TU SMO

Evo mene lijenčine za pisanje.Prošli smo preglede u Lovranu,Osijeku...i čekamo operaciju u Zagrebu.Čeka nas operacija kičme u bolnici Dubrava/spondiloza i kifoza/.Dosta mu je teško disati,sjediti,sav se krivi u jednu stranu a raste i dalje...Grozno se osjećam i strahujem što će i kako će biti.Sve što smo maštali;kako će hodati,stajati....palo je u vodu.Noge nemože ispraviti/u koljenima koči/kost je narasla ali mišići ne a da se popuste tetive tko zna bi li imalo smisla-Stopala su previše opuštena pa bi mu stajanje bilo u položaju skijaša/nagnuto prema naprijed/-Sve nam se poremetilo.Mogu samo plakati i plakati,gledajući ga kako se veseli životu i nada da će hodati,plesati,oženiti se imati djecu....A šta mu možemo pružiti?Da barem znam gdje bi ga mogla odvesti na pregled?!Jako nas ubija ovo stanje.S nestrpljenjem očekujemo poziv za operaciju/jer bi mu pomogla/,a s druge strane se bojimo i neznam kako ovo preživjeti.Nadam se da će nam Bog dati snagu da izdržimo i ovo.Visok je sigurno oko 1.90m-i jako nam je nezgodno nositi ga.,zbog čega smo dosta kod kuće.
Bili smo s njim na moru/to mu je bila velika želja/,kao i svake godine.Uživao je plivajući.Bio je jako sretan.Oko dvije godine želja mu je bila da upozna pjevača Zdravka Čolića kojeg obožava.Uspjeli smo i to.Bio je na koncertu,upoznao ga,slikao se i dogovorio da će se opet naći.Barem malo sreće u ovom životu.Zato hvala svima koji su pomogli da do susreta dođe i Čoli što je htio da se s njim upozna.Ovo će ga sigurno držati sretnim u mukama koje nas očekuju.
Krenuli smo u školu,koju moj sin nepropušta ni pod kojim uvjetima.S velikim veseljem ide u školu.Nakon devet godina muke odlaska u školu,sada odlazak u školu odlazi s veseljem/ni kiša ga nemože zaustaviti/.
Sad nas čeka lijepi događaj.Moja mlađa kći treba ovih dana da se porodi i da nam na svijet donese malenu curicu koju svi s nestrpljenjem očekujemo.A ujko posebno.Tako se osjeća važan,jer ga i djeca od starije kćeri obožavaju.Sada je rekao kako će čuvati malenu,kada mu se sestra bude morala vratiti na posao.
Za sada sve pozdravljamo i neka se nitko ne ljuti što smo se malo ulijenili.

Oznake: život

19.09.2012. u 07:41 | 1 Komentara | Print | # | ^

TU SMO

Evo mene lijenčine za pisanje.Prošli smo preglede u Lovranu,Osijeku...i čekamo operaciju u Zagrebu.Čeka nas operacija kičme u bolnici Dubrava/spondiloza i kifoza/.Dosta mu je teško disati,sjediti,sav se krivi u jednu stranu a raste i dalje...Grozno se osjećam i strahujem što će i kako će biti.Sve što smo maštali;kako će hodati,stajati....palo je u vodu.Noge nemože ispraviti/u koljenima koči/kost je narasla ali mišići ne a da se popuste tetive tko zna bi li imalo smisla-Stopala su previše opuštena pa bi mu stajanje bilo u položaju skijaša/nagnuto prema naprijed/-Sve nam se poremetilo.Mogu samo plakati i plakati,gledajući ga kako se veseli životu i nada da će hodati,plesati,oženiti se imati djecu....A šta mu možemo pružiti?Da barem znam gdje bi ga mogla odvesti na pregled?!Jako nas ubija ovo stanje.S nestrpljenjem očekujemo poziv za operaciju/jer bi mu pomogla/,a s druge strane se bojimo i neznam kako ovo preživjeti.Nadam se da će nam Bog dati snagu da izdržimo i ovo.Visok je sigurno oko 1.90m-i jako nam je nezgodno nositi ga.,zbog čega smo dosta kod kuće.
Bili smo s njim na moru/to mu je bila velika želja/,kao i svake godine.Uživao je plivajući.Bio je jako sretan.Oko dvije godine želja mu je bila da upozna pjevača Zdravka Čolića kojeg obožava.Uspjeli smo i to.Bio je na koncertu,upoznao ga,slikao se i dogovorio da će se opet naći.Barem malo sreće u ovom životu.Zato hvala svima koji su pomogli da do susreta dođe i Čoli što je htio da se s njim upozna.Ovo će ga sigurno držati sretnim u mukama koje nas očekuju.
Krenuli smo u školu,koju moj sin nepropušta ni pod kojim uvjetima.S velikim veseljem ide u školu.Nakon devet godina muke odlaska u školu,sada odlazak u školu odlazi s veseljem/ni kiša ga nemože zaustaviti/.
Sad nas čeka lijepi događaj.Moja mlađa kći treba ovih dana da se porodi i da nam na svijet donese malenu curicu koju svi s nestrpljenjem očekujemo.A ujko posebno.Tako se osjeća važan,jer ga i djeca od starije kćeri obožavaju.Sada je rekao kako će čuvati malenu,kada mu se sestra bude morala vratiti na posao.
Za sada sve pozdravljamo i neka se nitko ne ljuti što smo se malo ulijenili.

19.09.2012. u 07:41 | 10 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Siječanj 2014 (1)
Rujan 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (5)


Komentari da/ne?

Opis bloga

SVAŠTA PO MALO

kontakt mail:


jadrankab42@gmail.com

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se