazati- Ayla

Image and video hosting by TinyPic






- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.06.2009.

alive and kickin'


.. moja stara sposobnost da se posve psihički i emotivno rastrojim(dobra riječ i dobar kontekst) kad čujem More i štajaznam Halo (naziv skladbe, odnosno pjesme).
a sa njom, valjda sam i ja. alive.


..hm, u highlightu forme sam. trčim u kiši. radim zgibove pod krošnjom u mraku.
radim i uh sviđa mi se. cjelodnevna aktivnost i nakupljeni tjelesni umor kao način života.
i pojavi se ideja pokoja. toliko dobra da se od nje osjećam živ cijeli tjedan.
toliko moja da osjetim da sam ipak born to walk alone.

koliko dugo će trajati?


- 20:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 13.05.2009.

Prodigal summer

..evo uhvatih se u trenutku besciljnog zurenja u ekran.
Spoznajem da mi se to događa češće nego što mislim. Ili želim misliti.

Pisati blog? Iznenađujuće iznenađujuća ideja. U to se pretvorilo eto.
A pun sam ideja, imam toliko toga o čemu želim pisati...hja, danas sam pohodio neko kvazi-psihiloško predavanje "sam sebi najveći neprijatelj"
Ima jedna kategorija, "posustatelj".
Guilty.

Možda sam trebao nastaviti pisati kritike, pisati ono što piše jedna mlada osoba koju istinski poštujem.
Jedina prema kojoj se osjećam intelektualno inferioran toliko da u njenoj blizini želim samo šutjeti.

Osoba koju sam sad htio citirati. Ali ne mogu naći bloody papers stare 4 godine.
" neiskreno žalim što ne znam napisati nešto oh tako poetično"
Tako nešto.
Nikad mi nisu išli citati..uostalom.
Bit će da je i fer da onda i ne pokušam završiti onako kako nikad nisam.

Pa tako neću ni napisati kritiku iliti esay o naslovu kojeg vidite gore.

..znate što je "otok smeća"?
plutajuće nakupine ljudskog otpada, uglavnom brda plastike koja se neće raspasti još 100 godina.
Usred Pacifika.

Zauzimaju površinu veličine otprilike 2 Teksasa.

Sinoć sam dugo sjedio na polju i promatrao nailazak oluje.
Topli vjetar mješao se s kapljicama i mirisom uskovitlane, vlažne prašine.
Potmula tutnjava, s sveprožimajućim fijukom.
Noć, s dalekim svjetlima grada i bljescima neba.

Ne zaboravite živjeti s pogledom u nebo, u zvijezde..

- 22:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.04.2009.

čudo

Image and video hosting by TinyPic

..pogledajte dva veza s prednje strane koša. ja zavezao.

Prije 13 mjeseci.

Na školskom igralištu.
Na košu na kojem je obično basket - gužva vikendima.
Uoči špice sezone i tjelesnog odgoja na otvorenom.

Prvo smo se čudili kako je izdržala ljeto. Pa jesen. Pa zimu.
Mislim da je povijesni rekord svih ikad postavljenih vanjskih mrežica Grada(uključujući i lančane) prije toga bio nekih..hja... 6 mjeseci.

xD

Samo mi recite ako postanem previše sofisticiran i artsy sa postovima



- 17:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 04.04.2009.

love show

Sit down, give me your hand
I'm gonna tell you the future
I see you, living happily
With somebody who really suits ya
Someone like me

Stand still. Breath in
Are you listening?

You don't know
Somebody's aching. Keeping it all in
Somebody won't let go of his heart but the truth is
It's painless
Letting your love show

Break down. Give me some time
I don't want the fear to confuse ya
Right now, it's so wrong
But maybe it's all in the future with
Someone like you

Stand still. Breath in
Are you listening?


Maybe truth, maybe lies
Made me want you
Maybe dumb, maybe wise...?
I don't know

You don't know
Somebody's hurting. Holding it all in
Somebody can't let go of his heart but the truth is
It's painless
Letting your love show

Love show
Letting your love show


...
nedavno sam shvatio da mi od prvih par desetaka naj glazbenih uradaka nijedna nema lyricse i vokal..
Ne znam, bit će da ipak ne težim previše poistovjećivanju i pronalaženju u tekstovima..
No evo, jedna pjesma koja mi postojano prolazi test vremena..pa ako i nije vrhunski i bezvremeni umjetnički doseg, meni zaslužuje ovaj, za promjenu, easy way out post..




- 14:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 13.03.2009.

too much inspiration

"Sometimes i think love is just a biological urge.

Oher times it seems like a spiritual quallity.

Love, unlike energy or matter,
seems limitless"

Helpbot ( a.i. robot/program )

..
Da.
Što očekivati od čovjeka ako ne da se bar jednom za života izjasni, ili napiše nešto o ljubavi?
Pa makar ponovio. Štoviše, evergreen će još malo narasti.

Ali, osim naslova, the thing is, oduvijek sam bio sklon minimalizmu.
Uvjerenje, kojemu ne nimalo ne odmogah nekim svojim zadnjim postovima.

