ŽUPA sv. MARTINA bisk.- VARAŽDINSKE TOPLICE

27.08.2009., četvrtak

UZ POČETAK ŠKOLSKE GODINE…

Image and video hosting by TinyPic
Poruka predsjednika Vijeća za katehizaciju Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Đure Hranića, pomoćnog biskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije, koju je uputio svim vjeroučenicima, vjeroučiteljima, katehetama, svećenicima i drugima povodom nove školske i pastoralne (2009./2010.) godine
Image and video hosting by TinyPic
»Ne ostanimo na pragu vjere...«
Poruka na početku školske i pastoralne godine 2009/2010.
Dragi učenici i roditelji, poštovani vjeroučitelji i vjeroučiteljice, katehete i katehistice, sestre redovnice i braćo svećenici!
»Ne postoji ništa ljepše, nego biti dotaknut, zatečen evanđeljem, Kristom«
Katehetsko djelovanje Crkve ostvaruje se u različitim oblicima. Crkveni dokumenti, a među njima i apostolska pobudnica pape Ivana Pavla II. »Catechesi tradendae«, koje se sjećamo o tridesetoj obljetnici njezina objavljivanja, pozivaju nas na ozbiljnu zauzetost u svakom obliku kateheze tako da Crkva »ne samo hrani i naučava vjeru, nego da je neprestano budi pomoću milosti, da otvara srce, da obraća, da pripravlja opći pristanak uz Isusa Krista kod onih koji su još na pragu vjere« (br. 19). Isti je papa prije petnaest godina podsjetio i nas u Hrvatskoj, u svom nagovoru svećenicima na večernjoj molitvi u zagrebačkoj katedrali: »Nova vremena traže i prikladne metode evangelizacije (...). Potrebno je iskoristiti te mogućnosti i dati dokaz kreativnosti, u punom skladu s biskupima i svim članovima prezbiterija svoje kao i ostalih biskupija« (10. rujna 1994.).
Današnje ozračje relativizma ne pogoduje da djeca i mladi, a na poseban način odrasli kršćani, dosegnu prag osobne vjere. Tako mnogi, koji su bili kršteni i primili sustavnu katehezu i sakramente, »još dugo oklijevaju da povežu svoj život s Isusom Kristom, ako čak ne izbjegavaju religioznu formaciju u ime svoje slobode« (»Catechesi tradendae«, br. 19). Upravo takvima, a s njima i svima nama, papa Benedikt XVI. je u homiliji na početku svoga pontifikata poručio da se ne bojimo prijeći taj prag vjere koji vodi do osobnoga susreta s Kristom: »Ne postoji ništa ljepše nego biti dotaknut, zatečen evanđeljem, Kristom. Ne postoji ništa ljepše nego poznavati njega i priopćavati drugima prijateljstvo s njime. Zadatak pastira, ribara ljudi, često može izgledati teškim. Ali je lijep i velik jer je u konačnici služenje radosti, radosti Božjoj koja želi ući u svijet« (24. travnja 2005). Na početku ove školske i pastoralne godine, obilježene u Crkvi na poseban način molitvom i razmišljanjem o radu svećenika, prizivam pred sve nas Papine riječi: »Prostore suradnje treba sve više proširivati na vjernike laike, s kojima prezbiteri čine jedan svećenički narod i usred kojeg se, snagom ministerijalnog svećeništva, nalaze 'da sve vode k jedinstvu ljubavi po tome što se svi uzajamno ljube bratskom ljubavlju i idu ususret jedni drugima s poštovanjem' (Rim 12, 10)« (Pismo pape Benedikta XVI. od 16. lipnja 2009. uz početak Svećeničke godine).

