SVAŠTA PO MALO

Evo i nas konačno da se malo družimo.Evo moj Toni spava ,pa sam pomislila da malo napišem kako provodimo vrijeme.Sve je isto,mada pomalo monotono.Toni večinu vremena provodi uz svoje igrice,serije/puna soba video kazeta i DVD-ova/.Ako netko od nas dođe na tren do kompjutera on baš tada mora hitno"na posao,jer ga zovu" tako da cijelo vrijeme vodimo borbu s njim.Mnogi se čude kako on to igra igrice.Naj draže su mu vožnje auta,jer ima volan s papučama gasa i kočnice,tako da se on sav uživi iako uopće ne prati igru kako bi trebao.Vozi onako kako hoće i u pravom smjeru i u krivom ali ono što ga privlači je zvuk auta i sve komande .Ja smatram da je ta vožnja njegova dopuna zbog toga što nemože da hoda,te jedino ovdje u toj igrici je on "sposoban"sam kretati se kako želi.Mnogi nam kažu da zašto ga pustimo toliko na komp,ali kada vidimo njegovu sreću "kretanja"moramo ga pustiti.Naravno da pravi pauze jer mora i vježbati ali i gledati svoje omiljene serije/viza za budućnost-BH serija koja mu je na video kazetama i koju je usavršio kao i mi do detalja,pa Naša mala klinika,te Lud,zbunjen,normalan nešto na kazetama nešto DVD,onda skečevi Milan i Enis,Žikine dinastije,Tata i zetovi i sve ostalo ali jako smješno i da se ne čita.Između toga su pjesme koje obožava a sluša sve osim roka,popa isl.Obožava bećarce zabavne,narodne,sevdalinke.Dosta zna starih pjesama zabavnih i narodnih ali dosta starih jer i mi slušamo sve to te sve više tražimo preko kompa one sa "paučinom".Cijela obitelj smo ovisnici o glazbi bez koje nemožemo,pa je tako i on naučio.Naj bolji je kada vozi a slušalice ima na ušima,pa počme pjevati sve jače i jače.Nekada se znamo smijati kako se uživi u pjevanje i isključi se iz svega.Ali vrhunac puštanja glasa je u večernjim satima.Inače ako ne priča-a priča 100 na sat-,onda pjeva pa nikada dosadno s njim,čak ga moramo moliti da malo šuti.E tada nastaje panika i njegovo brojanje.Jako mjenja raspoloženja veselja i žalosti.U danu toga bude jako puno.Sve je to kratko ali jako zamorno.Dovoljna je slučajno i u šali kriva riječ i da počme plakanje i brojanje.Srećom kratko traje ali kida srce i dušu.Mislim da će me razumjeti oni koji imaju slično a ostali ne zamjerite na "kidanju" jer zaista je to teško.Škola uskoro počinje ali o tome moramo šutiti jer će ga to odmah naljutiti.U nedjelju se krstila naša Sara gdje je Toni morao biti na Misi i to u blizini Sare.I to je jedna stvar koju nam je teško objasniti,o njegovom ponašanju prema drugima.Kada pričamo o djeci jako je ljubomoran ali i sam ih obožava i protiv njih ništa nesmijemo reći ali da ih nemora dodirniti i držati blizu.Sve dok nisu u neposrednom kontaktu s njim dobro je.Sada se malo navikao da polako pušta mog unuka u krilo da ga "ujko vozi u kolicima" ali tada je glava okrenuta od djeteta.Volila bih staviti koju slikicu uz tekstove ali jednostavno neznam.Jako puno voli pričati sa odraslima.Djecu baš ne prihvata kao odrasle.Ipak me često pita zašto nema prijatelja,a tada mi je zaista teško.U ulici ima puno djece koju on s veseljem pozdravi ali nitko ne pokazuje da bi se družio nego ga čudno gledaju dok vozi bicikl ili svoja kolica.Kada smo doselili dva su dječaka malo počeli pričati s njim ali kako su njegovi razgovori bili za njih čudni i njima smješni odustali su.Što god se priča o dešaanjima on to sve pretvara u svoju neku igru,pa tako bude da je radio tamo i tamo..da se ženi ili oženio..da ide u svatove ili je bio..da ima djecu..i to je sve djeci jako čudno.Mi smo svi već naučili na to.Žalosno je to da ovdje živimo već 6 godina a da nitko ne želi druženje s njim.Svi ga gledaju kao da je .........nemam riječi za usporedbu.To jako boli nas roditelje.Nekada plačem od muke i pomislim kako dalje i mislim nemogu dalje ali opet ustajem i nastavljam.Vjerujem da puno roditelja koji imaju djecu s posebnim potrebama tako pomisli i želim da se uvijek uspiju izvući iz tuge i očaja i hrabro idemo dalje.Naša djeca trebaju nas a mi njih.Uvijek me iz toga izvuče saznanje da Bog zna zašto mi je to odredio i da isto tako zna kako dalje i vodi me dalje.
Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih,bez obzira na naše uvjete.Podijeljena tuga se raspolovi,a kada dijelimo sreću ona se podvoji.Ako se želiš osjećati bogatim,tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima.Danas je dar,zato se zove sadašnjost.
Podnesi,tuguj i idi dalje.Jedina osoba koja je s tobom cijeli život si ti sam.Živi dok si živ!
Smijte se često i dugo!Smijte se dok ne ostanete bez daha.I ako imate prijatelja koji vas nasmijava,provodite mnogo,mnogo vremena s njim.
Zagrli vesele prijatelje!Mrzovoljni te vuku samo dolje.Nadam se da nisi ti jedan od mrzovoljnih?!
Bez prijatelja i slobodna kuća nije drugo nego prazna kuća.
DRAGI PRIJATELJI POZDRAV ŠALJEM I OSMIJEH OSTAVLJAM!
/nadam se da vas nisam umorila/

13.08.2009. u 08:09 | 15 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2014 (1)
Rujan 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (5)


Komentari da/ne?

Opis bloga

SVAŠTA PO MALO

kontakt mail:


jadrankab42@gmail.com

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se