ŽUPA sv. MARTINA bisk.- VARAŽDINSKE TOPLICE

27.02.2009., petak

9. KRIŽNI PUT MLADIH VARAŽDINSKE BISKUPIJE

Image and video hosting by TinyPic
Margečan - Novi Marof - Varaždinske Toplice
"Dosta ti je moja milost" (2 Kor 12, 9)
SUBOTA I NEDJELJA, 28. i 29. ožujka 2009.

Pripreme i prijave za našu župu do nedjelje - 23. 3. 2009.
Image and video hosting by TinyPic
Na redovitom mjesečniom susretu svećenika Varaždinske biskupije s korizmenom duhovnom obnovom koji je održan je u ponedjeljak 2. ožujka u Varaždinu, između ostalog predstojnik biskupijskog Ureda za pastoral mladih, vlč. Damjan Koren najavio je „IX. križni put mladih Varaždinske biskupije“ koji će se odvijati 28. i 29. ožujka od Margečana do Varaždinskih Toplica. Sudionici se prijavljuju župnim ili dekanatskim animatorima.

POZIVAM MLADE NAŠE ŽUPE DA SE PRIJAVE…


Opširnije...
i
ovdje...
- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ISUSOVA I NAŠA KUŠNJA… -uz 1. korizmenu nedjelju - 1.3.2009.

Image and video hosting by TinyPic
Svake godine na prvu korizmenu nedjelju naviješta se evanđelje o Isusovoj kušnji.
Duh odmah nagna Isusa u pustinju. Tako piše. Vremenski se i sadržajno tako nadovezuje na krštenje. U tom Duhu, u kojem je upravo priznato i proklamirano Isusovo sinovstvo (usp. Mk 1,11). on je sada u pustinji. Jasno je to izraženo. Duh ga je nagnao, bacio van, na silu. Nema tu mjesta za idilu, nego se postupa odrješito.
Pustinja je u biblijskoj predaji oduvijek dvoznačna: sad kao mjesto susreta s Bogom, potom kao mjesto čišćenja, napokon kao izraz udaljenosti od Boga, samoće i napuštenosti.
Biti u pustinji i danas može značiti udaljenost od Boga i propast, ali može biti i put koji vodi k njemu, jer je čovjek lišen svega sporednoga te je u svojem životu sam.
Četrdeset dana Isusova boravka u pustinji označuje punu, dostatnu mjeru: to je dosta - dosta je kušnje, ili još jasnije dosta đavlove kušnje.
Događaj nas vodi u bit Isusove osobe. Marko ne govori puno o Isusovoj kušnji, nego je odmah nadopunja govorom o njegovu boravku s divljim zvijerima kao i službom anđela. Na prvi je pogled to proturječno; pomnije gledajući pak autorova nakana upravo time postaje jasna.
U ovom prvom dijelu evanđelja pisac daje prvi opis Isusove osobe. Na početku je nagovijestio o komu se radi. „Evanđelje Isusa Krista, Sina Božjega" (Mk 1¸,1). Izvješćem o Isusovu krštenju dovoljno je istaknuta jedna dimenzija Isusa. On je ljubljeni Sin kojega je poslao Otac. Ova oznaka Isusova poslanja opisuje se dalje u današnjem navještaju (usp. Mk 1,14-15).
Ali Isusova osoba nije obilježena samo s„Neba". Budući da je uronjen o ljudski život, postavši čovjek, treba ostvarivati ovo jedinstveno sinovstvo, boriti se za njega, otkriti ga i usvojiti i pred ljudima ga živjeti kao Očevu poruku. Isusova kušnja sastoji se u tome da ga obrani protiv svega nebožanskoga, protiv svega što ne odgovara njegovu poslanju. Pisac odlučno naglašava: To nije privid, nego zbilja; ujedno naglašava da Isus u tome nije sam; vodi ga Duh, Bog ga štiti - kao što se može zaključiti po njegovu boravku sa zvijerima a služba anđela znači da je on izdržao u toj kušnji.

Što to znači za nas:
I nama je potrebno da od vremena do vremena budemo u „pustinji“ - u osami - oslobođeni svega drugorazrednoga – da doživimo svoju jedinstvenost i onda možemo jasnije istražiti slušamo li Božju riječ i živimo li u Božjoj blizini. Imamo li svoj cilj pred očima onda ne će nadvladati ispraznost ovoga svijeta, životne nevolje i kušnje.
Pozvani smo svoj život upraviti prema tom cilju: ostvarivati Božje kraljevstvo poslani u ime Isusovo.
Iskoristimo šansu koju nam pruža ovo ovo spasonosno korizmeno vrijeme…



- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.02.2009., utorak

KORIZMA 2009. ...

Image and video hosting by TinyPic

S PEPELNICOM
počinjemo ozbiljno i najplodinije razdoblje crkvene godine.
Tim danom započinje korizma, Zato početak neka bude označen ozbiljnijom pokorom, strogim postom i nemrsom. Strogo postiti znači
samo jedan put na dan do sita se najesti, a ne mrsiti znači ne jesti meso niti mesne prerađevine.
Tijekom korizme pokušjmo biti vrijedni u poslu, samozatajni, strpljivi prema svojini ukućanima, šutljivi i vrijedni. Velik broj kršćana odluči da će u korizmi svaki dan desetak minuta čitati Sveto pismo. Brojne su obitelji koje u korizmi odluče da će navečer uvesti obiteljsku molitvu, ili da će svaku večer zajednički u obitelji moliti krunicu.Jedni odluče na početku i na kraju korizme dobro se ispovjediti, i tako u te dane biti osobito čistima. Djeca obično odluče da će se tih dana odreći slatkiša i bombona, da će se odreći nekih igara koje su im smetale da napisu školske zadaće. Ima mladića i djevojaka koji će se u korizmi odreći izvanjskih načina izražavanja svoje ljubavi, poljubaca i zagrljaja, ima bračnih drugova koji odluče da će u korizmi govoriti jedno o drugom samo pozitivno i dobro. Neki odluče svaki dan, ili pak nekoliko puta tjedno, poći na svetu misu. Drugi pak odluče na početku korizme da će svaki dan naći pola sata vremena za molitvu, za razgovor s Bogom, za ozdravlji-vanje svoga duha, za liječenje svoje savjesti, intelekta i srca.
Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine. Nad svima, već na Pepelnicu, lebdi Isusova riječ koja zove: »Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti«. Zato se i kod posipanja blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu kaže onome koga se pepeli: »Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti«. Ili pak druga rečenica: »Obrati se i vjeruj Radosnoj vijesti«.
Korizma, dakle, nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života. Ona donosi nove šanse, nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenuci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i sa tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja, te teških misli i briga.

- 16:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PRESELILI SE U VJEČNU DOMOVINU…siječanj i veljača 2009. g.

Image and video hosting by TinyPic
-mons. Valent Bogadi, župnik ( r. 1946. ; + 2. 1. 2009.)
-Vjekoslava Hlebec, r. Mikaj (r. 1919.; + 11.1.2009. )
- Draga Prstec r. Prstec (r. 1927.; + 11. 1. 2009.)
- Slavko Froebe
- Stjepan Sopić (r. 1223.; +13.1.2009.)
- Marija Dopša r. Keleminec (r. 1926.; +16.1.2009.)
- Anka Novak r. Kolak (r.1924.; + 20.1.2009.)
- Štefanija Svetec r. Dušak (r. 11. 8. 1962.; + 20.1.2009.)
- Miljenko Jug,(r. 1967.; + 21.1.2009.)
- Sofija Gluhak, r. Filipović (r.1023.; + 23.1.2009.)
- Franjo Remenar,(r. 1941.; + 24.1.2009.)
- Miroslav Kanešić (r. 1954.; +25.1. 2009.)
- Vikrorija Detelj. r. Gotić ( r. 1924.; + 7.2.2009.)
- Josip Dvorski (r.1928.; + 11.2.2009.)
- Franjo Mađarić, (r. 1924.; + 18. 2. 2009.)
- Ivan Špoljarić,( r. 1927.; + 22.2.2009.) – Jakopovec
- Miroslav Prstec, (r. 1950.; + 25.2.2009.)
Molimo te za sve naše pokojne.
Oče milosrđa, oslobodi od trpljenja one za koje je Tvoj ljubljeni Sin prolio svoju Krv.

