t o n kk o

28.03.2007., srijeda

želim ...

Sjećanja su ista
a zaborav ne postoji.

Hodam promatrajući
tjeskobnost misli.

Prazan izlazim
pred zdenac sudbine
i promatram odraz vlastitog trenutka.

Pokušavam upravljati sobom
iz sjene prošlosti.

Želim Te
a nemam mogućnosti
ljubiti te olujom snova.




- 17:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.03.2007., ponedjeljak

nepopustiti ...

Stojim s isukanim životom
pred silom isluženih mjesečara

Štitim se
trenucima osame

Odvojen od boli
živim
Između nade
I očaja

Nepopustiti ni jednom



- 16:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.03.2007., nedjelja

strah ...


Puna mi je utroba
otrova
nataloženog dobrim namjerama
ocvalih ljudskih oblika

Moj grijeh
zaljepljuje mi dušu
poniženjima
svakodnevnog života

Ne mogu da si oprostim
naslage straha.



- 14:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.03.2007., ponedjeljak

obmane ...

Tisućama riječi
oblikujem svoje Ja.

Kada bih se bar mogao
osloboditi svojih samoobmana
- tad bi nestale
sve deformacije vremena.

Kako opisati
život koji se u meni skriva?

Naoružan proslošću
vjerujem u tebe

Vrijeme nasih pogleda
tek dolazi.





- 14:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.03.2007., srijeda

sudbina ... ogledalo

Danas malo posuđujem od poetesa

SYLVIA PLATH

OGLEDALO

Ja sam srebro i točna. Ja nemam predrasuda.
Što god vidim progutam odmah.
Baš Kakvo jest, očigledno voljenjem ili nevoljenjem.
Nisam okrutna, samo istinoljubiva-
oko malog Boga, četverougaono
Većinu vremena meditiram na suprotnom zidu.
On je ružičast sa točkicama. Gledala sam ga tako dugo
Mislila sam da je dio mog srca ali on treperi.
Lica i tama odvajaju nas dalje i dalje.
Sad sam jezero. žena se nadvija nad mene,
Pokušavajući me doseći da otkrije tko je.
Zatim se okreće ovim lažovima, svijećama ili mjesecu.
Vidim je iza, i odražavam vjerno.
Nagrađuje me suzama i poticanjem ruku.
važna sam joj. Ona dolazi i ide.
Svako jutro je njeno lice koje zamjenjuje tamu.
U meni je ona ugušila djevojčicu, i stara žena u mni
Diže se k njoj dan za danom, kao strašna riba.


IRENA VRKLJAN:

SUDBINA

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrasena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrecem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.
Hrabra na zici iznad ponora,
ponosna medju obalama ohole rijeke,
ja dozivam noc prisutnih godina,
sav ocaj napustenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kise
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se gladju,
ranjavam vid na ostrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kozu
pretvorila sam se u izgorio pejzaz,
ali ti me prepoznajes.

Zbog tebe
odijevala sam se u lice trava
i zaustavljala sam sjene mjeseca
na svim oblicima tvog vrata,
zbog tebe
u ovoj polovini mog dlana,
rasprostirala sam vrtove rijeci
koje pamtim od djetinjstva,
kad su igre bile svecane,
a kosa jos mlada.

Nisam zaboravila korijenje ociju
na obali onog drugog svijeta
sto me doziva
mrezom svog glasa
i tjeskobom snijega,
nisam stajala kraj rijeke,
nisam gledala brodove
koji odnose dijelove naseg tijela,
nisam okusila ruze
na snopovima plemenitih ljeta.

Zbog tebe
pamtila sam oblike zagrljaja,
dvije male bitke
na obronku straha,
robovala sam stablima
i pijesku pred zatisje vjetra,
nosila sam tudje haljine,
pretvarala sam se u zeca i srnu,
moja su stopala
bila ograda od zice.

Zbog tebe
ne znam vitka i rana jutra
i ja se bez sjecanja
radujem oblini mladog sljunka,
jer tko ce od sinova mojih
nalik mijenama duge,
zaustaviti mahovinu i dane
sto prodiru u pore mog sna?

Tko ce kad tebe nema
zatvoriti vrata
zatvoriti usta
zaustaviti krv,
pred dolaskom divljih stada godina?


- 15:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.03.2007., četvrtak

Prepoznajem



Prepoznajem tugu
- u tebi
kroz tihe pokrete lica
slušajući neizgovorene riječi

Kažeš mi : " I ja sam sama"

Tko zna
možda nam ovaj trenutak sudbine
dozvoli da se utješimo samoćama.





- 13:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.03.2007., utorak

ne želim


Neželim u sebi
nositi tisuće
samooptužujućih sjećanja.

Neželim imati isprike
kao smisao života.

Sakupljen u mislima
ispitivam
dodire nesvesnog.

Ipak sam opstao
uprkos razarajućem djelovanju
neuzvračenih ljubavi.

U meni postoji samo iskustvo
usmjereno prema budućnosti.





- 13:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.03.2007., nedjelja

TAJNA


Gledam te

i
zamišljam nas
kako nadopunjujemo
jedno drugim,

potpuno
svjesni dubina
ljubavi

jer

Draga moja
ne možeš izgubiti sebe
ako se dodam tebi

moje je JA
i
tvoje JA
rastu

beskonačno

dodirujući
tajnama
pitke
izvore osjećaja





- 16:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.03.2007., petak

ŽIVOT



Kao uspomena plivaš mojim tijelom
dodirujućci sve što je prošlo.

U tebi sam ostao
zaboravljen.

Grijem tijelo tugom
a gusi me ruka depresije.

Ipak,
počinjem osjecati miris života.

Udišem ga punim plućima



- 12:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.03.2007., četvrtak

volim ...

VOLIM

Ja te volim
a ti voliš moju ljubav
ne voliš mene.

Ti sebe voliš
mojom ljubavi.

Zašto se bojiš toliko same sebe?

Tko te je toliko povrijedio
da ja sada ispaštam
dajući ljubavi koja samo prođe kroz tebe
nedodirujući tvoju bit.

Da li te je strah da ćeš opet biti povrijeđena?

I mene je
ali ja vjerujem.


Znam da se tvoja bit
skriva iza naslaga samoobmana.

Sve je slabiji glas osjećaja
samo
budi iskrena prema meni .

Odgovori:

voliš li me ili ne?



- 10:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.