Službenici Gospodnji
nedjelja, 19.08.2007.
Večernji susret
Isuse,dođoh Ti reći,kako me u grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam,
ali zbuni me tvoje raspelo.
Žižak Ti osvjetli lice,
raspeto,presveto tijelo.
U suzama,izmučen,izboden,raspet i sam,
o,Bože,što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle,Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
i kako sitne boli moje.
Isuse,dođoh Ti se jadat u suton ovog dana,
al' motreć Tebe,iščeznu moja rana."
vl.Zlatko Sudac,2004
Kad sam prvi put čitala ovu pjesmu plakala sam.
petak, 17.08.2007.
Dragi prijatelji!
Podijelila bi sa vama jedno iskustvo. Bila sam jedna od mnogih koji su krenili na hodočašće našoj Gospi u Sinj. Bili smo puni oduševljenja sa molitvom u srcu i na usnama. Tako su se redali metri pa kilometri, molitva pa pjesma i malo bolova u nogama. Pa onda malo više bolova. A onda smo došli do mjenjanja patika za šlape, šlapa za cipele.
Prešli smo pola puta, sve su nas više bolile noge, počeli su prvi žuljevi. A mi smo nastavljali hrabro sa molitvom i pjesmom...
I u toj zbrci bolova, grčeva, žuljeva počele su se polako vidjeti ruke koje nas čekaju, raširene u zagrljaj i nježni osmjeh. Razlog zašto smo tu.
Žurimo dalje...
Boli nas sve živo, a mi smo sve radosniji, sve teže se vučemo, ali znamo ona je tu.
Evo nas napokon u Sinju iscrpljeni i umorni, osjećamo se ko mala djeca koja su napokon našla svoju mamu i pala joj u zagrljaj. A ona nas grli i poljupcem liječi sve naše boli, svojim nas zagrljajem štiti od svega. Izljeva svoju milost na nas.
To je moje iskustvo koje želim da svi bar jednom doživite.
Njen zagrljaj...
ponedjeljak, 13.08.2007.
Ja sam te nosio
''Jedan čovjek usne san. Sanja da šeće sa Isusom Kristom po pjeskovitom morskom žalu. Na nebu - kao na filmskom platnu - pojavljuju se događaji iz njegova života. U svakoj sceni vide se tragovi dvojice putnika. Jedan je trag njegovih, a drugi Gospodinovih stopa. Kad se pojavila posljednja scena, čovjek stade pažljivije promatrati tragove. U pijesku je sve česće ostajao trag samo jednih stopa. A bilo to je upravo onda, kada mu je u životu bilo najteže. To ga je uistinu čudilo, te se obrati Gospodinu: "Gospodine, Ti si mi jednom rekao neka te slijedim i obečao si mi da ćeš na svakom mojem putu biti uza me. Sada ipak vidim kako si me upravo u mojim najtežim trenucima ostavljao sama. Po pijesku se dobro vidi trag samo jednih stopa. Ne razumijem Te. Zašto? Ostavljao si me sama upravo kad sam Te najviše trebao." Gospodin odgovori: "O, dragi moj prijatelju! Toliko te volim da te nikad nisam napuštao. Vrijeme, kad ti je bilo najteže, kada si podnosio kušnju i patnju - tamo, naime, gdje ti vidiš trag samo jednih stopa - jest vrijeme kada sam te nosio."
ZAHVALA BOGU
Zahvala Bogu
O, Bože, Stvoritelju moj i svega na svijetu,
Klanjam Ti se, klanjam Ti se do poda,
U znak moje zahvale što si me stvorio, što imam dobre roditelje
I vjerne prijetelje i ne samo za to,
Već i za to što me zaštićuješ i što me čuvaš od zla i što
Mi daješ mnogo dobra u životu.
Amen.