- 13:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.02.2009., subota

SMS

Image and video hosting by TinyPic
Susret Mladih Subotom
svake subote u 14,30 sati - susret mladih. („SMS“ – susret mladih subotom)
… u vjeronaučnoj dvorani...
…pozvani su svi mladi...
…od iduće subote započinjemo s temom korizma – križni put...

Image and video hosting by TinyPic

- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.02.2009., petak

SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU – 22.veljače 2009.

Image and video hosting by TinyPic
„I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"
(Mk 2,1-12)
…NOSAČI UZETOGA...
…doznali su za Isusovu ozdraviteljsku moć.
… vrlo su snalažljivi i poduzetni… budući da od mnoštva nisu mogli do Isusa,
otkrivaju krov i spuštaju paraliziranog preda nj…
Ljudi koji pomažu uzetome istinski su DETEKTIVI – u punom smislu riječi. Znamo da detektivi i detektori otkrivaju skriveno, a ime im dolazi od riječi DETECTO, gdje korijen TECTUM znači KROV. To su dakle oni ljudi koji skidaju krov, otkrivaju, koji omogućuju da se vidi kroz krov…


…Isus se nije ljutio zbog štete što su je nanijeli, već je u tome vidio njihovu vjeru…

Uvijek su potrebni takvi ljudi koji pogođenog čovjeka - u doslovnom i prenesenom smislu - nose, kako bi zadobio život, kako bi živio.
U tome vidim i sliku zajednice, odnosno Crkve.
I to je zadaća sviju nas…

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.02.2009., srijeda

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2009.

Image and video hosting by TinyPic
"I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje" (Mt 4, 2)

Draga braćo i sestre!

Na početku ove korizme, koja predstavlja intenzivniju duhovnu pripravu, liturgija nam ponovno predlaže tri pokorničke vježbe vrlo drage biblijskoj i kršćanskoj tradiciji – molitvu, milostinju i post – kako bi nas pripremila bolje proslaviti Uskrs i tako iskusiti Božju moć koja, kako ćemo slušati na vazmenom bdjenju, "goni zločine, pere krivice i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Goni mržnje, uspostavlja slogu i sagiba vlasti" (Vazmeni hvalospjev). U svojoj uobičajenoj korizmenoj poruci, htio bih se ove godine zadržati u razmišljanju o vrijednosti i značenju posta. Korizma, naime, doziva u pamet Isusov četrdesetodnevni post u pustinji prije nego će započeti svoje javno djelovanje.

Čitamo u Evanđelju: "Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje" (Mt 4,1-2). Poput Mojsija prije nego će primiti ploče Zakona (usp. Izl 34,28), poput Ilije prije susreta s Gospodinom na gori Horebu (usp. 1 Kr 19,8), tako se Isus molitvom i postom pripremao za svoje poslanje, čiji je početak bila teška borba s napasnikom. Možemo se zapitati koju vrijednost i smisao ima za nas kršćane lišavati se nečega što je po sebi dobro i korisno za naše uzdržavanje. Sveto pismo i čitava kršćanska tradicija uče da je post od velike pomoći za izbjegavanje grijeha i svega što navodi na grijeh. Zato se u povijesti spasenja više put ponavlja poziv na post. Već na prvim stranicama Svetog pisma Gospodin zapovijeda čovjeku da se uzdrži od konzumiranja zabranjenog voća: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" (Post 2,16-17). Komentirajući tu Božju zapovijed, sveti Bazilije primjećuje da je "post zapovjeđen u raju" i "prva takva zapovijed je dana Adamu". On zato zaključuje: "To 'da nisi jeo' je, dakle, zakon posta i uzdržavanja" (usp. Sermo de jejunio: PG 31, 163, 98).

Budući da smo svi opterećeni grijehom i njegovim posljedicama, post nam se nudi kao sredstvo za ponovnu uspostavu prijateljstva s Gospodinom. Tako je činio Ezra prije nego će krenuti na put povratka iz progonstva u Obećanu zemlju, pozvavši narod da posti "da bismo se – reče – ponizili pred Bogom svojim" (8,21). Svemogući je čuo njegovu molitvu i zajamčio mu svoju naklonost i zaštitu. Isto su učinili stanovnici Ninive, koji, odlučivši se odazvati Joninu pozivu na pokoru, proglasiše, kao svjedočanstvo svoje iskrenosti, post govoreći: "Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?" (3,9). I tada Bog vidje njihova djela te ih poštedi. U Novome zavjetu Isus objašnjava duboki razlog posta, stigmatizirajući držanja farizeja, koji su strogo obdržavali propise nametnute zakonom, ali im je srce bilo daleko od Boga.

Pravi post, ponavlja i na drugome mjestu božanski Učitelj, je vršiti volju Oca nebeskog, koji "vidi u skrovitosti, uzvratit će ti" (Mt 6,18). On sam daje primjer za to odgovarajući đavlu, po završetku 40 dana provedenih u pustinji, da "ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta" (Mt 4,4). Pravi post dakle ima za cilj jesti "pravu hranu", koja je vršiti volju Očevu (usp. Iv 4,34). Ako prema tome Adam nije poslušao Gospodinovu zapovijed "da ne jede sa stabla spoznaje dobra i zla", postom se vjernik želi ponizno podložiti Bogu, pouzdavajući se u njegovu dobrotu i milosrđe. Vidimo da je praksa posta bila vrlo raširena u prvoj kršćanskoj zajednici (usp. Dj 13,3; 14,22; 27,21; 2 Kor 6,5). I crkveni oci govore o snazi posta, koji može obuzdati grijeh, ukrotiti požude "staroga Adama" i utrti u vjernikovu srcu put k Bogu. Post je uz to česta praksa koju su preporučivali sveci svih vremena. Petar Krizolog piše: "Post je duša molitve a milosrđe život posta, zato neka onaj koji moli posti. Onaj pak koji posti neka bude milosrdan.

Onaj koji želi da mu molitva bude uslišana, neka usliši onoga koji mu se obrati nekom molbom. Onaj koji želi da mu Bog otvori srce neka ne zatvara svoje onome koji ga za nešto zamoli" (Sermo 43; PL 52, 320. 332). U naše dane, praksa posta kao da je pomalo izgubila na svojoj duhovnoj vrijednosti i, u kulturi obilježenoj traženjem materijalnog blagostanja, nekako više poprimila vrijednost terapijske mjere za brigu o vlastitom tijelu. Post zacijelo koristi tjelesnom zdravlju, ali je za vjernike u prvom redu "terapija" za liječenje sveg onoga što čovjeka sprječava da se prikloni Božjoj volji. U apostolskoj konstituciji Paenitemini iz 1966. sluga Božji Pavao VI. uočio je potrebu da se post smjesti u kontekst poziva svakog kršćanina da "ne živi više za samoga sebe, već za onoga koji ga je ljubio i dao samoga sebe za nj, i… također živjeti za braću" (usp. Prvo poglavlje).

Korizma bi mogla biti zgodna prigoda da se ponovno prisjetimo odredbi sadržanih u spomenutoj apostolskoj konstituciji, valorizirajući istinsko i trajno značenje te drevne pokorničke prakse, koja nam može pomoći mrtviti našu sebičnost i otvoriti srce ljubavi prema Bogu i bližnjemu, što je prva i najviša zapovijed novog Zakona i sažetak čitavoga evanđelja (usp. Mt 22,34-40). Vjerna praksa posta pridonosi k tomu da osoba, tijelo i duša, stekne jedinstvo pomažući joj da se kloni grijeha i raste u prisnosti s Gospodinom. Sveti Augustin, koji je dobro poznavao vlastite negativne sklonosti i nazvao ih "vrlo zamršenim i zapletenim čvorom" (Ispovijesti, II., 10.18), u svojem traktatu Korisnost posta, pisao je: "Zadajem si određenu kaznu, ali to činim zato da mi On oprosti; samoga sebe kažnjavam da mi On pomogne, da omilim u njegovim očima, da prispijem uživanju njegove miline" (Sermo 400, 3, 3; PL 40, 708). Odricanjem materijalne hrane koja hrani tijelo olakšava se nutarnju raspoloživost za slušanje Krista i hranjenje riječju spasenja.

