»Razočarana. I to je malo za reći. Ukrašena privjescima od crijeva još živih životinja, izvukla se ispod hrpe stvari za koje mislimo da su bitne. Poklonila je sve svoje organe kao da pušta golubice mira i zora je bila išarana krilima. ... ja sam krvavo pismo dijelova koji me napuštaju. Cjelina je osjećaj da se izgubljeno može vratiti« Cjelina je osjećaj Sibila Petlevski |
TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE Ti ne voliš i ne žališ mene, nisam više mio srcu tvom? Gledajuć u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smiješak ti je mio, ti si mlada, riječi moje ni nježne, ni grube. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su k'o sjena kraj tvog tijela ne srevši se sa plamenom tvojim. Mnogima si na koljena sjela, sada sjediš na nogama mojim. Oči su ti poluzatvorene i ti sanjaš o drugome nekom, al' ljubav prošla je i mene, pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne želi, plahovita bješe ljubav vruća- i k'o što smo slučajno se sreli, rastanak će biti bez ganuća. Ti ćeš proći putem pored mene da prokockaš sve te tužne zore. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one što ne gore. I kad s drugim budeš jedne noći u ljubavi, stojeći na cesti, možda i ja onuda ću proći i ponovo mi će mo se sresti. Okrenuvši drugom bliže pleći ti ćeš glavom kimnuti mi lako. "Dobro veče" tiho ćeš mi reći. "Dobro veče, miss" i ja ću tako. I ništa nam srca neće ganut, duše bit će smirene posvema- tko izgori, taj ne može planut, tko ljubljaše, taj ljubavi nema. |
Kaže se da : Muškarac ne otkriva svoju tugu svijetu ali meni je došlo da prospem tugu iz svojih crijeva preda se nekim brzim potezom ruke - oštrim nožem. pokvaren smisao zašao je u mene i ne vidim, ne ćujem - ništa sve je propalo do moje dubine do moje srži ništavilo je dobilo domaćina ... ili kako to lijepo kaže - Ivo Kozarčanin : Sam čovjek "Kako je duga i strašna ova noć, zar ti to ne osjećaš? Kako teško ulazi u nas i gnijezdi se u nama, a mi se uzalud otimao i tužno mlatimo rukama oko ebe. Ja sam naučen da budem sam, moje su riječi naučene da ih nitko ne sluša, da lutaju preko stolova kao zaboravljena obećanja, zaplećući se u mreži svojih vlastitih unutrašnjih protuslovlja i nelogičnosti. … a ja ti ne mogu ništa dati zauzvrat jer ni sam ništa nemam." POTRAŽI ME Ova dvorišta puna neba i ptica uđu ko muzika stara nekud duboko u nas i tu uvijek ostaju. Tu nas čekaju davno poznata lica jedan je kuštravi dječak uvijek u proljeće tu, ti znaš zašto dolazi. Tko je nekada nosio prvo sunce po dvorištima, nikad sasvim ne ostavlja ovaj život u predgrađima. Potraži me u predgrađu na ulici, na raskršću, gdje ti je jorgovan rasuo perle gdje nam je proljeće dotaklo usne i pobjeglo. Potraži me u predgrađu, kraj vlakova što prolaze, bit ćemo sami u svitanje dana, bit ćemo sami u pjesmama ptica, ko nekada. Drijemaju jedra od rublja i cvijeća, čekaju vjetar da nekuda plove, čuješ li naše nas predgrađe zove, traže te kuće i ulice stare. Potraži me u predgrađu, poljubi me u sjećanju, bar onih sati kad ostaneš sama ako me sada još imalo voliš, potraži me. Ti nemaš prsten s našeg vjenčanja, al pamtiš streju na kraju grada, bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata, bila si lijepa i sretna ko nikad. Potraži me u predgrađu, poljubi me u sjećanju, bar onih sati kad ostaneš sama ako me sada još imalo voliš, potraži me, potraži me, u predgrađu, poljubi me u sjećanju, potraži me... |
Ne pitaj za mene prva svjetla se pale dolaze praznici i ljetno raspoloženje Dok prolazim gradom u ove sunčane dane osjećam uzbuđenje kraj mene blješte reklame Ne pitaj za mene kasno je za sve ne pitaj za mene (ne ne) Kasno je za sve Putuj, putuj svi čekaju na tebe putuj, putuj mm, pogledaj me Ne pitaj za mene kasno je za sve ne pitaj za mene (ne ne) kasno je za sve Kraj je godine školska dvorišta su prazna pune se obale tek sada, sada si važna Ne pitaj za mene (ne ne ne ne ne ne ne) prva svjetla se pale dolaze praznici i ljetno raspoloženje Ne pitaj za mene kasno je za sve ne pitaj za mene (ne ne) kasno je za sve btw. danas mi je rođendan |
Razvaljena si od srama trula od mržnje a ne znaš mene prevučenog šutnjom u pokušaju davanja smisla jednom -zašto??? |
Teško se opravdati od novog poraza Te uspraviti srce Prema svjesnom nadanju Pogledati ljubav U nekom drugom tijelu Očekujući od nje Da ne reflektiramo sami sebe U pljački osjećaja |
Bacam se po mislima amo – tamo nikako da nestanu Nema više Tereta duše Prema tebi Opraštam sebi za ne-bivanje Ja Postojim Znam!!! |