LJETO

Evo i ljeto je počelo ,a ja nikako ovamo.Mnogo se toga dogodilo.
Škola je završila i moj sin je jako sretan.Završio je 8.razreda i sada slijedi odmor kod kuće.Dalje ne ide.Želja moga sina je bila da ide na more.Dogovorili smo odlazak,a moj brat je morao u bolnicu.Teško mi je bilo ostaviti ga ali imali smo termin dogovoren i krenuli smo na more/Petrčani/.Moj sin je zaista uživao.Mogu reči da smo i mi s njim uživali i uz svu muku oko brige,psihički se odmorili.Zaista je bio poseban i sretan moj sin.Mislim da je naj sretniji kada smo samo ja i suprug s njim.Voli on i sestre ali ovo mu je nešto posebno.Jedino što mi je bilo teško da ja uživam sa obitelji a moj brat nepomično leži u bolnici.To je grozan osjećaj,zbog koga sam suze lila i lijem i danas.Dva dana poslije,moj jedini,voljeni brat je zauvijek otišao od mene i svoje obitelji.Nikome nemogu opisati kako se grozno osjećam.Sada znam da više nisam ničija sestra i osjećam se kao sama na svijetu.A sada imam samo mamu i svoju obitelj.O mami vodim brigu,čim uspijem da mi netko sina pripazi.Ni sama neznam kako sam ju uspijela smiriti da prihvati da nam je Bog tako želio.Tek je prošlo 3. godine od smrti moga oca,a sada i brat.Mislim da je majci,najteže.Evo sinoć je snaha od mog brata rodila curicu-kojoj se brat jako veselio.Toliko je planova imao i veselio se.Moja kći je isto trebala roditi u ovo vrijeme,pa smo planirali,kako ćemo se ja i brat napiti,da vidimo kako je to.A sada samo suze idu u potocima.Žao mi je što nije mogao osjetiti kako je imati unuče.Pamtim kako je važno rekao-BIT ĆU DIDO-I šešir je kupio,da bude pravi dido.Nadam se da ipak vidi svoju malu Paolu i svoga sina,koji je postao otac.
Moj sin je toliko osjećao kako se ja osjećam da to nikome nemogu objasniti.Kad god bih bila zamišljena,samo bi rekao,kako i njemu fali njegov ujko.I sada svaki dan,osjeti kada patim za bratom.Pokušam mu reči da mi nije ništa,a on kaže,ma znam i meni fali.
Sada krati vrijeme uz komp.i dosta pregledava slike.Vidim da mu ipak i škola nedostaje.Neki dan je sam rekao kako mu fali škola.Rečeno mi je da može dolaziti u školu do svoje21.godine i da ih tamo "uče samostalnosti".Rekao mi je da bi išao jer mu i prijatelji iz razreda idu u tu grupu,a njih je jako zavolio.A još malo,pa ćemo znati i to.
Na moru je upoznao Leonarda Pijetraja,koji mu je poslao majici i rukavice boksačke.Jako je sretan.Pokušat ću ubaciti sliku;
Image and video hosting by <br />
<br />
Čini mi se da sam uspjela.Eto toliko za sada.Sve vas pozdravljamo i čitamo ponekad,ali se ne uspijem javiti jer samo je ovo vrijeme kada mogu dići na komp,a sin neda da pišem.Pusti me da pregledam Facebook,ali bez pisanja.<br />
</p>

<span class= 02.08.2011. u 09:01 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2014 (1)
Rujan 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (5)


Komentari da/ne?

Opis bloga

SVAŠTA PO MALO

kontakt mail:


jadrankab42@gmail.com

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se