Postom i molitvom omogućujemo Njemu da dođe i utaži onu dublju glad koju osjećamo u srcu: glad i žeđ za Bogom. Istodobno, post nam pomaže da postanemo svjesni situacije u kojoj žive mnoga naša braća. U svojoj Prvoj poslanici sveti Ivan upozorava: "Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja ostaje u njemu?" (3,17). Dragovoljni post nam pomaže ugledati se na milosrdnog Samarijanca, koji se saginje i pritječe u pomoć bratu koji trpi (usp. enc. Deus caritas est, 15). Kada slobodno odlučimo odreći se nečega kako bismo pomogli drugima, pokazujemo na konkretan način da nam bližnji u nevolji nije tuđinac.

Upravo da bi se održao živim taj stav prihvaćanja i pažnje prema braći, potičem župe i sve druge zajednice da osnaže u korizmi praksu osobnog i zajedničkog posta, njegujući također slušanje Božje riječi, molitvu i milostinju. To je, od samih početaka, bilo nešto uobičajeno u kršćanskim zajednicama, u kojoj su organizirane posebne kolekte (usp. 2 Kor 8-9; Rim 15,25-27) i vjernici su pozivani dati siromašnima ono što su, zahvaljujući postu, stavili na stranu (usp. Didascalia Ap., V, 20,18). Danas tu praksu treba ponovno otkriti i na nju poticati, posebno tijekom korizmenog liturgijskog vremena. Iz navedenog se vrlo jasno vidi kako post predstavlja važnu isposničku praksu, duhovno oružje za borbu protiv neuredne navezanosti na same sebe.

Dobrovoljno se odricati uživanja u hrani i drugih materijalnih dobara pomaže Kristovu učeniku obuzdati prohtjeve naravi oslabljene prvim grijehom, čijim je negativnim posljedicama pogođena čitava osoba. Zgodno opominje drevni liturgijski korizmeni himan: "Utamur ergo parcius, / verbis, cibis, et potibus, / somno, iocis et arctius / perstemus in custodia – Budimo umjereniji u riječima, hrani i piću, snu i igrama, a više pažnje posvetimo bdijenju". Draga braćo i sestre, post, ako dobro pogledamo, ima kao svoj krajnji cilj pomoći svakome od nas, kao što je pisao sluga Božji Ivan Pavao II., učiniti od samoga sebe potpuni dar Bogu (usp. Veritatis splendor, 21).

Neka zato svaka obitelj i svaka kršćanska zajednica prepoznaju vrijednost korizme kao sredstva koje pomaže udaljiti se od svega onoga što dovodi do rastresenosti duha i čvršće prigrliti ono što hrani dušu otvarajući je ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Tu mislim osobito na veću zauzetost u molitvi, u lectio divina, u pristupanju sakramentu pomirenja i u aktivnom sudjelovanju u euharistiji, prije svega na nedjeljnoj misi. S tom unutarnjom raspoloživošću uđimo u pokorničko ozračje korizme.

Neka nas prati Blažena Djevica Marija, uzrok naše radosti (causa nostrae laetitiae) i neka nas podupre u nastojanju da oslobodimo svoje srce od robovanja grijehu kako bi ono postalo sve više "živo Božje svetohranište". S tom željom, dok jamčim svoju molitvu da ovo vrijeme korizme bude plodonosno za svakog vjernika i svaku crkvenu zajednicu, od srca svima udjeljujem apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 11. prosinca 2008. Papa Benedikt XVI.


- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2009., subota

6. NEDJELJA KROZ GODINU

Image and video hosting by TinyPic
" I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." (Mk 1, 40-45)

Pročitah negdje ovu zgodu - mislim da je povezana s nedjeljnim evanđeljem i ovim danima kada posebno mislimo na bolesnike:

Tražio čovjek cvijeće koje bi u proljeće posadio u svom vrtu.
U velikom stakleniku nađe zlatnu krizantemu u punom cvatu.
Na njegovo veliko iznenađenje bijaše ona skrivena u kutu i rasla je u starom, ulupljenom, zahrđalom loncu.

„Da je ovo moje cvijeće“ reče on sam sebi „ja bih ga stavio u lijepi lonac i s ponosom bi ga izložio. Zašto je stavljeno u ovu staru posudu i skriveno na ovom zabačenom mjestu?“
Kada je svoj prigovor iznio vlasniku staklenika, ovaj mu objasni: „O, pa ja sam posadio taj cvijet u taj ružan lonac dok ne procvjeta. I to je za samo neko kratko vrijeme. Ja ću ga jako brzo presaditi u moj vrt.“

Čovjek se nasmija i zamisli takav prizor na nebu.

„Postoji jedan predivan“ reći će Bog „rezultat moje ljubavi i milosti. Sada je zarobljen u ranjivom tijelu i stoji u tami, ali o' kako će, jako brzo, u mom Vrtu, uspravan i ponosan on stajati.“

Da, mi smo za sada posađeni u ovim našim ulupljenim, potrošnim, zahrđalim loncima, a to su naša tijela, ali za samo neko kratko vrijeme, dok Bog ne proljepša naše duše.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.02.2009., četvrtak

Biskup Mrzljak slavio misu s bolesnicima

Image and video hosting by TinyPicNa blagdan Majke Božje Lurdske i u prigodi Svjetskog dana bolesnika varaždinski biskup predvodio je u srijedu 11. veljače misno slavlje u Varaždinskim Toplicama za bolesnike i župljane.

U kongresnoj dvorani hotela "Minerva" okupilo se 500-njak vjernika, od kojih su mnogi na liječenju u tamošnjoj Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju. S biskupom je suslavilo više svećenika, među kojima i preč. Mirko Horvatić, ravnatelj Svećeničkog doma u Varaždinu, domaći župnik vlč. Stjepan Mostečak, a sudjelovala su i dvojica đakona od kojih i domaći sin Nikola Bukovčan.

U pozdravu okupljenima dušobrižnik bolnice vlč. Andrija Jagečić Boltek osobito je pozdravio biskupa Mrzljaka, kojem je uputio čestitke u prigodi ovogodišnje 10. obljetnice biskupstva, 40. obljetnice svećeništva i 65. rođendana, ravnateljstvo i djelatnike bolnice na čelu s ravnateljicom dr. Silvom Potrebica i sve prisutne vjernike, osobito bolesnike koji su svoje boli i patnje došli pridružiti Kristu Patniku.

Biskup Mrzljak u uvodu je kazao kako Gospa Lurdska oko sebe okuplja hodočasnike i vjernike koji se dolaze moliti za duševno i tjelesno zdravlje i okrijepiti se snagom Božje milosti kako bi mogli podnositi bolesti, patnje, teškoće i križeve svakodnevnog života. Podsjetio je kako je bolest duše grijeh i zlo koji razaraju čovjeka, te je potaknuo nazočne da se otvore Božjoj Riječi kako bi je prihvatili i živjeli u svom životu jer ona jedina može liječiti čovjeka vjernika. Pozvao je okupljene da mole Majku Božju za zagovor i pomoć u svim teškoćama života. Osvrnuo se i na misli iz poruke pape Benedikta XVI. uz Svjetski dan bolesnika, koju je na kraju mise darovao ravnateljstvu bolnice, te pritom sa žaljenjem ustvrdio kako se u svjetovnim medijima o Papinoj poruci neće moći ništa pročitati.


