KRIZMA
Eto i taj dan je stigao i prošao.Mi još uvijek prepričavamo i rado se sjećamo toga dana i uzbuđenja nas i Tonia.Brige oko organizacije što ljepšeg događaja za mog sina,sada su konačno iza nas.Ovaj dan neće nikada zaboraviti.
Inače je malo teži za jutarnje buđenje ali ovo jutro se sam probudio.Za njega je to veliki,dugo očekivani dan.Počinje jutarnja zbrka:napravi mi frizuru,popravi kravatu,obuci mi sako,kako izgledam?;-i sve su to moga sina rečenice toga jutra.
Obavili smo sve u Crkvi i vratili se kući.Toni je bio sretan jer slijedeći sakrament koji će slijediti je "ženidba"-što jedva čeka.Toliko se veseli tomu,a u meni "uragan" i strah za njegovu budućnost.Tako sam se osjećala jadno.Želila bih da mu se želja ostvari,a znam da tome nema nade.Pa ni sada ga nitko ne gleda i ne zanima se za njega,a on je pun života i ljubavi.Ipak mi je drago što sam zahvaljujući ovom čudu od računala,uspjela ispuniti jednu želju.
Prva ispunjena želja mu je bila velika proslava,sa šatorom,velikim brojem gosti i glazbom bez koje nema ništa.
A baš ta glazba je ono što je maštao više od godinu dana.
Dugo smo na TV-u pratili grupu Triler bend i jako je oduševljen svirkom,pa je tako davno poželio da mu oni sviraju na Krizmi.Stupila sam u vezu s /njemu naj bitnijim-harmonikašem/ i ispričali se o Toniju.Tada je rekao da će doći jednom prilikom da samo za njega svira.Želio je da to bude za njegov rođendan,ali snijeg je onemogućio njegov dolazak.Kada sam se čula s harmonikašem/ZLAJA/ nije bio siguran,jer su svirali na svadbi.Tako smo mi veselje imali uz pomoć "tehnike" i bilo je dobro.Poslije obavljenog ručka,pozvao me Zlaja,da upita kako je prošlo i tko mu zabavlja njegovog "prijatelja malog".Odlučio je da stiže i želi da bude iznenađenje-kreće putovanje ZG-SB.Nismo mogli vjerovati.Pomalo smo bili u nevjerici.Zar će stvarno netko tko je cijelu noć svirao na svadbi,a živi u ZG,krenuti za SB svirati mome sinu na njegovom veselju i potom se opet vratiti u ZG???
Ali stigao je.Jako uzbuđen što će upoznati svog Malog prijatelja,stigli su Zlaja i supruga.Uzeo je harmoniku u ruke i krenuo u šator uz zvuke njihove pjesme:NE PITAJ PRIJATELJU MOJ.....Stao je pred Tonia a potom kleknuo i nastavio svirati.I sada mi krenu suze kad se sjetim.Moj sin je bio totalno u šoku.Odmah je počeo pjevati a glavom je vrtio lijevo-desno od uzbuđenja ne mogavši usmjeriti pogled ka Zlaji.To je trebalo vidjeti.Svi gosti su počeli plakati.Sreća pa smo snimili i to sada moj sin jako puno gleda.Prije nego je Zlaja došao morala sam ga pripremiti,pa sam se kao kladila s njim i rekla da šta misli ako Zlaja dođe.Rekao mi je da nema šanse,pa je pala oklada.Sreća pa sam ga bar na taj način pripremila da malo išćekuje i nada se jer mislim da bi mu bio još veći šok nego ovako kako je bio.HVALA Zlaja na ovako divnom druženju!Eto,ljudi i čuda su moguća jer još ima ljudi velika srca koji nemaju granica nikakvih,jer su ljudi.A čovjek velikog srca je Zlatko Hadžajlić/i supruga mu/naravno.To upoznavanje će ostati mom sinu ne samo u mislima,nego i u srcu/kao i svima nama/.Tko bi prešao tolike kilometre da stigne Malom prijatelju kao najdraži poklon i donese poklon,a bez naknade,te ostavi veliko prijateljstvo???Samo osoba s dušom i velikim srcem.Pokušala sam staviti slike,ali bez uspjeha.Stavit ću ih naknadno.Pozdrav svima!
