DVANAESTI TJEDAN
Evo progurasmo još jedan tjedan ali skraćen za jedan dan.Opet smo malo ostali kod kuće.U srijedu smo čuvali moju malu unukicu pa nam škola nije bila bitna.Samo je bitno da nismo u školi.Nekada je to bila škola koju su pohađali učenici koji nisu mogli svladati gradivo u školi ali sada je to škola puna djece s posebnim potrebama.Tako u razredu moga sina ima još jedan dječak u kolicima,jedan s Downovim sindromom-ali jako živo razigrano djete,zbog kojeg sin ide u školu da vidi šta će taj dan on učiniti.Još imaju dva dječaka koji su iz redovne škole upućeni u ovu jer su remetili nastavu/a i ovdje/.Možete li zamisliti kako je pod malim odmorom ,kad ostanu bez nastavnika jer se oni mjenjaju po rsporedu.Tada se desi svađa,tuče,svega.To je ono čega se bojim najviše.Znam da je nemoguće od toliko razreda naći zamjenu pod odmorom,ali to je ipak problem.Nije mi jasno da ako je to škola posebna i prilagođena za posebnu djecu zašto se sve odvija kao u redovnoj školi/trajanje sata,izostanci/.Toliko toga bi trebalo izmjeniti ali to je nemoguće.
Eto ovaj tjedan moj sin čeka utorak jer mu je u utorak 1.12. rođendan.Sav je važan kada nosi slatkiše da počasti svoje prijatelje ili kako on kaže,svoje radne kolege.
Eto danas palimo prvu adventsku svjećicu a to veseli moga sina i sve što dolazi poslije.
Svaku sreću i puno zdravlja u ovom adventu od moje obitelji svima vama.
DESETI I JEDANAESTI TJEDAN
Evo deseti tjedan prošao je uobičajeno.Jedanaesti smo išli u ponedjeljak i petak.Naša ulica se priprema za asfaltiranje pa nismo mogli ići.Šest godina smo u prašini i blatu i sada je došlo vrijeme za asfalt.Moj sin je uživao kod kuće.Bili su mu zanimljivi radovi na cesti,a kako je bilo lijepo vrijeme gledao je vani radove.Ovaj tjedan bi trebalo biti gotovo s radovima pa ćemo još koji dan ostati kod kuće.Kada sam došla razredniku opravdati izostanak,rekao je da nema problema on je pravdao.Ja sam rekla da nije to bitno,nego da nema izostanaka ni opravdanih,jer će ponavljati godinu zbog izostanaka.Na to se on začudio.Ja sam mu ispričala kako je moj sin već ponavljao razred zbog izostanaka.Bilo je to u trećem razredu.Razred je bio velik i sa dosta djece koja su pravila nered,tukli,vrištali,prkosili i mi smo odlučili da ostane kod kuće jer tada je to bilo previše za njega.Plakao je,bojao se škole,djece,svega.Jako je bio u strahu.Tada nas je pozvala direktorica i rekla da mora ponavljati razred zbog izostanaka.Nama je bilo svejedno.Današnji razrednik kaže da je to nemoguće.Svjestan je da oni nemogu dugo izdržati.Ali eto i za njih vrijede ista pravila.Toliko za sada,ugodan vam ovaj tjedan.
24.11.2009. u 07:36 | 9 Komentara | Print | # | ^DEVETI TJEDAN
Ovaj tjedan je bio naj kraći školski tjedan.Išli smo u školu samo u ponedjeljak.Ja sam se razbolila-nije gripa-.Tako je moj sin uživao što je kod kuće.Ali ima i ono u čemu nije uživao.Nisam dala da mi se približava pa mu je to bilo jako teško.Nije se mogao maziti pa je bio tužan.Kada mi je bilo bolje bio je jako sretan.Inače je zdrav.Malo je šmrco ali to je nadam se iza nas.Danas ide na cijepljenje TBC.Sada sam vidjela kako mu je strašno kada sam ja bolesna.Malo sam se zabrinula kako bi mu bilo da sam bolesna i zaključila da trebam više paziti na sebe,jer da mi šta bude,on bi bio očajan.Mnogi nisu svjesni šta ljubav i pažnja znače takvim osobama.
Sada je u školi ,a onda ide na cijepljenje.Dobila sam jedan zapis na zidu sirotišta u Shishu Bhavan,koji je utemeljila bl.Majka Terezija pa vam prenosim:
Čovjek je nerazuman,nelogičan i sebičan.
NIJE VAŽNO,VOLI GA!
Ako činiš dobro,pripisat će to
tvojim sebičnim ciljevima.
NIJE VAŽNO,ČINI DOBRO!
Ako ostvariš ciljeve svoje,naći ćeš
lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
NIJE VAŽNO,OSTVARUJ SVOJE CILJEVE!
Dobro koje činiš,sutra će biti zaboravljeno.
NIJE VAŽNO,ČINI DOBRO!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
NIJE VAŽNO,BUDI ISKREN I POŠTEN!
Ono šro si godinama stvarao,
u času bi moglo razrušeno biti.
NIJE VAŽNO,STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima,možeš loše proći.
NIJE VAŽNO,POMAŽI IM!
Daješ svijetu najbolje od sebe,
a on će ti uzvratiti udarcima.
NIJE VAŽNO,DAJ NAJBOLJE OD SEBE!
Eto toliko uskoro novi izvještaj i hvala svima na lijepim željama za ozdravljenje.Pokušat ću stavljati slikice moga sina.
OSMI TJEDAN
Evo da se javim.Živi smo i svi su dobro osim mene.Već dva dana sam prehlađena,pa nemam volje za pisati.U petak su Toni i prijatelji iz škole išli posjetiti groblje,te paliti svijeće za branitelje.Tako smo ove dane obilazili svoje pokojne drage,znane i neznane.Uglavnom se sve vrtilo oko posjeta grobljima.U školi je super.Sluša,ponavlja i učitelji su zadovoljni s njegovim
radom.
Ako sam uspjela vidjet će te sliku moga sina,a ako ne bit će jednog dana.
Na kraju aforizam Ive Andrića:
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni,i još čudnije:kako nam često baš to malo nedostaje.
Ostajte mi dobro i u toplom domu sa obitelji svojom.