Dušobrižnik Jagečić na toj je službi od 2001. godine, no i ranije je kao župnik u Varaždinskim Toplicama kroz gotovo tri desetljeća obilazio bolesnike i duhovno ih krijepio. Svakodnevno je na raspolaganju bolesnicima, kojih je u bolnici i hotelu oko 800, a mnogi bolesnici dolaze na dnevne terapije. Mnogi od njih tijekom dana zadrže se u molitvi u bolničkoj kapeli, kojoj je zaštitnik bl. Alojzije Stepinac, a suzaštitnica Majka Božja Lurdska. Gotovo da nema trenutka u danu da je kapela prazna. Svake večeri sa svojim dušobrižnikom i drugim svećenicima, koji su u bolnici na liječenju ili rehabilitaciji, bolesnici slave svetu misu. Dušobrižnik svakodnevno obilazi nepokretne bolesnike u njihovim bolničkim sobama, pa tako dnevno posjeti 20-tak soba gdje razgovara i moli s bolesnicima. U bolnici, gdje je vrlo razvijena dušobrižnička aktivnost koja je velika blagodat za tu ustanovu, godišnje se podijeli i do 30 tisuća svetih pričesti.

Jasminka Bakoš-Kocijan
Opširnije


- 07:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2009., srijeda

Pomozimo bolesnoj i napaćenoj djeci

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2009.
Image and video hosting by TinyPic
Draga braćo i sestre!
Na Svjetski dan bolesnika, koji se slavi 11. veljače, na liturgijski spomen Blažene Djevice Marije Lurdske, dijecezanske će se zajednice okupiti sa svojim biskupima na molitvi da bi razmišljale i odlučile koje inicijative poduzeti kako bi se kod ljudi probudila svijest o stvarnosti trpljenja. Pavlova godina koju slavimo pruža povlaštenu prigodu da se zajedno s apostolom Pavlom zadržimo u razmišljanju nad činjenicom da, "kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša" (2 Kor 1,5). Duhovna povezanost s Lurdom doziva k tomu u svijest majčinsku brigu Isusove majke za braću svojega Sina "koja još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu" (Lumen gentium, 62).
Ove godine svoju pozornost posvećujemo osobito djeci, tim najslabijim i najranjivijim stvorenjima, i onoj od njih koja su bolesna i trpe. Ima malih ljudskih bića koja nose na tijelu posljedice bolesti zbog koje su ostala nepokretna, a ima i onih koja se bore s bolestima koje su još uvijek neizlječive, unatoč napretku medicine i pomoći vrijednih i sposobnih znanstvenika i medicinskih stručnjaka. Ima djece na čijem su tijelu i duši rane ostavili sukobi i ratovi, kao i nevinih žrtava mržnje bezumnih odraslih osoba. Ima djece "s ulice", koja su lišena topline obitelji i prepuštena samima sebi, kao i malenih koje su obeščastili odurni ljudi koji vrše nasilje nad njihovom nevinošću, nanoseći im duševne rane kojima će biti obilježeni ostatak života. Ne možemo zatim zaboraviti nebrojenu djecu koja umiru zbog žeđi, gladi, oskudne zdravstvene pomoći, kao i malene koji su sa svojim roditeljima protjerani ili izbjegli iz vlastite zemlje u potrazi za boljim uvjetima života. Iz grudi sve te djece prolama se tihi krik boli na koji se kao ljudi i vjernici ne smijemo oglušiti.
Kršćanska zajednica, koja ne može ostati ravnodušna na tako dramatične situacije, osjeća hitnu dužnost intervenirati. Crkva je, naime, kao što sam pisao u enciklici Deus caritas est, "Božja obitelj u svijetu. U toj obitelji nikomu ne smije nedostajati ono što je nužno za život" (25, b). Želja mi je, zato, da i Svjetski dan bolesnika pruži mogućnost župnim i dijecezanskim zajednicama da postanu sve više svjesne da su "Božja obitelj", te ih potakne da po njima u selima, četvrtima i gradovima bude primjetljiva ljubav Gospodina, koji traži da "u Crkvi, kao obitelji, niti jedan njezin član ne smije trpjeti oskudicu" (isto). Svjedočenje ljubavi sastavni je dio samoga života svake kršćanske zajednice. Crkva je od samog početka pretakala u konkretne geste evanđeoska načela, kao što to čitamo u Djelima apostolskim. Danas se, zbog promijenjenih okolnosti u kojima se zdravstvena pomoć pruža, osjeća potreba za tješnjom suradnjom među medicinskim stručnjacima koji rade u različitim zdravstvenim ustanovama i crkvenim zajednicama prisutnim na određenom teritoriju. U toj se perspektivi potvrđuje puna vrijednost institucije povezane sa Svetom Stolicom kao što je to pedijatrijska bolnica Bambino Gesu, koja ove godine slavi 140 godina postojanja.
Ali i više od toga. Budući da bolesno dijete pripada nekoj obitelji koja, često s velikim mukama i poteškoćama, dijeli njihovu patnju, kršćanske zajednice moraju preuzeti na sebe obavezu pomoći obiteljima pogođenim bolešću sina ili kćeri. Po primjeru "dobrog Samarijanca" potrebno se prignuti nad osobe koje su tako teško kušane i pružiti im potporu u obliku konkretne solidarnosti. Na taj se način prihvaćanje i dioništvo u patnji pretvara u korisnu potporu obiteljima bolesne djece, stvarajući u njima ozračje vedrine i nade i dajući im da osjete uza se veliku obitelj braće i sestara u Kristu. Isusovo suosjećanje zbog plača udovice iz Naina (usp. Lk 7,12-17) i zbog usrdne Jairove molitve (usp. Lk 8,41-56) samo su neki od korisnih primjera koji pomažu naučiti kako dijeliti trenutke tjelesne i duhovne boli tolikih kušanih obitelji. Sve to pretpostavlja nesebičnu i velikodušnu ljubav, koja je odraz i znak milosrdne ljubavi Boga, koji nikada ne napušta svoju djecu u kušnji, već ih uvijek obdaruje čudesnim bogatstvima srca i uma da bi se mogli na primjeren način uhvatiti u koštac sa životnim nevoljama.
Svakodnevno posvećivanje i neprestana zauzetost u službi bolesne djece predstavljaju rječito svjedočanstvo ljubavi prema ljudskom životu, na poseban način prema životu onoga koji je slab te u svemu i zbog svega ovisan o drugima. Potrebno je, naime, snažno potvrditi apsolutno i najviše dostojanstvo svakog ljudskog života. Vremena se mijenjaju ali nauk koji Crkva neprestano naviješta ostaje uvijek isti: ljudski je život lijep i treba ga živjeti u punini i onda kada je slab i obavijen misterijem trpljenja. Svoj pogled trebamo upraviti na Isusa raspetog: umirući na križu htio je biti dionikom boli čitava čovječanstva. U njegovu trpljenju iz ljubavi vidimo najviše sudioništvo u mukama malenih bolesnika i njihovih roditelja. Moj časni prethodnik Ivan Pavao II., koji je, osobito pred kraj svojega života, pokazao svijetli primjer strpljivog prihvaćanja trpljenja, napisao je: "Na križu je raspet 'Otkupitelj čovjeka', Čovjek boli, koji je na sebe preuzeo tjelesne i duševne boli ljudi svih vremena, kako bi u ljubavi mogli pronaći spasenjski smisao svoje boli i odgovore na sva svoja pitanja" (Salvifici doloris, 31).
Želim ovdje izraziti moje divljenje i ohrabrenje međunarodnim i nacionalnim organizacijama koje se brinu za bolesnu djecu, osobito u siromašnim zemljama, i s velikodušnošću i samoprijegorom pružaju svoj doprinos kako bi im s ljubavlju osigurali prikladnu skrb. Upućujem istodobno snažni apel vođama naroda da se podupru zakoni i uredbe u korist bolesne djece i njihovih obitelji. Crkva je uvijek, a još više kada je u pitanju život djece, spremna otvoreno surađivati u nastojanju da se čitava ljudska civilizacija pretvori u "civilizaciju ljubavi" (usp. Salvifici doloris, 30).
Na kraju, želim izraziti svoju duhovnu blizinu svima vama, draga braćo i sestre, koji bolujete od neke bolesti. Upućujem srdačan pozdrav svima onima koji vam pomažu: biskupima, svećenicima, posvećenim osobama, zdravstvenim djelatnicima, volonterima i svima onima koji se s ljubavlju posvećuju liječenju i ublažavanju patnji onih koji se bore s nekom bolešću. Poseban pozdrav upućen je vama, draga djeco, koja ste bolesni ili trpite: Papa vas i vaše roditelje i članove obitelji grli očinskom ljubavlju i jamči vam poseban spomen u molitvi, pozivajući vas da se pouzdajete u majčinsku pomoć Bezgrešne Djevice Marije, koju smo prošlog Božića ponovno promatrali kako s radošću na svoje grudi privija Božjeg Sina koji je postao djetetom. Zazivajući na vas i na sve bolesnike majčinsku zaštitu Svete Djevice, Zdravlje bolesnih, svima od srca udjeljujem posebni apostolski blagoslov.
Papa Benedikt XVI

