|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj zivot u Torontu.
E-mail adresa:
torontosunshine@live.ca
Blog.hr
Blog servis
Toronto.com
Monitor.hr
Pomozimo malom Patriku
annabelle
brod u boci
champselysees
elle woods gone brunette
jezev blog
jja
kinky
kucanica u japanu
luki&goldie
neverin
otok
omladinka
pijesak u gacama
pjesma o jednoj mladosti
snoopy
tibica
zoccao
zvrk
| hit counter download |
Ova malena stvarno zna "how to shake it". Uzme je par sekundi da se zagrije, a onda wow! Pogledajte i sami:
xoxo
Odlucila sam napisati nekoliko postova o ljudima koji su vlastitim akcijama i idejama stvorili modernu Kanadu. Za neke ste mozda i culi, ali mislim da vrlo malo ljudi u Hrvatskoj zna za njih. Necu ih napisati sve odjedanput, vec povremeno pod naslovom "The World Needs More Canada" i ime osobe. So here we go:
Terry Fox
Terrance Stanley Fox je roden 28. srpnja 1958 u Winnipegu. Roditelji ga se sjecaju kao vrlo veselog, vrijednog i upornog djecaka. U srednjoj skoli Terry se razvio u odlicnog atleticara s lakocom svladavajuci sportove kao sto su plivanje, baseball, nogomet, rugby i kosarka. U ozujku 1977 Terry-jev zivot se drasticno mjenja. Pocelo je s bolovima u desnom koljenu, da bi doktori potvrdili da Terry ima osteogenic sarcoma, zlocudni tumor koji omeksava kosti. Da bi zaustavili sirenje raka, doktori su amputirali Terryevu nogu 15 centimetara iznad koljena. Vecinu nas to bi dotuklo, ali ne Terrya. Vrlo brzo Terry je naucio hodati s umjetnom nogom i poceo se boriti za vlastiti zivot. Nakon tri godine uspjesnih terapija Terry je odlucio pretrcati Kanadu od atlantske to pacificke obale. Inspiracija su mu bili svi oni pacijenti koje je upoznao za vrijeme vlastitog ljecenja, koji su se hrabro borili protiv opake bolesti, kao i oni koje je bolest pobijedila. Cilj Terryevog maratona koji je nazvao "Marathon of Hope" (maraton nade) je bio edukacija kanadana o toj opakoj bolesti i prikupljanje dobrotvornih priloga za znastvene svrhe, prvenstveno istrazivanje raka. Terry je skromno izjavio da mu je cilj da svaki kanadanin donira $1, racunajuci tadasnju kanadsku populaciju, total bi iznosio malo vise od $24 miliona.
Terry je zapoceo svoj maraton u St. John Newfoundland 12 travnja 1980. Prije pocetka maratona Terry je umocio desnu (amputiranu) nogu u atalantski ocean izjavivsi da ce isto uciniti u pacifiku kada stigne u Victoriu British Columbia. Natocio je dvije vece boce s vodom iz atlantskog oceana planirajuci jednu zadrzati kao suvenir a drugu izprazniti u pacifiku i natociti je vodom iz pacifickog oceana.
Terry je planirao trcati 42km dnevno, sto do tada nitko u njegovoj kondiciji nije probao niti postigao. Bez ikakvih problema Terry je prosao kroz Atlantsku Kanadu i Quebec, i sve vise se pocelo pricati o ovom mladicu i njegovom nevjerovatnom poduhvatu. Nakon predjenih 3,523 km Terry je trijumfalno stigao u Toronto 11 srpnja 1980. Docekan je kao heroj, ljudi su preplavili ulice cekajuci da Terry prodje, navijajuci i podrzavajuci ga.
