ŽUPA sv. MARTINA bisk.- VARAŽDINSKE TOPLICE

19.02.2011., subota

Priopćenje Biskupskog ordinarijata Varaždinske biskupije

Priopćenje Biskupskog ordinarijata Varaždinske biskupije
u svezi aktualnih događaja vezanih uz izdvajanje sela Jakopovec i Kaštelanec iz župe Varaždinske Toplice i pripojenje župi Jalžabet


Brojni događaji koji su uslijedili nakon što je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak dana 24. studenoga 2010. donio odluku o izdvajanju sela Jakopovec i Kaštelanec iz župe Varaždinske Toplice i pripojenju župi Jalžabet, ponukali su nas da se javnosti obratimo ovim priopćenjem.

Da bismo razumjeli sam ustroj Crkve, potrebno je prije svega imati na pameti da je Crkva Božja tvorevina. Crkvu je ustanovio Isus Krist, a brigu o njoj povjerio je dvanaestorici apostola koje je sam izabrao. Kao glavu tog apostolskog zbora postavio je Šimuna kojega je nazvao Petrom - Stijenom na kojoj je sagradio Crkvu. Nakon Isusovog uskrsnuća i nakon što su na Duhove primili silu Duha Svetoga apostoli su po cijelom tadašnjem svijetu osnivali nove zajednice vjernika, kojima su oni sami bili na čelu. Tako nastaju biskupije kojima se na čelu nalaze biskupi kao nasljednici apostola.

Crkva je, dakle, hijerarhijski ustrojena. Vrhovnu vlast u njoj vrši Petrov nasljednik - rimski biskup tj. papa u zajedništvu s biskupskim zborom.

Sveopću pak Crkvu čine pojedine mjesne Crkve - biskupije kojima se na čelu nalaze biskupi. “Dijecezanskom biskupu u biskupiji koja mu je povjerena pripada sva redovita, vlastita i neposredna vlast koja se traži za vršenje njegove pastoralne službe osim nekoliko slučajeva koji su pravom ili odlukom rimskog prvosvećenika pridržani vrhovnoj ili nekoj drugoj crkvenoj vlasti“ (kan. 381). Jedna od zadaća koja je izričito povjerena mjesnom biskupu svakako jest osnivanje i ukidanje župa, kako stoji u Zakoniku kanonskog prava (ZKP):

“Kan. 515 - § 1. Župa je određena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlašću dijecezanskoga biskupa, povjerena župniku kao njezinu vlastitom pastiru.

§ 2. Osnivati, ukidati i obnavljati župe zadaća je samo dijecezanskog biskupa, koji neka župe ne osniva, ne ukida i znatnije ne obnavlja, osim pošto se posavjetuje s prezbiterijalnim vijećem.“

Dakle, prema crkvenim zakonima zadaću osnivanja i ukidanja župa, te mijenjanja granica župa ima mjesni biskup. U skladu s time, želimo naglasiti kako je odluka o izdvajanju sela Jakopovec i Kaštelanec iz župe Varaždinske Toplice i pripojenju župi Jalžabet dobro promišljena, o njoj se razmišljalo kroz dugi niz godina te je donesena u skladu sa ZKP.

Već je 1964. župnik Josip Dumić u Spomenicu župe Varaždinske Toplice zapisao: „… da je protekle godine razgovarao sa župnikom iz Jalžabeta Stjepanom Golubićem o razgraničenju župe Varaždinske Toplice, tako da bi Jakopovec i Kaštelanec otpali od ove župe jer su cestom daleko 10 km i uopće ovamo ne gravitiraju jer nemaju ovdje ni općinu više ni matičara. Prijedlog od 12 točaka Preč. Nadb. Duh. Stolu, osujetio je preč. Antun Novak preko svojih veza pa je stanje ostalo isto na duhovnu štetu tih sela. Od malih župa u Knegincu i Jalžabetu su daleko cestom (ravnom) oko 4 km. Argumentacija je bila ta da su oni prije pripadali Topličkoj župi pa trebaju i sada. Dalje ne ću ovdje više o tome govoriti.“

Nakana koja je vodila biskupa u donošenju navedene odluke bila je poboljšanje pastoralne skrbi u tim selima koja zbog prostorne udaljenosti od središta župe i zbog same brojčane veličine župe Varaždinske Toplice nije odgovarala zahtjevima današnjeg pastorala. To posebno potvrđuje činjenica da tijekom ljetnih mjeseci vjernici iz tih dvaju sela nisu imali redovitu nedjeljnu svetu misu u kapeli u Jakopovcu budući da župa Varaždinske Toplice broji 13 sela (od kojih skoro svako ima neku svoju kapelu) u kojima se tijekom tih ljetnih mjeseci slavi sveta misa; nadalje, djecu su roditelji na župnu katehezu vozili u Varaždinske Toplice, što je često bio velik teret za same roditelje od kojih su neki tražili da im se omogući da djecu šalju u Jalžabet. I zbog veličine same župe, toplički župnik nije se mogao vjernicima tih dvaju sela posvetiti u onoj mjeri u kojoj bi to vjernici očekivali.