- 08:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.02.2009., utorak

Biskup Mrzljak na Gospu Lurdsku u Varaždinskim Toplicama

Image and video hosting by TinyPic
Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak na blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika u srijedu 11. veljače predvodit će misna slavlja u Nedelišću, Varaždinu i Varaždinskim Toplicama. U župi Nedelišće, gdje se osobito štuje Majka Božja Lurdska, biskup Mrzljak predvodit će misu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u 10 sati. Kod varaždinskih kapucina u župi sv. Vida, gdje se Gospa Lurdska također već tradicionalno slavi, biskup Mrzljak predvodit će misu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u 12 sati.
U Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama biskup Mrzljak predvodit će misno slavlje u 17.30 sati.

- 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BL. ALOJZIJE STEPINAC - SVJETLO ISTINE U MRAKU LAŽI

Image and video hosting by TinyPic
"Ono što odlikuje svece i mučenike jest da su trpjeli silu, ali je nisu činili, da su bili žrtve laži, ali sami nisu lagali. Bili su vjerni svjedoci ljubavi i istine. U tome nam svima može biti uzor Alojzije Stepinac. On je na svojoj koži osjetio što znači ne uključiti se u sustav koji se gradi na sili i laži. Mogao se uklopiti u taj sustav, mogao se izmaknuti i reći da to nije njegova briga. Međutim, on je ostao vezan uz ljubav i istinu.
Bl Alojzije Stepinac nam je poznat i bliz. Dobro je svake godine obnavljati sjećanje na njegovu veličinu, na njegovu hrabrost i spremnost da se odupre svakom nasilju i laži. Njegove vrline korisne su ne samo našem hrvatskom društvu nego i cijelom svijetu".
biskup Mile Bogović, 9. veljače 2009.
- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.02.2009., subota

Uz Evanđelje 5. nedjelje kroz godinu - 8. 2. 2009.

(Mk1, 29-39)
Image and video hosting by TinyPic
Marko izvještava o jednom danu Isusova djelovanja. Iz toga što Isus čini u 24 sata prepoznaje se čitavo Isusovo spasenjsko poslanje, očituje se poslanje Crkve i poziv svakog pojedinca.
1. - Isus je u sinagogi naviještao poruku o Božjemu kraljevstvu;
2. - u kući Šimuna Petra ozdravljuje njegovu punicu, liječi sve bolesnike koje su mu donijeli;
3. - ide na samotno mjesto moliti,
4. - polazi na put da propovijeda i na drugim mjestima.

Ovdje je sažeto u jednom jedinom danu ono što je bilo sadržaj njegova života na zemlji: naviještanje, molitva, briga za tjelesno i duševno zdravlje čovjeka.

Tu je i zadaća koju je Isus naložio svojim učenicima: propovijedanje evanđelja, bogoslužje i karitas. Tu je u srži sadržano ono što će biti zadaća Crkve kroz stoljeća. Crkva je u službi vjere, bogoslužja i služenja bližnjemu.
Pitamo se koliko Crkva danas odgovara ovom zadatku? Uza sve slabosti, ograničenosti i grijeha - u Crkvi su i sveci i grješnici - Crkva ipak nastavlja ono djelo koje je Isus započeo: govori o Bogu, moli se Ocu, vrši djela ljubavi i milosrđa. Dakako i kao institucija Crkva je dužna to organizirati i činiti. Ali toliko to vrši, koliko svatko doprinosi svojim zalaganjem. Ali prvo je da Isusova poruka dođe do ljudi, da se evanđelje naviješta današnjem čovjeku.

- 13:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svjetski Dan braka -nedjelja, 8. veljače 2009.

Ideja o obilježavanju svjetskog dana braka započela je u 1981. g. u Luisiani, SAD. Godine 1983. naziv je promijenjen u "Svjetski dan braka" (World Marriage Day), s namjerom da se obilježi svake godine, na drugu nedjelju u veljači. Sv. Otac Ivan Pavao II. podijelio je 1993. g. svoj Apostolski blagoslov Svjetskom danu braka. Ova akcija nastavlja rasti i širiti se u raznim zemljama svake godine, pa ćemo ove godine po prvi puta uz potporu Hrvatske zajednice bračnih susreta Svjetski dan braka proslaviti i u našoj domovini.

Svjetski dan braka posvećen je bračnom paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, osnovi Crkve i društva. Želimo proslaviti sakramenat braka, naglasiti ljepotu bračne ljubavi, predanosti, vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu.
Image and video hosting by TinyPic
Simbol Svjetskog dana braka govori o poslanju i vrijednostima koje bračni parovi zastupaju. Muž i žena su simbolično predstavljeni kao dvije svijeće, podsjećajući nas da su muž i žena, bračni par, pozvani da budu svjetlo u svijetu. Par je spojen srcem koje pokazuje da je ljubav snaga koja čuva jedinstvo unutar para i pojačava spremnost za darivanje života te nadahnjuje druge na vjernost i jedinstvo.

Kao moto odabrane su riječi "Ljubite jedni druge". Ta rečenica je Isusova zapovijed ljubavi zapisana u 14. poglavlju Ivanova evanđelja. Na jednostavan, ali izazovan način govori nam kakav način života želi za nas naš nebeski Otac. Voljeti jedno drugo neka bude naša svakodnevna odluka – jednostavna ali istovremeno i zahtjevna.

Poruka predsjednika Vijeća HBK za obitelj, mons. Valtera Župana, kršćanskim supružnicima i svim ljudima dobre volje za Svjetski dan braka 8. veljače 2009. g.

