KRAPINSKE TOPLICE
Pozdrav svima koji su mislili na nas,a i ostalima.Eto,i to smo progurali.Otišli smo na rehabilitaciju i eto nas kod kuće.
Tog ponedjeljka tužna srca smo krenuli na put.Po dolasku u toplice,tuga još veća.Teško je to opisati.Sve je lijepo;park,priroda,mir,ali znaš da tu moraš ostati i sve lijepo se gubi.Odlazimo do ambulante,dobivamo ključ od sobe i lifta i nosimo stvari u sobu.Potom slijedi liječnički pregled i polako terapije jedna za drugom.Do ručka sve gotovo.
Ovako je to izgledalo,još s osmijehom na licu.
Nekako smo izgurali do večeri,a tada je tata morao da ode.Tada su nastale muke.Pokušala sam sve da ga zabavim,a i ostale mame i djeca na odjelu.Bilo je teško i mislila sam da je uspješno.No,prevarila sam se.Naj gore je bilo kada smo krenuli na spavanje.Ta noć bila je mučna.Tako neispavan ujutro je krenuo na terapije.Oduševljen je logopedom,koji zaista zna kako s djecom/koliko sam čula kroz vrata dok sam ga čekala/ a i po tome što je bio oduševljen ići kod njega.
Poslije logopeda ,imao je bazen/tj.vježbe u bazenu/.
Poslije bazena slijedila je med.gimnastika.
Poslije toga je slijedila radna terapija ali nisam slikala.Sve terapije su bile po pola sata.Kažu da je to zbog toga što su godišnji odmori,pa moraju smanjiti vježbe na to vrijeme.Mi smo zbog 2 sata ukupno morali biti tamo.Poslije vježbi smo se lijepo družili,majke i djeca.
Ovo je druženje na terasi moga sina i njegove "ljubavi" Mije.Da se nije ona pojavila treći dan ,moj sin bi već išao kući.Više nije mogao izdržati i dogovorili smo se kući u petak.A u srijedu je stigla mlada gospodična i moj sin je odustao od kuće.To vam je ljubav još iz vrtića.Idu i u istu školu.Eto tu ću završiti a nastavak slijedi.