Sou..
..
So, i da sam robot.. ti ostala bi moj plot.
Blaženo opijen sam, za prav, lav.

zubo


- 18:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 14.02.2009.

the worst of days

Dresden, Germany, 13th february 1945.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

By looking at this pictures, you are left with no choice. The mind, and the power for right

- 00:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 03.02.2009.

sound of brain cells dying

Sitni sati.
Teški kapci.
Pa slučajni Tideland
Volim kad me film razbudi. Pa mu još ne mogu naći manu.
A još više volim osjetiti umor i san nakon toga.
Ali avaj.
Crazy bitch mi ne da spavati.
Počne lajat kao banshee u 2 ujutro. Ne znam na koga laje. Čak se i mjesec pokrio oblacima. Ali ona laje. Pod prozorom. I ne staje do jutra.
Za očekivati bi bilo da će pregladnjela mršava životinja štedjet energiju.
Ali hej, to nije bilo koja kuja.
Ima nepromočivi ubrus da se ne zasvinji dok kopa po kantama za smeće - plastičnu vrećicu sa ručkom fino prebačenom preko vrata.
Na pruženu ruku histerično će zalajat.
Genuine bitch, uglavnom.

Teško da može postojati nezdraviji i pogubniji utjecaj za njega.

Image and video hosting by TinyPic
Lavić in disguise. Ali je ipak Benji.

A ona će uvuć se na balkon i hrabro, bez obraza, ali sa zubima stand her ground da to dokaže.

You gotta love her naravno.

..eto.
Što reći, previše toga želim reći..
Možda je bitno napomenuti bitno. Highlights.
Pa sam tako jedan dan potrošio na stanje očajavajuće i beznadne žudnje za njom.
Ljubavi, razumljivo.
I za njim. Životom, jasno.

Ali sve u svemu, nisam miserable.
Drugi highlight minulog razdoblja:

Image and video hosting by TinyPic

Kad za Ismaela nema nade, čitajte ovo.
Trebali biste i "Loop" i "Smoke jumper", ali Šaptača morate.
Ah

O, laj, draga Crazy bitch, laj..dok te Netko ne utiša..




- 22:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 21.01.2009.

fading

Monumentalni, mistični vrhunci kao iz kraja blijedog jahača. Paraju blistave oblake.
Za dašak autoironije.
- Prelijepo, ha.
Dečkić potvrdi šutnjom i zamagljenim pogledom uperenim u planinu.
Otac sjedne do njega.
- Ispričat ću ti priču..
Zamisli planinu, koja kao da je majka ovoj. Toliko je velika. Šume joj nemaju kraja; obronci posuti vječnim suncem gledaju cijeli svijet. Litice njene izazivaju vrtoglavicu i u najhrabrijih.
Vrhunac toliko visok da ga i suri orao zaobilazi..
-..Aha.. - protisne dječak, gorljivo ga pogledavši
Jednom davno, jedan od nas ustane i reče: Odlazim. Zbogom, braćo.
- Jel' bio velik junak?
- Junak? .. O, ne, sine..nije bio junak. On..popeo se na planinu.
- Sam?
- Sam. Putovao je sedam dana i sedam noći. Sedam dana borio se s hladnoćom, vjetrovima i divljim zvijerima..sa snom, i sa samim sobom.
Dok napokon, jednog jutra, nije stigao do vrha. Pustog i samotnog i mirnog, obasjanog suncem..netaknutog i neoskvrnutog vrha planine..

Dječak je ganut.
- On..uspio se vratiti, jelda. Da ispriča priču. Koliko mu je trebalo da se vrati?
Otac pošuti, zagledan u vrh planine.
- Nije se vratio. Legao je, sam na vrhu planine... I umro.

...ali..rekao si da nije heroj!

**
Pišem, jer se bojim sna.
Pretprošlu noć, nakon što je on mene počeo hvatati, ja sam se panično budio hvatajući dah.
Osjećajući kako mi srce preskače a snaga napušta. Osjećao sam to bijedno srce kao jadnu svijeću na vjetru, samu na svijetu.

A nisam ugledao film života, hja. Tako da valjda..

**
Although, it's not a moment. It stretches on forever.
Like an ocean of time.

... It's dusty field road and skylark and potato.. laughing in haystock in living room on Chrismas eve.. it's lung pain and numb shatternes of body after winning school's cross race.
..Wild beating of heart and fist in the face.. cry after nethew's food choking.. "bear necesetties of life" in an empty cinema on a cold, weat snowy winter eve while the wind roars outside.
..it's the first time i'we seen eternal beauty on screen..
..it's the orgasm in tears, and our unborn offspring
...

and of any other time and place.
and of any other name

"sometimes i feel like i'm seeing it all at once.
and its too much.
my heart fills up like a baloon that's about to burst.
but then i remember to relax. and stop trying to hold on to it.
and then it flows through me, like rain..

and i cant feel anything but gratittude for every single moment of my stupid, little life.
..you have no idea what i'm talking about, i'm sure.."

But dont worry. You will, once..

p.s.
ne da mi se provjeravati znanje engleskog, vidjeti koliko me pravopis služi.
excuse me. got a mountain to climb x)
eto, vidite da sve ima smisla.
čak i ovaj blog

- 01:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se