Na zalost Terry nikada nije zavrsio svoj maraton. 1. rujna 1980 nakon 143 dana i 5,373 predjenih kilometara Terry je morao odustati, doktori su pronasli jos jedan tumor, ovaj put u njegovim plucima. Do tada cijela nacija je znala za Terrya i njegov cilj, i svi su zeljeli pomoci Terryu da ostvori svoj san. Jedna televizijska kuca organizirala je nacionalni teleton i u jednom danu skupili su preko $10.5 miliona dobrovoljnih priloga. Do veljace 1981 skupljeno je preko $24 miliona i Terryev san da sakupi $1 za svakog kanadana je ostvaren.
Terry je umro 28 lipnja 1981. Cijela nacija je zalila za ovim nevjerovatnim mladicem. Tadasnji premijer Pierre Trudeau obracajuci se kanadskom parlamentu ovo je rekao o Terryu:
"It occurs very rarely in the life of a nation that the courageous spirit of one person unites all people in the celebration of his life and in the mourning of his death....We do not think of him as one who was defeated by misfortune but as one who inspired us with the example of the triumph of the human spirit over adversity."
Terryev duh i dalje zivi i inspirira nas da nastavimo dalje. Svakog rujna odrzavaju se trke sirom Kanade i preko 60 zemalja u Terryevo ime. Na taj dan skupi se najvise dobrovoljnih donacija za istrazivanje i borbu protiv raka. Do sada je skupljeno preko $360 miliona za borbu protiv ove okrutne bolesti.
Ako jedan mladic moze sve to sam ostvariti i istovremeno inspirirati naciju i svijet, nasim mogucnostima nema kraja. Hvala Terry!
Ne znam da li sam ja jedina osoba kojoj ovaj trend vampira pocinje da smeta, osjecam se kao da mi piju krv na slamku, polako, ali sigurno me iritiraju ! Priznajem da sam multi-media junkie - filmovi, TV, internet ne biram, I like it all! Problem je bilo sta da otvorim/upalim samo o vampirima. I meni su vampiri bili cool, ali sada su svugdje, prezasicena sam s njima. Price o vampirima uvijek su postojale i bile su "in", ali u zadnjih par godina vampiri su izgubili tu svoju coolness i postali over-exposed.
Razumjem ja zasto su vampiri privlacni - svi izgledaju super, they're hot&sexy, misteriozni, ne stare iako imaju po nekoliko stotina godina. Obicno postoji bitka izmedu dobrog i zla izprepletena s ljubavnim jadima glavnih junaka gdje skoro u 99.99% vampire stories jedan je vampir, a druga osoba obicni smrtnik. Isto tako pa skoro bas svi vampiri zive u prekrasnim zdanjima i njihovom bogatstvu nema kraja. Sve sami superlativi, pa kome se nebi svidjelo?! Prava formula za uspjeh!
Sve je pocelo sa knjigama. Ne osvrcem se sada na one knjige i autore koji su postali kultni kao npr. Bram Stoker "Dracula", ili cak Anne Rice i njene "Vampire Chronicles", vec na ove danasnje autore. Zapocelo je s Stephanie Meyer i "Twilight", da bi se ubrzo pojavile i druge knjige "The Southern Vampire Mysteries" (poznatije siroj javnosti kao TV serija "True Blood") ,"Vampire Diaries", "Vampire Academy" itd, itd. U stvari ne znam tocno kronoloski koje serije knjiga su bile prve izdane, ali Twilight je svakako napravio vampire i sve vezano uz njih the latest craziness! Normalno nije stalo na kjigama, vec su sve te popularne knjige u vrlom kratkom roku pretvorene u ne bas kvalitetne filmove, TV serije, video igre.
Znam da iza svih tih "vampirskih" proizvoda su velike korporacije koje su zedne novaca, tako da ce nam jos dugo gurati sve vezano uz vampire, sve dok prodaja ne pocne opadati, ili dok ne pronadju nesto drugo sto je cool i pretvore ga u masovni trend. Meni su vampiri postali over-heated i pretvorili se u pepeo, they're out!
