Na tihim poljima Ljubavi Oponašamo nesvjesno zakone početaka Isprepleteni Neizdrživom željom Da postanemo sjedinjeni |
Cijeli život bježim od sebe. Bježeći od sebe, zaboravio sam - zašto bježim? Tko me to progoni? Iza svega i u svemu sam JA Strah da ne ostanem bez sebe. A sam sam sebi i dobro i zlo sam sebi roditelj želja, vladar svoje volje i praktičar zrcalnog odraza sebe kao mene. Moram Moram se osloboditi od sebe samog. Ali što tada preostaje? Tko sam tada ? |
Pljuskovi očaja namaču mi zagorenu kožu - ogradu između svijeta i čovjeka Da li ti je katkada toliko zlo da sam sebe ispovračaš ? Da li ti je došlo da samog sebe ne podnosiš u ovome betonu skrojenom po definiciji Drugoga? Gledati sebe unutra a ne vidjeti ništa Slušati sebe iznutra a ne čuti ništa Gdje sam se to razlio po tom ništavilu? Da li ćeš ikada potražiti moje dubine da me osvjetliš? |
Nemam ništa Samo prazninu zazidanu uvenulim bitkama Bitkama koje postoje u nama i prije naših susreta Teško podnoseći nagovještaje poraza i tihe proreze svijesnosti Postajem Nedovoljan sam u sebi Samo je Korak prema uništenju Tijela Haustor - Bi mogo da mogu Uvijek sam, a nikad do kraja Večer u gradu ti donese neki lijek U nekom kutu gdje samoća se zbraja ... Uvijek s malo, premalo para Kad upale se svjetla, ode dim A miris noći opet postane stvaran Ko mnogo puta do sada On sanja Kako beskrajno pada ... Bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve Čulo se samo kako ptice pjevaju Onda je stajao još dugo s druge strane ulice Pustio suze da se same slijevaju ... Ja bi' mogo da mogu Ja bi' znao da znam ... Ja bi' mogo da mogu Ja bi' znao da znam ... |
osjećam duboku tugu guram sam sebe u ambis tame razlomljen plačem suzama povratnika |