Prevoditi vjerske istine u istine života
Povijest cjelokupnog pastorala Crkve pokazuje da je ona uvijek iznova tražila nove putove i mogućnosti rada kako bi na primjeren način odgovorila zadaćama koje su se pred nju postavljale. Upravo istinskoj životnosti Crkve pripada činjenica trajnih i usklađenih promjena. Tradicija Crkve, shvaćena kao teološka veličina, nikada nije bila nešto statično. Ona je, daleko više, uvijek bila živo posredovanje nadolazećega, a vjernost tomu nadolazećemu čuvala je trajno u svom okrilju. Ta je živa vjernost uvijek bila i stvarateljska vjernost Crkve. U tom kontekstu razumijemo da će i suvremeni čovjek prijeći prag k osobnoj vjeri tek onda kad se vlastitim životom osvjedoči o ljepoti i istini vjere. Učiniti sve da vjerske istine, vjera, budu ne samo predmet naviještanja polaznicima vjeronauka i kateheze, nego da one postanu i njihova vlastita životna istina, njihov osobni životni stav i opredjeljenje, povlašteni je put evangelizacije i kateheze i naše Crkve. Poziv je to koji nam upućuje sadašnji Papa, prisjećajući se riječi svoga prethodnika pape Pavla VI: »Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke no učitelje, i ako sluša učitelje, čini to jer su svjedoci. Kako ne bismo iskusili egzistencijalnu prazninu u sebi i kako djelotvornost naše službe ne bi bila ugrožena, trebamo se uvijek iznova pitati: Jesmo li doista prožeti Božjom riječju? Je li to hrana od koje živimo, više no što su to kruh i stvari ovoga svijeta?... Je li naš duh toliko zaokupljen tom Riječju da ona ostavlja traga u našem životu i oblikuje našu misao?« (Pismo pape Benedikta XVI. uz proglašenje Svećeničke godine).
Promatrajući u tom svjetlu službu naviještanja, postaje jasno da su svećenici, zajedno s vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri, pozvani razabirati da je nemoguće poistovjećivati vjeronauk u školi s katehezom u župnoj zajednici. I kada bi to činili, ne smiju zaboraviti da vjeronauk u školi, s obzirom na dob učenika, prati katehezu u župi samo do njihove određene dobi, a da je kateheza u župi nešto daleko šire. Naime, tek su odrasli vjernici prvi naslovnici župne kateheze. U tom je smislu vjeronauk u školi u službi naviještanja Crkve. Istodobno je tako i vjeroučitelj u službi Crkve.

Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, drage redovnice! Dok vas na početku ove školske i pastoralne godine usrdno pozivamo da se zajedno s vašim učenicima u molitvi na poseban način sjetite svećenika, dragocjenih i nezamjenjivih radnika u žetvi Gospodnjoj, zajedno s tim istim svećenicima molimo vas da vaše katehetsko djelovanje bude prožeto sviješću: kršćanska vjera, živa riječ Krista Velikog Svećenika, nije vjera klišeja niti mrtvih formula. Ona je vjera svakodnevnih iskustava i konkretnoga kršćanskoga života pojedinih vjernika. Hodite sa svakim čovjekom do praga njegove osobne vjere te ga uvedite u živi susret s Isusom Kristom. No, pritom ne zaboravimo: u vremenu tehničkih dostignuća, u kojemu nam se nekada čini da je govor suvremenoga čovjeka nerječit te da on zaboravlja govoriti živom riječju svoga iskustva, govorimo s njim njegujući i tradicionalni govor Crkve u kojemu će upravo današnji čovjek moći pronaći i ono što sam ne može izreći.
Draga djeco i roditelji, zahvaljujemo vam na povjerenju koje pokazujete svojim izborom vjeronauka u školi pohađajući redovito župnu katehezu i sudjelujući u nedjeljnoj liturgiji Crkve. Na taj način najbolje svjedočite da ostajete s Crkvom na putu trajnoga zajedničkog traženja susreta sa živim Kristom te da cijenite i da sa zahvalnošću podržavate napore i nastojanja mnogih svećenika, redovnica, vjeroučitelja i drugih vjernika laika u ostvarenju katehetske zadaće povjerene Crkvi.

Presvetoj Djevici, kojoj je papa Benedikt XVI. povjerio ovu Svećeničku godinu, polažem u ruke sve naše zajedničke napore, s iskrenom željom da i nas u školskoj i pastoralnoj godini koju započinjemo sve uistinu osvoji Krist, Gospodin.

Đakovo, 10. kolovoza 2009.
Đuro Hranić
predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju

- 05:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Studeni 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (2)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (13)
Studeni 2010 (10)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (9)
Srpanj 2010 (7)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (13)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (7)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (17)

ŽUPNI CARITAS


  • Sv. Martin Biskup, zaštitnik župe

    Sveti Martin Tourski, misionar i biskup, rođen 316. u Savariji, (danas Szombathely, Mađarska), odrastao u Ticinumu (danas Pavia, Italija). Isprva časnik u carskoj vojsci, postao je kršćanin, napustio vojsku i djelovao kao misionar u Panoniji, Dalmaciji, Italiji i Galiji. Kao biskup Toursa (372-397) podigao je pokraj grada samostan Majus Monasterium (danas Marmoutier). “Vojnik na silu, biskup po dužnosti, monah po izboru”, preminuo je u 8. studenog 397. u galskom naselju Candesu (danas Candes-Saint-Martin, Francuska).
    Od mnogobrojnih legendi o njemu najpoznatija je ona po kojoj je mačem prepolovio svoj vojnički plašt i podijelio ga sa siromahom koji se smrzavao pred vratima grada Amiensa.
    Sliku sv. Martina – ulje na platnu, koja je bila galvna oltarna slika nekadašnjeg drvenog oltara, koji je zamjenjen darovanim iz katedrale, izradio je godine 1852. Johann Beyer, štajerski slikar. Slika se nakon restauracije g. 2013. čuva u župnom dvoru i izlaže uz blagdan sv. Martina 11. studenoga.


