ponedjeljak, 22.02.2010.
Disarm me with a smile
I nakon jutra ostaje dah njegove ljubavi na zamagljenim prozorima samo mojeg svijeta.
Napola ispijene čaše i prazninom ispunjena prostorija.
Nebo je surovo tamno i rastapa vručinu prošlih trenutaka.
Nisam ni Ines ni Barbara, a najmanje Annabel Lee.
Pjesme o meni nisu spjevane i nikad me neće dotaknuti note.
Nisam ničija zvijezda ni pakosna bol, al zovem se njegovom.
Često su uzviknuli moje ime, no nikada nije zvučalo tako slatko.
I nikada snijeg nije bio topao ko sada, niti je kiša hladila moje uzavrele misli.
Jer nikada nisam raspuštala misli i u vjetru sakrih svoje želje.
Ovaj sam grad voljela više od svega! Spjevala mu ode, u njem pronašla svoj spas!
Opijena mirisom cimeta i crnog cvijeća, krala sam dane, tražeći nekog nalik na njega.
Otkad znam za ljubav, prva sam u redu što navijam za nju!
Letimičan pogled, uzdrhtale riječi, netražena emotivnost ovog zbunjenog sanjara!
Ne željeh biti ovakva, u hladnoći tražih odbljesak svog tijela.
Ravnodušnost misli, miran sklad emocija.
Nikada ne poželjeh ludost ovih misli što me proždiru, svijet u boji karamele, snove što me čine nevinom.
Nekad željeh skladnost i smirenost emocija, a sada u ludosti ljubavi izgaram!
Kako da se predstavim svijetu?
Jer soba još miriše na toplinu i gorčinu gutljaja kojima kratim minute do sna.
I svaka šara na zidu jednom će se pretvoriti u nostalgičan osmijeh zaljubljenih persona.
Mora da je posebno.
Dopuštam mu da osjeti pijanost mojih misli, razuzdanost ovog opijenog uma.
U snovima se gubim u vrtlogu sobe, okusu aromatiziranog meda, bljedunjavoj slici svakog susreta.
Pijano i pomalo svjesno dijelim svaki papir svoje ljubavi. Pastelne boje svoje iskrenosti.
Ponekad se slamam pred njegovim pogledom. I želim reči da bih najradije pobjegla od svijeta, zažmirila snažno, nestala... No njegov me glas uspavljuje. Smiruje zanesenost moje destruktivnosti i čini lijepom. Sanjivom...
I ponekad se prepadnem ljubavi. Siline emocija pod kojima se lomim sama.
No samo me misao ponese u svijet apsurdnosti! Jednom ću svojim riječima osvojiti svijet!
Hodati putem posutim njegovom ljubavlju...
Voljeti ga više nego ga je ikad itko volio!
"dvije case i dovoljno pozitivnih misli
ponekad si plakala
smijali smo se veci dio dana
smijali smo se veci dio noci
smijali smo se veci dio ovog stoljeĆa
vino
crno skroz crno
dovoljno rijeci dovoljno pogleda
dovoljno vremena dovoljno ljubavi"
.
- 23:29 -