Dakle, glavna, temeljna i jedina nakana u donošenju navedene odluke bila je poboljšanje pastoralne skrbi u selima Jakopovec i Kaštelanec. Nikakvi drugi razlozi o kojima su mještani tih sela govorili nisu valjani ni argumentirani.

Ovim putem posebno ističemo kako se tom odlukom nije povrijedilo ni jedno njihovo pravo koje im kao vjernicima pripada prema ZKP (kan. 208-223). Dapače, možemo reći da su svojim postupcima sami sebi uskratili jedno od temeljnih vjerničkih prava kako stoji u kan. 213: “Vjernici imaju pravo primati od svetih pastira pomoć iz duhovnih dobara Crkve, osobito iz Božje riječi i sakramenata.“

Pravo koje oni smatraju da imaju, koje bismo mogli formulirati kao pravo na pripadanje župi prema vlastitom izboru, ZKP ne poznaje. Kao što je vidljivo iz kan. 213., pastiri Crkve, u ovom slučaju varaždinski biskup, imaju dužnost omogućiti vjernicima ostvarivanje prava sadržanog u tom kanonu, a to je navještanje Božje Riječi (kateheza) te slavljenje svetih sakramenata (euharistija, krštenje, sveta potvrda, ispovijed…). Biskupovom odlukom to pravo im se ne uskraćuje, štoviše mogućnost ostvarivanja tog prava im se povećava.

Dakle, pravo (ili prava) vjernika tih dvaju sela koje je biskup svojom odlukom navodno prekršio ne postoji(e). S druge pak strane, oni koji se pozivaju da su im prekršena osnovna vjerska prava (koja, dakle, ne postoje jer ih nema u ZKP), sami krše prava koja stvarno imaju. Oni, dakle, koji župniku iz Jalžabeta, kojemu je biskupovim dekretom povjerena briga za tu župu, zaključavaju crkvu kojoj ta sela, također biskupovim dekretom, pripadaju, krše i sebi i ostalim vjernicima pravo na sakramente i na slušanje Riječi Božje. Samim time oni sami čine duhovno nasilje za koje bi prema crkvenim propisima trebali odgovarati te biti pravedno kažnjeni, u skladu s kan. 1375: “Oni koji sprečavaju slobodu crkvenog služenja ili izbora ili crkvene vlasti ili zakonitu upotrebu posvećenih i drugih crkvenih dobara ili zastrašuju izbornike ili izabranog ili onoga tko vrši vlast ili crkveno služenje mogu se kazniti pravednom kaznom.“

Vjernici nezadovoljni biskupovom odlukom kroz nepuna dva mjeseca iznosili su po medijima razne neistine i nagađanja na koja nismo odgovarali smatrajući da će se emocije kojima su vjernici bili vođeni stišati i da će razum prevladati. Budući da se radi o Kristovim vjernicima, članovima Crkve, vjerujemo da će se, kad se emocije malo slegnu, a razum prevlada, svatko u svojoj savjesti pred Bogom preispitati te u skladu s time prihvatiti odluku koja je donesena jedino u njihovu korist.


- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Studeni 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (2)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (13)
Studeni 2010 (10)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (9)
Srpanj 2010 (7)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (13)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (7)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (17)

ŽUPNI CARITAS


  • Sv. Martin Biskup, zaštitnik župe

    Sveti Martin Tourski, misionar i biskup, rođen 316. u Savariji, (danas Szombathely, Mađarska), odrastao u Ticinumu (danas Pavia, Italija). Isprva časnik u carskoj vojsci, postao je kršćanin, napustio vojsku i djelovao kao misionar u Panoniji, Dalmaciji, Italiji i Galiji. Kao biskup Toursa (372-397) podigao je pokraj grada samostan Majus Monasterium (danas Marmoutier). “Vojnik na silu, biskup po dužnosti, monah po izboru”, preminuo je u 8. studenog 397. u galskom naselju Candesu (danas Candes-Saint-Martin, Francuska).
    Od mnogobrojnih legendi o njemu najpoznatija je ona po kojoj je mačem prepolovio svoj vojnički plašt i podijelio ga sa siromahom koji se smrzavao pred vratima grada Amiensa.
    Sliku sv. Martina – ulje na platnu, koja je bila galvna oltarna slika nekadašnjeg drvenog oltara, koji je zamjenjen darovanim iz katedrale, izradio je godine 1852. Johann Beyer, štajerski slikar. Slika se nakon restauracije g. 2013. čuva u župnom dvoru i izlaže uz blagdan sv. Martina 11. studenoga.