    CRKVA SV. MARTINA U VARAŽDINSKIM TOPLICAMA

    - jedna je od najstarijih građevina u Varaždinskim Toplicama čiji zvonik dominira naseljem. Spominje se u prvom popisu župa zagrebačke biskupije 1334. g., što znači da je sagrađena koncem XIII. ili početkom XIV. stoljeća i to na temeljima starije crkve, o kojoj svjedoče arheološki nalazi i vidljivi mali prozorčić iznad vrata sakristije. U XVIII. stoljeću crkva je dograđena i barokizirana a arheološki nalazi potvrdili su gotički slog, o kojem danas vidljivo svjedoče elegantni ukrasni pilastri s vanjske strane građevine te prozori na apsidi. Ispod poda pronađeni su ostaci gotičkih temelja te supova i stepeništa za kor, a u crkvi se nalaze i tri grobnice. Prigodom zadnje obnove crkva dobiva i dva nova vitraja: bl. A. Stepinca i sv. Marka Križevčanina zaštitnika naše biskupije, koji uz već postojeće u svetištu (sv. Martin i simboli evađelista) čine skladnu cjelinu i zaokružuju barokni ambijent crkve.Osim svakodnevnih, nedjeljnih i blagdanskih misnih slavlja, svečano se slavi zaštitnik župe sv. Martin biskup – 11. studenoga, kao i godišnje klečanje 10. kolovoza. Crkva je otvorena tijekom čitavog dana i mjesto je molitve kako domaćih vjernika tako i korisnika bolnice te mnogih pojedinaca i grupa koje turistički ili hodočasnički posjećuju naš grad.



    .


    ROBBINI OLTARI U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA


    Francesco Robba (1698.-1757.), najpoznatiji barokni kipar na tlu Slovenije i Hrvatske, izradio je nekoliko mramornih oltara, remek-djela baroka, za zagrebačku katedralu i crkvu sv. Katarine.
    Poslije potresa koji je 9. studenog 1880. g. pogodio Zagreb i okolicu kod preuređenja zagrebačke katedrale, bečki arhitekt Hermann Bollé odstranio je Robbine oltare iz katedrale. Oltari sv. Katarine i sv. Barbare, koje je oko 1736. godine naručio zagrebački Kaptol, darovani su g. 1884. Topličkoj župnoj crkvi, u kojoj ih je slikar i graditelj M. Antonini postavio iste godine.
    Oltar sv. Katarine, (izrađen oko 1740.g.) postao je u Toplicama oltarom sv. Martina (glavni oltar). Impresivno djeluje reljef s prikazom mučeništva svete Katarine. Krase ga kipovi sv. Bartola i sv. Mateja ap. Oltar sv. Barbare (izrađen oko 1736.g.) sada ima kipove sv. Filipa Nerija i sv. Stjepana prvomučenika. S ova dva oltara nedostaju kipovi Sv. Andrije i Sv. Franje Saleškog, koji su bili smješteni u atici jer ih je Kaptol poklonio župnoj crkvi, danas katedrali, u Sisku. Na njihovim se mjestima sada nalaze manje vrijedni kipovi sv. Nikole Tavelića - na oltaru sv. Barbare, te na glavnom oltaru kip sv. Martina biskupa, zaštitnika župe.
    Slikar M. Antonini oslikao je 1885. g. čitavu crkvu a posebno su dojmljive stropne freske koje prikazuju prizore iz Isusova života dok u svetištu na stropu nalazimo evanđeliste a pored oltara svete slavenske apostole Ćirila i Metoda.
    Valja spomenuti da je zagrebački Kaptol već prije 900 godina (između 1111. i 1117.g.) postao vlasnikom Toplica darovnicom bana Aleksija. Kroz čitav srednji vijek zagrebački je Kaptol uspješno doprinosio razvoju čitavog mjesta i lječilišnog turizma u Toplicama sve do 1945. godine kada je Kaptol izgubio čitav svoj posjed i sve zgrade.