PONOVNO OTKRITI RADOSNU ISTINU O BRAKU

Na inicijativu i pod pokroviteljstvom Svjetske zajednice bračnih susreta (Worldwide Marriage Encounter) Svjetski dan braka obilježava se druge nedjelje u veljači, a u sve većem broju zemalja obilježava se i tjedan braka najčešće od 7. – 14. veljače. Od ove godine, zahvaljujući suradnji Ureda HBK za obitelj i Hrvatske zajednice bračnih susreta i Hrvatska se pridružuje tim zemljama, u nastojanju da se sve više otkriva vrijednost braka, njegov smisao i značenje. To se prije svega odnosi na kršćanske supružnike, koji su pozvani doživljavati bogatstvo Božjeg plana za brak i obitelj.
Propovjednik Papinskoga doma kapucin o. Raniero Cantalamessa na nedavno održanom VI. Svjetskom susretu obitelji u Meksiku, u svom je izlaganju zaključio: „Zadaća kršćana da ponovo otkrivaju i u punini žive biblijski ideal braka i obitelji, nije ništa manje važna od njegove obrane. Na taj način može ga se ponovno predočiti svijetu činjenjem, više nego li govorenjem.“
Logičan smjerokaz na putu prema tome cilju predstavlja moto Svjetskog dana braka „Ljubite jedni druge“. Te su riječi srž Isusove nove zapovjedi koju znakovito triput ponavlja učenicima, ali i svima nama (usp. Iv 13,34; Iv 15,12; Iv 15,17). Isus nas potiče da ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas – On, Bog koji je ljubav sama (usp. 1 Iv 4,8). Uzvišen je to ideal koji, kada mu se približimo, biva prepoznat usklikom: „Gle kako se ljube!“. Po njemu su pogani prepoznavali prve kršćane, a i današnjim kršćanima to bi trebao biti znak raspoznavanja. Valja nam se upitati je li i među nama to uistinu tako.
Na sreću, mnogi kršćanski supružnici odgovaraju Isusovom pozivu na takvu ljubav, međusobno se podlažući jedno drugom. (usp. Ef 5,21). Pri tome muž ostvaruje svoju misiju ljubeći ženu kao Krist Crkvu, spreman za nju sve žrtvovati, uključujući i svoj vlastiti život. Žena, pak, prihvaća tu njegovu misiju da bude tako ljubljena (usp. Ef 5,21-25). Uz to, doživljavajući bračni čin kao obnovu bračnih zavjeta oni produbljuju svoju ljubav, a iz sakramenta braka crpe snagu za sve teškoće i probleme koje bračni i obiteljski život neminovno donosi.
Brak nije samo usmjeren rađanju djece, nego uključuje i dimenziju uzajamne ljubavi i potpore supružnika. Između ostalog, papa Ivan Pavao II. razradio je to u svojim katehezama srijedom od 1979. do 1984. g. poznatim kao Teologija tijela, a papa Benedikt XVI. otišao je i korak dalje u svojoj nastupnoj enciklici Bog je ljubav, pišući duboke i nove stvari koje se tiču erosa u braku i samoga odnosa Boga i čovjeka. „Brak utemeljen na isključivoj i konačnoj ljubavi postaje slika odnosa Boga i njegova naroda i obratno, način na koji Bog ljubi postaje mjera ljudske ljubavi.“ (DCE, 11)
Brak, naime, nije samo društvena zbilja, već je to zajednica ljubavi i života muškarca i žene, kakvu je Bog utemeljio u početku stvaranja, a Isus podigao na razinu sakramenta. To zajedništvo osoba između muškarca i žene, koje se otvara životu, predstavlja „prvotni sakrament“. Ono simbolizira i ima svoje ishodište u zajedništvu triju božanskih osoba i njihovoj uzajamnoj ljubavi. U tom svjetlu shvaćamo i nerazrješivost braka, jer „Što, dakle, Bog združi čovjek neka ne rastavlja“ (Mt 19,6). Ima mnogo supružnika koji dosljedno žive takvu viziju braka. Tu su oko nas, samo što oni ne pune medijske stupce i njih se ne prikazuje kao uzore.
Isus je svoje prvo čudo učinio u Kani Galilejskoj upravo na vjenčanju, pretvarajući vodu u vrsno vino (usp. Iv 2,1-11). To je simbolika koja nam ukazuje kako Isus takvo čudo može učiniti za svaki bračni par, jer svjesni smo da su i u tom području ljudske snage ograničene i mogu se potrošiti. Božja je snaga neizmjerna i očituje se na mnoge ponekad neshvatljive načine. Supružnici ga to samo trebaju zamoliti te mu dopustiti djelovati u njima i po njima. To se prije svega ostvaruje u molitvi, čitanju Svetog Pisma te osobito redovitim sudjelovanjem supružnika na Euharistiji. Na misi se događa naime još veće čudo, vino se pretvara u Isusovu krv koja ozdravlja i osnažuje ljudsku dušu.
Za Krista nema izgubljene situacije i mrtvog braka kojeg ne bi mogao oživjeti, jer kao što je Lazara uskrisio od mrtvih kad su svi mislili da je prekasno (usp. Iv 11,38-43) tako može oživjeti i brak za koji se čini da više nema nade, jer „Bogu je sve moguće“ (Mt 19,26).
Kako bi se što uspješnije obilježio Svjetski dan braka u Hrvatskoj, Ured HBK za obitelj i Hrvatska zajednica bračnih susreta zajednički su priredili programski paket koji je predviđen poglavito za župe. Stoga, koristim ovu prigodu pozvati na suradnju svećenike i bračne parove, jer upravo su sakrament ženidbe i sakrament svetog reda usmjereni služenju zajednici, a kao takvi su komplementarni i međusobno se nadopunjuju. Podsjećam i na poziv koji je Sveti Otac Benedikt XVI. uputio sudionicima VI. Svjetskog susreta obitelji u Meksiku, u kojem je potaknuo kršćanske obitelji da se učlanjuju u udruženja koja promiču identitet i prava obitelji te da se ta udruženja međusobno umrežuju i surađuju, kako bi njihovo djelovanje bilo što probitačnije.
Naposljetku, želim svim supružnicima u Hrvatskoj čestitati Svjetski dan braka i zazvati na njih obilje blagoslova, u nadi da će obilježavanje toga dana biti svojevrsni poticaj promicanju ljepote i ponovnom otkrivanju radosne istine o braku za jedan bolji i ljepši svijet.


U Krku, na spomendan sv. Ivana Bosca, 31. siječnja 2009.

+ Valter Župan, krčki biskup



- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.02.2009., četvrtak

Dijamantni pir Ljubice i Gabrijela Slamnik iz V.Toplica

Image and video hosting by TinyPic
Ljubav prema obitelji i Crkvi
Prije šezdeset godina, točnije 2. veljače 1949., Ljubica i Gabrijel Slamnik, ispunjeni ljubavlju i poštovanjem, vjenčali su se u topličkoj župnoj crkvi Sv. Martina. Taj su događaj, nakon 60 godina zajedničkog života, potvrdili uoči ovogodišnje Svijećnice, 1. veljače, u istoj crkvi. Na kraju misnog slavlja, u nazočnosti mons. Antuna Perčića, kancelara Varaždinske biskupije, brojnih vjernika i njihove velike obitelji, blagoslovio ih je novoimenovani toplički župnik vlč. Stjepan Mostečak.
Slavlje tijekom mise uveličao je uz župni zbor i dječji zbor “Martinčeki” pod ravnanjem s. Agate. Zahvalivši salvljenicima u ime župe Sv. Martina, vlč. Mostečak darovao je slavljenicima raspelo. U braku im se rodilo petero djece, od kojih je četvero živih dočekalo sa svojom djecom – devetero unučadi - taj sretni trenutak. Djeca slavljenika – Dragica, Ruža, Ljubica i Joža sa svojim obiteljima, koji danas žive od Toplica do Hrženice, Novigrada Podravskog do Velike Gorice, nastavila su obiteljski i vjernički život po uzoru na svoje roditelje. Treba napomenuti, a što je posebno istaknuo i župnik Mostečak, da je Gabrijel Slamnik punih 40 godina bio zvonar topličke crkve Sv. Martina, a Ljubica pjevačica crkvenog zbora čiju je tradiciju nastavila kći Dragica.

- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

UVOĐENJE NOVOG ŽUPNIKA U SLUŽBU

Image and video hosting by TinyPic
U prepunoj crkvi sv. Martina biskupa u Varaždinskim Toplicama, u nedjelju 1. veljače 2009. liturgijskim obredom, kojega je predvodio kancelar varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, uveden je u službu novi župnik vlč. Stjepan Mostečak. Čitanjem Dekreta o imenovanju župnikom te svečanom predajom ključeva župne crkve, zazivom Duha Svetoga novom su župniku povjerena pojedina mjesta u crkvi, kako bi u zajedništvu sa svojim biskupom vjerno predsjedao i služio župnoj obitelji , navješćujući Riječ Božju, slaveći svete tajne i svjedočio ljubav Kristovu. Podržan vjerom župne zajednice i obnovivši svoja svećenička obećanja, toplo je i srdačno pozdravljen od predstavnika nazočnih vjernika uz obećanje da će ga podupirati razumijevanjem, dijalogom i plodnom suodgovornošću kako bi svi zajedno težili punini spasenja, novi je župnik predslavio misno slavlje.
Prije blagoslova novi se župnik kratko predstavio a slavlje je završeno pjesmom u čast sv. Martinu – zaštitniku župe.

- 07:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.02.2009., srijeda

Novi župnik u Varaždinskim Toplicama

U nedjelju 1. veljače preč. Stjepan Mostečak, dosadašnji župnik u Orehovici i dekan Čakovečkog dekanata, preuzeo je novu službu župnika u župi sv. Martina biskupa u Varaždinskim Toplicama.
Župa u Varaždinskim Toplicama ostala je bez župnika 2. siječnja iznenadnom smrću mons. Valenta Bogadija.

