Svaka država uz onu "pravu" Obalnu stražu razvija i Dobrovoljnu ili Dopunsku obalnu stražu. Njena uloga u prvom redu je sudjelovanje u akcijama traganja i spašavanja na moru, ali i potpora "pravoj" Obalnoj straži u nadzoru i zaštiti mora.
U nekim državama je ona dio pričuve Obalne straže kao u Kanadi ili SAD-u, a u drugima je to organizacija za spašavanje na moru, sa zasebnim ustrojem. U Italiji npr. pored Guardie Costiere djeluje i Salvamento.
Nijedna od tih država nije spašavanje na moru povjerila isključivo profesionalcima na brodovima Obalne straže. Tako treba postupiti i Hrvatska, jer je u velikim akcijama traganja i spašavanja na moru nenadomjestivo pomorsko iskustvo, dobra volja i odlučnost priobalnog i otočkog stanovništva vezanog u more.
Hrvatsku dobrovoljnu obalnu stražu (HDOS) treba zato osmisliti kao dobrovoljnu i neprofitnu humanitarnu službu javnog karaktera. Njezina zadaća bila bi prvenstveno pomoć pri akcijama traganja i spašavanja na moru, ali i sudjelovanje u nadzoru i zaštiti hrvatskog teritorijalnog mora, te gospodarskog pojasa.
Zadaće HDOS trebalo bi regulirati posebnim zakonom, po uzoru na Zakon o vatrogastvu ili Zakon o Gorskoj službi spašavanja.
U članstvo HDOS-a mogli bi pristupiti svi državljani Republike Hrvatske, a posebno oni iz priobalnih gradova i sa otoka, općenito svi koji su spremni proći specijalizirane tečajeve za spašavanje na moru po najtežim uvjetima.
U svijetu dobrovoljne obalne straže u akcijama spašavanja koriste brodove u vlasništvu ovih organizacija, ali i privatne brodove. Privatni brodovi naših brodara, ribara, jahtaša bi tako postali pričuvni ili "popisni" brodovi HDOS, a troškove tijekom akcije spašavanja snosila bi država. Takvo pričuvno plovilo HDOS tijekom službene dužnosti na jarbolu bi vijalo plamenac HDOS.
HDOS bi na ovaj način u kratkom roku mogao raspolagati sa nekoliko stotina brodova i nekoliko tisuća članova na čitavom Jadranu što je od neprocjenjive koristi u akcijama traganja i spašavanja, te bi bitno doprinijelo povećanju razine sigurnosti na moru. Hrvatska dakle treba samo slijediti već iskušane uspješne primjere iz drugih pomorskih zemalja.
Mnoge koordinacije udruga privatnih brodara podupiru ovakav zakonski prijedlog jer njihovi članovi već i sada dragovoljno sudjeluju u akcijama traganja i spašavanja na moru, a sa ovim sustavom dobili bi potrebnu koordinaciju i organizaciju rada.