    CRKVA SV. MARTINA U VARAŽDINSKIM TOPLICAMA

    - jedna je od najstarijih građevina u Varaždinskim Toplicama čiji zvonik dominira naseljem. Spominje se u prvom popisu župa zagrebačke biskupije 1334. g., što znači da je sagrađena koncem XIII. ili početkom XIV. stoljeća i to na temeljima starije crkve, o kojoj svjedoče arheološki nalazi i vidljivi mali prozorčić iznad vrata sakristije. U XVIII. stoljeću crkva je dograđena i barokizirana a arheološki nalazi potvrdili su gotički slog, o kojem danas vidljivo svjedoče elegantni ukrasni pilastri s vanjske strane građevine te prozori na apsidi. Ispod poda pronađeni su ostaci gotičkih temelja te supova i stepeništa za kor, a u crkvi se nalaze i tri grobnice. Prigodom zadnje obnove crkva dobiva i dva nova vitraja: bl. A. Stepinca i sv. Marka Križevčanina zaštitnika naše biskupije, koji uz već postojeće u svetištu (sv. Martin i simboli evađelista) čine skladnu cjelinu i zaokružuju barokni ambijent crkve.Osim svakodnevnih, nedjeljnih i blagdanskih misnih slavlja, svečano se slavi zaštitnik župe sv. Martin biskup – 11. studenoga, kao i godišnje klečanje 10. kolovoza. Crkva je otvorena tijekom čitavog dana i mjesto je molitve kako domaćih vjernika tako i korisnika bolnice te mnogih pojedinaca i grupa koje turistički ili hodočasnički posjećuju naš grad.



    .


    ROBBINI OLTARI U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA


    Francesco Robba (1698.-1757.), najpoznatiji barokni kipar na tlu Slovenije i Hrvatske, izradio je nekoliko mramornih oltara, remek-djela baroka, za zagrebačku katedralu i crkvu sv. Katarine.
    Poslije potresa koji je 9. studenog 1880. g. pogodio Zagreb i okolicu kod preuređenja zagrebačke katedrale, bečki arhitekt Hermann Bollé odstranio je Robbine oltare iz katedrale. Oltari sv. Katarine i sv. Barbare, koje je oko 1736. godine naručio zagrebački Kaptol, darovani su g. 1884. Topličkoj župnoj crkvi, u kojoj ih je slikar i graditelj M. Antonini postavio iste godine.
    Oltar sv. Katarine, (izrađen oko 1740.g.) postao je u Toplicama oltarom sv. Martina (glavni oltar). Impresivno djeluje reljef s prikazom mučeništva svete Katarine. Krase ga kipovi sv. Bartola i sv. Mateja ap. Oltar sv. Barbare (izrađen oko 1736.g.) sada ima kipove sv. Filipa Nerija i sv. Stjepana prvomučenika. S ova dva oltara nedostaju kipovi Sv. Andrije i Sv. Franje Saleškog, koji su bili smješteni u atici jer ih je Kaptol poklonio župnoj crkvi, danas katedrali, u Sisku. Na njihovim se mjestima sada nalaze manje vrijedni kipovi sv. Nikole Tavelića - na oltaru sv. Barbare, te na glavnom oltaru kip sv. Martina biskupa, zaštitnika župe.
    Slikar M. Antonini oslikao je 1885. g. čitavu crkvu a posebno su dojmljive stropne freske koje prikazuju prizore iz Isusova života dok u svetištu na stropu nalazimo evanđeliste a pored oltara svete slavenske apostole Ćirila i Metoda.
    Valja spomenuti da je zagrebački Kaptol već prije 900 godina (između 1111. i 1117.g.) postao vlasnikom Toplica darovnicom bana Aleksija. Kroz čitav srednji vijek zagrebački je Kaptol uspješno doprinosio razvoju čitavog mjesta i lječilišnog turizma u Toplicama sve do 1945. godine kada je Kaptol izgubio čitav svoj posjed i sve zgrade.