Image and video hosting by TinyPic
Mons. Valent Bogadi, župnik u Varaždinskim Toplicama i dekan Varaždinsko-topličkog dekanata, iznenada je preminuo u petak 2. siječnja, u 63. godini života i 38. godini svećeništva, i to nakon jutarnje svete mise, pripremajući se za blagoslov domova župljana, u prostorijama župnog dvora u Varaždinskim Toplicama. Pokopan je u ponedjeljak 5. siječnja. Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Martina u Varaždinskim Toplicama i sprovodne obrede na varaždinskom groblju predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s više od 60 svećenika, među kojima je bio i pokojnikov brat Dragutin, župnik u Vidovcu, te uz sudjelovanje đakona, bogoslova, redovnika, redovnica više zajednica, rodbine i mnoštva drugih vjernika.

Biskup Mrzljak u homiliji je pročitao duhovnu oporuku koju je mons. Bogadi napisao nekoliko mjeseci prije smrti - kao da je predosjećao blizinu svog osobnog oproštaja s ovozemaljskim svijetom. U njoj je zahvalio Bogu što ga je pozvao u svećeničku službu te izrazio žaljenje što je nije živio vjernije i zauzetije. Zahvalio je svojoj obitelji, dobročiniteljima koji su mu pomogli u školovanju, te Crkvi koju je uvijek osjećao kao svoju. Kazao je kako je nastojao raditi tako da ga ljudi prihvate, premda osjeća da to nije uspio ostvariti jer danas nije popularno ljudima govoriti o onome što u stvarnosti ne ide zajedno s vjerom i vjerskom praksom. "Mnogima to nije bilo lako čuti, no ni meni to nije bilo lako reći", napisao je u oporuci dodavši da je uvijek bio otvoren za razgovor, te je izrazio žaljenje i zamolio oproštenje ako je ikome učinio neku nepravdu. Biskup Mrzljak zahvalio je u ime mjesne Crkve Bogu što ga je pozvao u službu, te mons. Bogadiju što se stavio na raspolaganje za služenje Bogu i Crkvi i što je u svojim službama učinio mnoga dobra djela koja će ga pratiti u vječnosti.

Na kraju svete mise generalni vikar mons. Ivan Godina pročitao je neke od brojnih brzojava sućuti. Izraze suosjećanja uputili su kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, mons. Želimir Puljić, dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, župnik vlč. Josip Kos iz Hrvatske župe u Torontu, te vlč. dr. Pavo Jurišić, postulator kauze Sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je propovijedao na nedavnoj proslavi župnog zaštitnika. U ime svećenika dekanata riječi oproštaja uputio je fra Martin Dretvić, župnik u Novom Marofu, biskupski vikar za grad Zagreb vlč. Zvonimir Sekelj oprostio se u ime generacije, vijećnik Jozo Rajić u ime župne zajednice, Mateja Marčun u ime župne mladeži, a riječi oproštaja uputio je i gradonačelnik Varaždinskih Toplica Dragutin Kranjčec. Na groblju je u svečanosti oproštaja nastupio oktet varaždinske katedrale pod ravnanjem mo. Anđelka Igreca koji je 'a capella' izveo njegovu najnoviju obradu pjesme "Rumeno nebo", francuskog svećenika Aiméa Duvala, koju su rado pjevali "Žeteoci", a osobito je bila draga pok. Bogadiju. Oproštaju su, između ostalih, nazočili svi članovi "Žetelaca", te sestre milosrdnice s kojima je surađivao u župi Varaždinske Toplice.

Valent Bogadi rođen je 29. siječnja 1946. u Bednjanskom Vrhovcu u župi Bednja od oca Stanka i majke Katice, rođ. Booz. Bio je jedno od 12-ero djece koja su bila životna radost svojim roditeljima, dok su dvojica najmlađih, Valent i Dragutin, obitelj obradovali i odazivanjem na duhovni poziv. Premda obitelj u mnogočem nije živjela u obilju, obilovala je zajedništvom i Božjim blagoslovom. Valent je pučku školu završio u Bednji gdje je proveo djetinjstvo, a klasičnu gimnaziju i Bogoslovni fakultet polazio je u Zagrebu.
Za svećenika ga je 27. lipnja 1971. godine u Zagrebu zaredio nadbiskup Franjo Kuharić. Kao kapelan službovao je u zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina te u Svetoj Nedjelji. Pet godina bio je upravitelj župe u Grubišnom Polju, te dvije godine upravitelj župe Sveti Križ Začretje. Od 1982. godine, kroz gotovo dva desetljeća, djelovao je u hrvatskoj župi u Torontu u Kanadi, gdje je utisnuo najdublji trag, i to ne samo zbog duljine službe, već i zbog predanog pastoralnog rada kojim je ostavio mnogo dobra te se upisao u zahvalno sjećanje mnogih vjernika. Po povratku u Varaždinsku biskupiju, 2001. godine imenovan je župnikom u Varaždinskim Toplicama. Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti, a smrt ga je zatekla i na službi dekana Varaždinsko-topličkog dekanata.
Mnogi ga pamte kao člana legendarnog bogoslovskog vokalno-instrumentalnog sastava "Žeteoci", koji je bio začetnik popularne duhovne glazbe u Hrvatskoj. Glazba mu je čitav život bila duboko u srcu, uz duhovnost i prijateljstvo koji su također bile temeljne sastavnice njegova života, u kojem je nastojao živjeti iskrenost premda je zbog toga često trpio. U susretima je bio očinski prijatelj, skroman i pošten, odgovoran i zauzet, usmjeren na dobrobit ljudi, osobito mladih. U svim župama gdje je službovao, ostavio je značajan duhovni i materijalni trag svog pastoralnog djelovanja. Također je prije 35 godina bio jedan od 16 sudionika prvog Malog tečaja kršćanstva - Kursilja u Hrvatskoj na Taboru u Samoboru. Po povratku iz Kanade, u župi u Varaždinskim Toplicama organizirao je dva tečaja, te se rado odazivao na sastanke suradnika i pripremao svećeničke teme. Smrt ga je zatekla u pastoralnoj godini u kojoj je župa dobila čak dvojicu đakona na putu prema svećeništvu što ga je osobito radovalo.
Jasminka Bakoš Kocijan
Opširnije...

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Studeni 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (2)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (13)
Studeni 2010 (10)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (9)
Srpanj 2010 (7)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (13)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (7)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (17)

ŽUPNI CARITAS


  • Sv. Martin Biskup, zaštitnik župe

    Sveti Martin Tourski, misionar i biskup, rođen 316. u Savariji, (danas Szombathely, Mađarska), odrastao u Ticinumu (danas Pavia, Italija). Isprva časnik u carskoj vojsci, postao je kršćanin, napustio vojsku i djelovao kao misionar u Panoniji, Dalmaciji, Italiji i Galiji. Kao biskup Toursa (372-397) podigao je pokraj grada samostan Majus Monasterium (danas Marmoutier). “Vojnik na silu, biskup po dužnosti, monah po izboru”, preminuo je u 8. studenog 397. u galskom naselju Candesu (danas Candes-Saint-Martin, Francuska).
    Od mnogobrojnih legendi o njemu najpoznatija je ona po kojoj je mačem prepolovio svoj vojnički plašt i podijelio ga sa siromahom koji se smrzavao pred vratima grada Amiensa.
    Sliku sv. Martina – ulje na platnu, koja je bila galvna oltarna slika nekadašnjeg drvenog oltara, koji je zamjenjen darovanim iz katedrale, izradio je godine 1852. Johann Beyer, štajerski slikar. Slika se nakon restauracije g. 2013. čuva u župnom dvoru i izlaže uz blagdan sv. Martina 11. studenoga.


