GOSPINA LJUBAV

“Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas iznova na molitvu i odricanje. Neka vaš dan bude isprepleten malim žarkim molitvama za sve one koji nisu upoznali Božju ljubav. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

(evo što sam našla na netu o njemu)

Malo je podataka o svetom Valentinu.
Sveti Valentin iz Ternija podnio je mučeništvo za Krista u drugoj polovini III. stoljeća, u doba najžešćih progona kršćana u Rimskom carstvu.
Tom svecu posvećeni su brojni bočni oltari u mnogim crkvma u Hrvatskoj, poneke kapelice i crkve. Štuju ga i zazivaju kao zaštitnika bolesnika i zagovaratelja čudesnih ozdravljenja.
Zbunjujuće je što se taj svetac tako puno štuje, a tako je malo povijesnih činjenica o njegovu životu. U tome se štovanju očito krije nadnaravni čimbenik. Osim povijesnih kriterija možda postoje i neki drugi kriteriji. Jedan bi od njih mogao biti «sensus fidelium» - kršćanski osjećaj Božjega naroda. Taj nam kod sv. Valentina može biti mjerodavan jer drugi - povijesni - sve stavlja pod upitnik.
Ali postoji i legenda...
U III. stoljeću na vlasti je bio car Claudius II., koji je zaključio da su neoženjeni muškarci puno bolji vojnici od onih koji imaju supruge i djecu. Stoga je car zabranio da se mladi muškarci žene.
Ovu su odluku poštivali svi svećenici, ali Valentin se nije s time slagao te je potajno nastavio vršiti tajne obrede vjenčanja za mlade ljude. Kada je car otkrio što je Valentin činio, naredio je da ga se pogubi. Dogodilo se to 14. veljače. Nedugo nakon njegove smrti proglašen je svecem, a papa Gelasius je godine 496. proglasio 14. veljaču danom sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih.
Prema jednoj legendi, Valentin je bio taj koji je poslao prvu valentinsku poruku. Naime, legenda kaže da se Valentin u vrijeme kada je bio u zatvoru zaljubio u mladu djevojku koja ga je posjećivala, a koja je možda bila kćer jednog tamničara. Valentin je navodno prije svoje smrti ovoj djevojci napisao pismo koje je potpisao "od tvoga Valentina", što je izraz koji se danas često upisuje na čestitke za Valentinovo!!!

Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu opisala je sama vidjelica Sv. Bernardica ovako: "Jednog dana godine 1858. pođoh k obali rijeke Grave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekekav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Na to podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogama imala je žutu ružu iste boje kao i njezina krunica. Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se prekrižiti ali ne mogoh dići ruku ka čelu. A pošto se ona gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke, napokon sam uspjela.
Odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenje odmah nestade." Druge dvije djevojčice nisu ništa vidjele. Vidjelica ističe da joj je Gospođa progovorila tek za trećeg viđenja i pitala je hoće li dolaziti na isto mjesto kroz petnaest dana. Također je rekla da prenese svećenicima da joj na tom mjestu izgrade kapelicu. Bernardici je zapovijedila da se napije vode iz male lokvice koja se pretvara u potok u kojemu su mnogi bolesnici našli ozdravljenje. Zato je ovaj blagdan i proglašen svjetskim danom bolesnika. Nakon više upita Bernardice da se predstavi Gospođa je sa smiješkom odgovorila: "Ja sam Bezgrješno Začeće" što je kasnije proglašeno i kao dogma Katoličke crkve. Gospa je prigodom ukazivanja Bernardici povjerila i tri tajne. 10 godina nakon ukazivanja tj. 1868. Bernardica stupa u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Niversa.

Lurd je prodor neba na zemlju, poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. Gospa se za izvršenje svoje poruke poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćerkom. Da smo mi birali, vjerojatno bi izabrali nekoga drugoga. Ali Gospodnji su putovi i misli drugačiji od naših. On, a tako i Majka Božja, izabiru malene i ponizne. U njihovim očima povlašteno mjesto mogu imati samo ponizne duše. I to je jedna od velikih poruka Lurda. Neraspadnuto Bernardicino tijelo u Neversu svjedoči i danas kako su Gospodinu mile djevičanske, ponizne i patničke duše. Lurdske ukazanja potiču cijelu Crkvu na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima i siromasima.

U Župi Biokovskoj postoji kapelica posvećena Gospi Lurdskoj

"Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše... A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju." (Iz 53, 5-6)

Korizma je liturgijsko vrijeme u kojemu Crkva, svake godine na obnovljeni način, poziva vjernike da se u vremenu od četrdeset dana, postom, pokorom, molitvom i djelima ljubavi, obnavljaju u vjeri i da se suživljavaju s Kristom koji je bio mučen, raspet i koji je slavno uskrsnuo kao pobjednik nad zlom i smrti. Korizma započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom.

Naš život gori, dogorijeva. Žto da radimo prije negoli izgori? Žto biste rekli čovjeku koji je ostao u krevetu, premda ga plameni maltene već ližu, te ne bi htio da bježi, da se spasi? Govorite da takav slučaj nije moguć. Žto? Nije moguć? Zar se ovo ne događa svaki dan? Život se naš bez prestanka pretvara u prah i pepeo.

Ustani ti koji spavaš i spasi dušu svoju! Zar ćete čekati da vas smrću tijela stigne i smrt duše? Sveti Ivan govori u Otkrivenju - Čuo sam glas s neba koji mi govoraše: blaženi koji umiru u Gospodinu! Mi smo ti koji umiremo, blago nama ako pr

Otac Vendelin Vošnjak

Djeco! Ja sam s vama. Kao majka vas okupljam, jer želim izbrisati iz vaših srdaca ono što sad vidim. Prihvatite ljubav moga sina i izbišite iz srca strah, bol,patnju i razočaranje. Vas sam na poseban način izabrala da budete svjetlo ljubavi moga sina. Hvala vam!