    OLTAR ŽALOSNE GOSPE

    - rad je Josefa Oblettera iz St. Ulricha - Tirol – Austrija izrađen g. 1911. krasi bočnu kapelu župne crkve. Nasuprot ulazu u kapelu nalazi se kip sv. Josipa – zaštitnika Hrvatske. Tu su i kipovi Srca Isusova i Marijina te sv. Antuna i sv. Terezije.
    Oltar je blagoslovljen 4. rujna 1911. g. po preuzv. nadbiskupu zagrebačkom Jurju Posiloviću uz sudjelovanje đakovačkog biskupa dr. Ivana Krapca – jednog od velikih dobročinitelja župne crkve. Lijevo i desno od oltara hrvatsko kulturno društvo "Napredak" postavilo je 1933.g. ploče s imenima poginulih Topličkih župljana u I. svjetskom ratu /1914.-1918/.
    Strop kapele oslikan je Antoninijevom freskom: Isusa polažu u grob, a bočno su freske: Isus zaogrnut crvenim plaštem s trnovom krunom na glavi, te četiri anđela sa simbolima muke Isusove. Kad se otvori prednja donja ploča, oltar postaje „Božji grob“– gdje se nalazi kip Isusa u naravnoj veličini /J. Obletter/ - a pored svetohraništa su prizori molitve u Getsemanskom vrtu i Kristova Uskrsnuća. Ispod poda po cijeloj površini kapele nalazi se kripta - grobnica. Prigodom najnovije obnove kapela dobiva vitraje koji prikazuju Navještenje Gospodnje i u gornjem dijelu "Zoru" - označujući BDM kao početak boljega svijeta, a desni prikazuje Uznesenje BDM na nebo - prema oltarnoj slici iz Varaždinske katedrale a u gornjem djelu mjesec i zvijezde - simbole BDM.




    OLTAR GOSPE LURDSKE


    - smješten je lijevo od ulaznih vratiju – nasuprot ulaza na kor. Kip Gospe Lurdske i sv. Bernardice nabavljen je u Beču 1914.g. a o 100- toj godišnjici (2014.g.) oltar je preuređen i obnovljen, tako da je i nadalje mjesto stalne molitve i zagovora mnogih bolesnika iz obližnje bolnice i župljana Topličke župe.



    ORGULJE U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA

    Nakon barokizacije (od 1761-1763.g.) vjernici nabavljaju orgulje iz radionice Antoniusa Römera iz Graza, a 1884. godine crkva dobiva dva mramorna oltara iz Zagrebačke katedrale, remek djela baroknog kiparstva, rad Francesca Robbe. Zajedno s orguljama i oltari daju iznimni barokni ambijent crkvi.
    Barokna obnova župne crkve Sv. Martina zaokružena je dakle 1765. g. nabavom orgulja. Antoniusa Römera iz Graza, koji je u to vrijeme dosta radio za područje Hrvatske. Zaslugom župljana i niza topličkih župnika ove su orgulje ostale do danas sačuvane i svojim predivnim zvukom i danas obogaćuju liturgijska slavlja.
    Ove je orgulje osobito cijenio prof. Ladislav Šaban, vrsni poznavatelj orgulja u Hrvatskoj, koji je uz ostalo, zapisao kako imaju: "Čisti zvuk nepatvorenog baroka, kakav i pripada u barokni ambijent topličke crkve."
    Temeljitu obnovu god. 1993. izveo je njemački graditelj i restaurator orgulja Wolfgang J. Braun pa su zahvaljujući tome Varaždinske Toplice uključene u program "Varaždinskih baroknih večeri."




    KAPELA SV. DUHA

    Na ostacima župne crkve koju su 1242. godine uništili Tatari sagrađena je kapela koja je 1774. godine barokizirana. Unutrašnjost i strop kapele oslikani su freskama nepoznatog majstora a oltarna freska prikazuje silazak Duha Svetoga na apostole okupljene oko Blažene Djevice Marije. Slikana je 1882. g. za vrijeme župnika A. Golubića. Kapelu je do XIX. stoljeća okruživalo groblje, a tu je pokopan i Antun Kukuljević Sakcinski, nad čijim se grobom uzdiže križ s natpisom Antunova sina Ivana na glagoljici: „Zahvalni sin svome otcu.“ Svake se godine u kapeli svečano slavi Duhovski ponedjeljak tj. blagdan BDM – Majke Crkve.



  • VRIJEME U HRVATSKOJ:

    Hrvatska danas










flags.es


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se