t o n kk o

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
moja poezija

AUTORSKA PRAVA :
Sva autorska prava su pridržna,
niti jedna pjesma niti dio pjesme
ne smije se koristiti bez mog odobrenja

Linkovi
ZG in
POEZIJA

Free Website Counters

my E - mail
tonko.bloger@yahoo.com

ALL LOVE CAN BE

I will watch you in the darkness
Show you love will see you through
When the bad dreams wake you crying
I'll show you all love can do
All love can do

I will watch by the night
Hold you in my arms
Give you dreams where no one will be
I will watch through the dark
Till the morning comes

For the lights will take you
Through the night to see
All love, showing us all love can be

I will guard you with my bright wings
Stay till your heart learns to see
All love can be

USNE VRELE VIŠNJE - AZRA

Prijehavsi u Zagreb zadovoljstva svega rad
Na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
Strijele mocne ljubavi pomracile mi um
A usne vrele visnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu, dao sam joj sve
Kad eno nje na drugome, tu bijes me obuzme
Obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud
Bez milosti me kurva nasukala na sprud

Rijec-dvije u hladu borova na hladni vraski pir
Razgovarati sa bludnicom i nije neki cin
No ono sto sam nacuo sledilo me svog
Tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu, potegao noz
Trgoh ga za kragnu, isjeko ga svog
Vodjen slijepim bezumljem sludila me svog
Tek nije kuja zalud draga srcu mom

Rijesio da se branim, da objasnim svoj grijeh
Darovali mi robiju, a nade ni za tren
Pa iako me proklela, razorila mi dom
Jos volim malu bestiju dragu srcu mom

JE T'AIME MOI NON PLUS

Je t'aime
Je t'aime
Oh oui je t'aime
Moi non plus
Oh mon amour...
Comme la vague irrésolue
Je t'aime
Je t'aime
Oh oui je t'aime
Moi non plus
Oh mon amour...
Tu es la vague, moi l'île nue
Tu vas
Tu vas et tu viens
Entre mes reins
Tu vas et tu viens
Entre mes reins
Et je te rejoins
Je t'aime
Je t'aime
Oh oui je t'aime
Moi non plus
Oh mon amour...
Comme la vague irrésolue
Je vais
Je vais et je viens
Entre tes reins
Je vais et je viens
Entre tes reins
Et je me retiens
I love you
Moi non plus
I love you
Moi non plus
Retiens moi
Tu vas
Tu vas et tu viens
Entre mes reins
Je vais et je viens
Je me retiens
- Non ! maintenant
Viens

Serge Gainsbourg & Jane Birkin

14.03.2007., srijeda

sudbina ... ogledalo

Danas malo posuđujem od poetesa

SYLVIA PLATH

OGLEDALO

Ja sam srebro i točna. Ja nemam predrasuda.
Što god vidim progutam odmah.
Baš Kakvo jest, očigledno voljenjem ili nevoljenjem.
Nisam okrutna, samo istinoljubiva-
oko malog Boga, četverougaono
Većinu vremena meditiram na suprotnom zidu.
On je ružičast sa točkicama. Gledala sam ga tako dugo
Mislila sam da je dio mog srca ali on treperi.
Lica i tama odvajaju nas dalje i dalje.
Sad sam jezero. žena se nadvija nad mene,
Pokušavajući me doseći da otkrije tko je.
Zatim se okreće ovim lažovima, svijećama ili mjesecu.
Vidim je iza, i odražavam vjerno.
Nagrađuje me suzama i poticanjem ruku.
važna sam joj. Ona dolazi i ide.
Svako jutro je njeno lice koje zamjenjuje tamu.
U meni je ona ugušila djevojčicu, i stara žena u mni
Diže se k njoj dan za danom, kao strašna riba.

IRENA VRKLJAN:

SUDBINA

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrasena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrecem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.
Hrabra na zici iznad ponora,
ponosna medju obalama ohole rijeke,
ja dozivam noc prisutnih godina,
sav ocaj napustenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kise
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se gladju,
ranjavam vid na ostrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kozu
pretvorila sam se u izgorio pejzaz,
ali ti me prepoznajes.

Zbog tebe
odijevala sam se u lice trava
i zaustavljala sam sjene mjeseca
na svim oblicima tvog vrata,
zbog tebe
u ovoj polovini mog dlana,
rasprostirala sam vrtove rijeci
koje pamtim od djetinjstva,
kad su igre bile svecane,
a kosa jos mlada.

Nisam zaboravila korijenje ociju
na obali onog drugog svijeta
sto me doziva
mrezom svog glasa
i tjeskobom snijega,
nisam stajala kraj rijeke,
nisam gledala brodove
koji odnose dijelove naseg tijela,
nisam okusila ruze
na snopovima plemenitih ljeta.

Zbog tebe
pamtila sam oblike zagrljaja,
dvije male bitke
na obronku straha,
robovala sam stablima
i pijesku pred zatisje vjetra,
nosila sam tudje haljine,
pretvarala sam se u zeca i srnu,
moja su stopala
bila ograda od zice.

Zbog tebe
ne znam vitka i rana jutra
i ja se bez sjecanja
radujem oblini mladog sljunka,
jer tko ce od sinova mojih
nalik mijenama duge,
zaustaviti mahovinu i dane
sto prodiru u pore mog sna?

Tko ce kad tebe nema
zatvoriti vrata
zatvoriti usta
zaustaviti krv,
pred dolaskom divljih stada godina?

- 15:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.