    CRKVA SV. MARTINA U VARAŽDINSKIM TOPLICAMA

    - jedna je od najstarijih građevina u Varaždinskim Toplicama čiji zvonik dominira naseljem. Spominje se u prvom popisu župa zagrebačke biskupije 1334. g., što znači da je sagrađena koncem XIII. ili početkom XIV. stoljeća i to na temeljima starije crkve, o kojoj svjedoče arheološki nalazi i vidljivi mali prozorčić iznad vrata sakristije. U XVIII. stoljeću crkva je dograđena i barokizirana a arheološki nalazi potvrdili su gotički slog, o kojem danas vidljivo svjedoče elegantni ukrasni pilastri s vanjske strane građevine te prozori na apsidi. Ispod poda pronađeni su ostaci gotičkih temelja te supova i stepeništa za kor, a u crkvi se nalaze i tri grobnice. Prigodom zadnje obnove crkva dobiva i dva nova vitraja: bl. A. Stepinca i sv. Marka Križevčanina zaštitnika naše biskupije, koji uz već postojeće u svetištu (sv. Martin i simboli evađelista) čine skladnu cjelinu i zaokružuju barokni ambijent crkve.Osim svakodnevnih, nedjeljnih i blagdanskih misnih slavlja, svečano se slavi zaštitnik župe sv. Martin biskup – 11. studenoga, kao i godišnje klečanje 10. kolovoza. Crkva je otvorena tijekom čitavog dana i mjesto je molitve kako domaćih vjernika tako i korisnika bolnice te mnogih pojedinaca i grupa koje turistički ili hodočasnički posjećuju naš grad.



    .


    ROBBINI OLTARI U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA


    Francesco Robba (1698.-1757.), najpoznatiji barokni kipar na tlu Slovenije i Hrvatske, izradio je nekoliko mramornih oltara, remek-djela baroka, za zagrebačku katedralu i crkvu sv. Katarine.
    Poslije potresa koji je 9. studenog 1880. g. pogodio Zagreb i okolicu kod preuređenja zagrebačke katedrale, bečki arhitekt Hermann Bollé odstranio je Robbine oltare iz katedrale. Oltari sv. Katarine i sv. Barbare, koje je oko 1736. godine naručio zagrebački Kaptol, darovani su g. 1884. Topličkoj župnoj crkvi, u kojoj ih je slikar i graditelj M. Antonini postavio iste godine.
    Oltar sv. Katarine, (izrađen oko 1740.g.) postao je u Toplicama oltarom sv. Martina (glavni oltar). Impresivno djeluje reljef s prikazom mučeništva svete Katarine. Krase ga kipovi sv. Bartola i sv. Mateja ap. Oltar sv. Barbare (izrađen oko 1736.g.) sada ima kipove sv. Filipa Nerija i sv. Stjepana prvomučenika. S ova dva oltara nedostaju kipovi Sv. Andrije i Sv. Franje Saleškog, koji su bili smješteni u atici jer ih je Kaptol poklonio župnoj crkvi, danas katedrali, u Sisku. Na njihovim se mjestima sada nalaze manje vrijedni kipovi sv. Nikole Tavelića - na oltaru sv. Barbare, te na glavnom oltaru kip sv. Martina biskupa, zaštitnika župe.
    Slikar M. Antonini oslikao je 1885. g. čitavu crkvu a posebno su dojmljive stropne freske koje prikazuju prizore iz Isusova života dok u svetištu na stropu nalazimo evanđeliste a pored oltara svete slavenske apostole Ćirila i Metoda.
    Valja spomenuti da je zagrebački Kaptol već prije 900 godina (između 1111. i 1117.g.) postao vlasnikom Toplica darovnicom bana Aleksija. Kroz čitav srednji vijek zagrebački je Kaptol uspješno doprinosio razvoju čitavog mjesta i lječilišnog turizma u Toplicama sve do 1945. godine kada je Kaptol izgubio čitav svoj posjed i sve zgrade.



    OLTAR ŽALOSNE GOSPE

    - rad je Josefa Oblettera iz St. Ulricha - Tirol – Austrija izrađen g. 1911. krasi bočnu kapelu župne crkve. Nasuprot ulazu u kapelu nalazi se kip sv. Josipa – zaštitnika Hrvatske. Tu su i kipovi Srca Isusova i Marijina te sv. Antuna i sv. Terezije.
    Oltar je blagoslovljen 4. rujna 1911. g. po preuzv. nadbiskupu zagrebačkom Jurju Posiloviću uz sudjelovanje đakovačkog biskupa dr. Ivana Krapca – jednog od velikih dobročinitelja župne crkve. Lijevo i desno od oltara hrvatsko kulturno društvo "Napredak" postavilo je 1933.g. ploče s imenima poginulih Topličkih župljana u I. svjetskom ratu /1914.-1918/.
    Strop kapele oslikan je Antoninijevom freskom: Isusa polažu u grob, a bočno su freske: Isus zaogrnut crvenim plaštem s trnovom krunom na glavi, te četiri anđela sa simbolima muke Isusove. Kad se otvori prednja donja ploča, oltar postaje „Božji grob“– gdje se nalazi kip Isusa u naravnoj veličini /J. Obletter/ - a pored svetohraništa su prizori molitve u Getsemanskom vrtu i Kristova Uskrsnuća. Ispod poda po cijeloj površini kapele nalazi se kripta - grobnica. Prigodom najnovije obnove kapela dobiva vitraje koji prikazuju Navještenje Gospodnje i u gornjem dijelu "Zoru" - označujući BDM kao početak boljega svijeta, a desni prikazuje Uznesenje BDM na nebo - prema oltarnoj slici iz Varaždinske katedrale a u gornjem djelu mjesec i zvijezde - simbole BDM.




    OLTAR GOSPE LURDSKE


    - smješten je lijevo od ulaznih vratiju – nasuprot ulaza na kor. Kip Gospe Lurdske i sv. Bernardice nabavljen je u Beču 1914.g. a o 100- toj godišnjici (2014.g.) oltar je preuređen i obnovljen, tako da je i nadalje mjesto stalne molitve i zagovora mnogih bolesnika iz obližnje bolnice i župljana Topličke župe.



    ORGULJE U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA

    Nakon barokizacije (od 1761-1763.g.) vjernici nabavljaju orgulje iz radionice Antoniusa Römera iz Graza, a 1884. godine crkva dobiva dva mramorna oltara iz Zagrebačke katedrale, remek djela baroknog kiparstva, rad Francesca Robbe. Zajedno s orguljama i oltari daju iznimni barokni ambijent crkvi.
    Barokna obnova župne crkve Sv. Martina zaokružena je dakle 1765. g. nabavom orgulja. Antoniusa Römera iz Graza, koji je u to vrijeme dosta radio za područje Hrvatske. Zaslugom župljana i niza topličkih župnika ove su orgulje ostale do danas sačuvane i svojim predivnim zvukom i danas obogaćuju liturgijska slavlja.
    Ove je orgulje osobito cijenio prof. Ladislav Šaban, vrsni poznavatelj orgulja u Hrvatskoj, koji je uz ostalo, zapisao kako imaju: "Čisti zvuk nepatvorenog baroka, kakav i pripada u barokni ambijent topličke crkve."
    Temeljitu obnovu god. 1993. izveo je njemački graditelj i restaurator orgulja Wolfgang J. Braun pa su zahvaljujući tome Varaždinske Toplice uključene u program "Varaždinskih baroknih večeri."




    KAPELA SV. DUHA

    Na ostacima župne crkve koju su 1242. godine uništili Tatari sagrađena je kapela koja je 1774. godine barokizirana. Unutrašnjost i strop kapele oslikani su freskama nepoznatog majstora a oltarna freska prikazuje silazak Duha Svetoga na apostole okupljene oko Blažene Djevice Marije. Slikana je 1882. g. za vrijeme župnika A. Golubića. Kapelu je do XIX. stoljeća okruživalo groblje, a tu je pokopan i Antun Kukuljević Sakcinski, nad čijim se grobom uzdiže križ s natpisom Antunova sina Ivana na glagoljici: „Zahvalni sin svome otcu.“ Svake se godine u kapeli svečano slavi Duhovski ponedjeljak tj. blagdan BDM – Majke Crkve.



  • VRIJEME U HRVATSKOJ:

    Hrvatska danas










flags.es


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se