    OLTAR ŽALOSNE GOSPE

    - rad je Josefa Oblettera iz St. Ulricha - Tirol – Austrija izrađen g. 1911. krasi bočnu kapelu župne crkve. Nasuprot ulazu u kapelu nalazi se kip sv. Josipa – zaštitnika Hrvatske. Tu su i kipovi Srca Isusova i Marijina te sv. Antuna i sv. Terezije.
    Oltar je blagoslovljen 4. rujna 1911. g. po preuzv. nadbiskupu zagrebačkom Jurju Posiloviću uz sudjelovanje đakovačkog biskupa dr. Ivana Krapca – jednog od velikih dobročinitelja župne crkve. Lijevo i desno od oltara hrvatsko kulturno društvo "Napredak" postavilo je 1933.g. ploče s imenima poginulih Topličkih župljana u I. svjetskom ratu /1914.-1918/.
    Strop kapele oslikan je Antoninijevom freskom: Isusa polažu u grob, a bočno su freske: Isus zaogrnut crvenim plaštem s trnovom krunom na glavi, te četiri anđela sa simbolima muke Isusove. Kad se otvori prednja donja ploča, oltar postaje „Božji grob“– gdje se nalazi kip Isusa u naravnoj veličini /J. Obletter/ - a pored svetohraništa su prizori molitve u Getsemanskom vrtu i Kristova Uskrsnuća. Ispod poda po cijeloj površini kapele nalazi se kripta - grobnica. Prigodom najnovije obnove kapela dobiva vitraje koji prikazuju Navještenje Gospodnje i u gornjem dijelu "Zoru" - označujući BDM kao početak boljega svijeta, a desni prikazuje Uznesenje BDM na nebo - prema oltarnoj slici iz Varaždinske katedrale a u gornjem djelu mjesec i zvijezde - simbole BDM.




    OLTAR GOSPE LURDSKE


    - smješten je lijevo od ulaznih vratiju – nasuprot ulaza na kor. Kip Gospe Lurdske i sv. Bernardice nabavljen je u Beču 1914.g. a o 100- toj godišnjici (2014.g.) oltar je preuređen i obnovljen, tako da je i nadalje mjesto stalne molitve i zagovora mnogih bolesnika iz obližnje bolnice i župljana Topličke župe.



    ORGULJE U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA

    Nakon barokizacije (od 1761-1763.g.) vjernici nabavljaju orgulje iz radionice Antoniusa Römera iz Graza, a 1884. godine crkva dobiva dva mramorna oltara iz Zagrebačke katedrale, remek djela baroknog kiparstva, rad Francesca Robbe. Zajedno s orguljama i oltari daju iznimni barokni ambijent crkvi.
    Barokna obnova župne crkve Sv. Martina zaokružena je dakle 1765. g. nabavom orgulja. Antoniusa Römera iz Graza, koji je u to vrijeme dosta radio za područje Hrvatske. Zaslugom župljana i niza topličkih župnika ove su orgulje ostale do danas sačuvane i svojim predivnim zvukom i danas obogaćuju liturgijska slavlja.
    Ove je orgulje osobito cijenio prof. Ladislav Šaban, vrsni poznavatelj orgulja u Hrvatskoj, koji je uz ostalo, zapisao kako imaju: "Čisti zvuk nepatvorenog baroka, kakav i pripada u barokni ambijent topličke crkve."
    Temeljitu obnovu god. 1993. izveo je njemački graditelj i restaurator orgulja Wolfgang J. Braun pa su zahvaljujući tome Varaždinske Toplice uključene u program "Varaždinskih baroknih večeri."




    KAPELA SV. DUHA

    Na ostacima župne crkve koju su 1242. godine uništili Tatari sagrađena je kapela koja je 1774. godine barokizirana. Unutrašnjost i strop kapele oslikani su freskama nepoznatog majstora a oltarna freska prikazuje silazak Duha Svetoga na apostole okupljene oko Blažene Djevice Marije. Slikana je 1882. g. za vrijeme župnika A. Golubića. Kapelu je do XIX. stoljeća okruživalo groblje, a tu je pokopan i Antun Kukuljević Sakcinski, nad čijim se grobom uzdiže križ s natpisom Antunova sina Ivana na glagoljici: „Zahvalni sin svome otcu.“ Svake se godine u kapeli svečano slavi Duhovski ponedjeljak tj. blagdan BDM – Majke Crkve.



  • VRIJEME U HRVATSKOJ:

    Hrvatska danas










flags.es


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se