Silazim s tramvaja i promatram dvije zene ispred mene. Jedna se skroz nagnula na lijevu stranu, a druga pak na desnu, izgledaju kao neke bakice s izkrivljenim kicmama, a ne moderne business ladies. Normalno krivci su torbe sto nose na lijevom, u stvari desnom ramenu. Hodam za njima i mislim si, pa sta sve vuku u tim torbama da su tako teske i da su one tako izkrivljene. U taj cas uhvatim odraz sebe u prozoru zgrade u koju ulazim i guess what, i ja izgledam sva izkrivljena! Izgledala sam sama sebi zastrasujuce, kao neka baka od preko 80 izkrivljena od osteoporoze.Normalno odmah sam izpravila ledja, i ukocila se kao da sam progutala metlu, medjutim nakon nekoliko sekundi tezina torbe i sila gravitacije pocele su opet kriviti moja izpravljena ledja. Ulazim u office i jedva cekam da spustim torbu, moje jadno desno rame mi je odmah bilo zahvalno. Nisam imala strpljenja da cekam da dodjem doma pa da onda izkrcim nepotrebne stvari vec sam pocela vaditi sve na radni stol. Tako da sam vam ja danas ovo izvukla iz torbe:
1. stikle - dolazim i odlazim na posao u balerinkama, a za vrijeme radnog vremena nosim cipele s visom petom (i jedne i druge su iste boje of course!);
2. knjiga - idem na posao gradskim prijevozom i uzme me odprilike 45 minuta do sat vremena, pa umjesto da gledam u namrgodjena lica obicno nosim neku laganiju literaturu koja mi pomogne da se izgubim u carobnom svijetu aktualnog mi autora;
3. novcanik;
4. suhe papirnate maramice;
5. mokre maramice;
6. anti-bacterial hand soap (malena bocica);
7. kozmeticka torbica - najosnovnije (mascara, loose powder with brush, moisturizer, clear nail polish, lip balm, lip gloss, maleno ogledalo);
8. blackberry - koliko Mr. Obama voli svog, ja svoj blackberry ne mogu podnjeti. Ako vam sef nudi blackberry bezplatno ili bilo koje slicno cudo odmah recite da vama to netreba jer kad vam jednom to uvale mozete pozdraviti svoju slobodu posto ste im dostupni 24hr sedam dana u tjednu. Da sedam, ne pet! :(( ;
9. mobitel - za privatne razgovore i txting;
10. rokovnik u papirnatom izdanju - skroz je malen, ali neophodno potreban sa svim brojevima i e-mails sto vec imam u blackberry-u za svaki slucaj. to je ono kad vam blackberry "slucajno" zavrsi u WCu, i morate nazvati sefa da mu kazete da ne primate njegove e-mails due to technical difficulties ;)
11. i-pod s "mojom" muzikom;
12. cesalj;
13. kljucevi; i
14. dvije olovke - jedna koju samo ja upotrebljavam, a druga kada me neko pita ako moze posuditi olovku na dugotrajno ne vracanje.
Ha, cetrnajst stvari, i sve i jedna neophodna! Gledala sam tako moje blago na stolu i razmisljala cega se mogu rjesiti, i dosla do zakljucka da mi je sve potrebno i da jednostavno ne mogu nista odvojiti... Prolazi jedna kolegica pored mene i kaze mi da je i ona to napravila neki dan kod kuce (okay, ja nisam mogla cekati da dodjem kuci) i da isto nista nije mogla oduzeti nego je sve lijepo razporedila u dvije torbe, i jednu torbu nosi na lijevom a drugu na desnom ramenu! Hmm, okay, ni to mi bas nije neka solucija jer i dalje vuce isti teret, mozda malo bolje razporeden po tezini, ali u principu isto je. Kada sam konacno dosla kuci, probala sam sve strpati u manju torbu, i stalo je, samo sto je torba izgledala bez ikakvog oblika vec je poprimila oblik stvari koje sam natrpala u nju. Ne znam, mozda je kriva moda pa ove vece torbe, u stvari torbetine sto su "in" mozemo da strpamo mnogo vise stvari nego sto nam je potrebno. Problem je sto su meni sve moje stvari neophodne....
